Kolumne

Isečci zbilje: Paralele koje se seku

​Srbija će ovih dana dobiti paralelni, tzv. oslobođeni parlament koji će činiti opozicioni poslanici koji bojkotuju plenarne sednice Narodne skupštine Srbije. Oni će se na svakih pola sata tokom zasedanja obraćati narodu preko medija, uglavnom sa gorućim pitanjima vlastima i analizama zakonskih predloga, dok će njihove kolege iz vladajućeg bloka u direktnom televizijskom prenosu držati banku u sali očišćenoj od opozicije. Sa izuzetkom radikala Vojislava Šešelja (SRS) i liberala Čedomira Jovanovića (LDP), koji bojkotuju bojkot.

Biće to još jedna kockica u mozaiku paralelnih svetova u Srbiji koji samim svojim bitisanjem poništavaju, činilo se, neponištiva pravila, pa tako, iako su paralelni, malo - malo pa se dotaknu, a neretko ukrste. To će se dešavati i poslanicima, ako ne u plenumu, sretaće se i ukrštati u holu, restoranu, na sednicama odbora, u televizijskim studijima...

To što će poslanici, izabrani na istim izborima, raditi u drugačijim uslovima i nije nikakva novina - i do sada su, jer je vladajuća većina podredila potpuno parlament sopstvenim političkim potrebama i interesima, minimizirajući značaj ionako minimizirane opozicije. Minimizirane već na istim onim izborima dodatno zbog izbornih uslova koji su daleko nepovoljniji za one koji nisu na vlasti ili uz vlast, nego za takmace iz prvog tabora kojima su na raspolaganju svi državni resursi, bogate partijske kase i blagonakloni mediji.

Opozicija je u parlamentu bukvalno dotučena ubitačnim rečnikom vlasti i još ubitačnijim manirima koji sa parlamentarnom demokratijom imaju veze taman onoliko koliko je ima tuča u nekoj birtiji. To ne umanjuje ni činjenica da su opozicioni prvaci delom sami postavili uslove za sopstvenu marginalizaciju dok su bili na vlasti izbornim sistemom koji favorizuje vlast, tabloidizacijom medijske sfere, a posredno i čitavog društva, pa i dobrom dozom bahatosti. Zapravo, uvereni u nesmenjivost - kao i aktuelni - trasirali su u dobroj meri sadašnji politički kolosek.   

Vlasti u modernoj višestranačkoj Srbiji se razlikuju ponajviše u stepenu uzurpacije; ovi sada su, nema sumnje, u tome najbolji ikada, ali baš zbog tog manira već podugo postoje dve stvarnosti, ona životna, svakidašnja i ona fabrikovana u propagandno-političkim krugovima.

Prva je sivkasta, ogoljena, bezmalo bedna, sa poslićima, platicama i penzijicama od kojih se jedva živi, dok su deca i unuci negde daleko ili su već rezervisali kartu u jednom smeru.

Druga, kao i svaki fabrikat, makar i fluidan ili virtuelan, ima ponešto i od stvarne stvarnosti, pre svega iste one ili slične ljude koji jedva žive od onoga što zarade, čija deca beže glavom bez obzira odavde, a ostalo je nadgradnja, često samo ambalaža po principu narodnog šaljivdžije "spolja gladac, a unutra jadac". Njima vlast daje "ogledalce, ogledalce moje", koje sivilo boji u spektar vedrine, a kako je ogledalce Snežanine maćehe - veštice zaključano u bajkovitoj škrinji, zamenili su ga ekrani, još najviše televizijski, ali i kompjuterski, sve češće oni na telefonima.

Sa ekrana i ekrančića im svaki čas mašu državni zvaničnici, zabrinuti samo onda kada rezultati nisu još bolji, iako su, razume se, najbolji ikada. I narod im uglavnom veruje ili bar većinski im veruju oni koji izlaze na izbore. A što i ne bi, kad je na televizoru skoro sve lepo i svaki dan im obećavaju sutra koje će i njima biti tako lepo. Zarad te iščekujuće svetle budućnosti ne pada im teško ni kad ih malo poguraju na birališta nekom sitnicom, još bolje krupnicom u vidu poslića za detence. Ni pretnje im nisu mrske, jer vlast je vlast, a ova od pamtiveka najbolja, kako im iz dana u dan vrište televizori.

Na ovom mestu ću prepričati jednu predizbornu anegdotu od više ne patim kojih izbora ovih godina; pokvario se jednom banatskom spadalu televizor, pa zapali u Rumuniju. Na pitanje što tamo kupuje kad je skuplje i šta sve ne, odgovara: "Ma, možda na rumunskim nema Vučića!"

On je, očito, ogranak Srbije kom se smučila propaganda, toliko napadna da i zaista vredne stvari poprimaju to obeležje - on je i živi dokaz dve paralelne stvarnosti koje je razlikuju ako ne baš kao noć i dan, ono sigurno kao zora i sumrak. I premda paralelne prepliću se, a s vremena na vreme i bučno preseku.

Primera radi, na ulicama gradova u Srbiji ponovo se "dešava narod", s tim što jedni praktično samoinicijativno protestuju protiv vlasti koja je velemajstorska u fabrikovanju stvarnosti, ali i protiv politike uopšte jer se uglavnom ispostavlja kao falsifikatorska, a povremeno i još gora, bar na ovim meridijanima. Drugi su, pak, organizovano dovedeni na ulicu da vlast podrže, jer im moderna ogledalca pokazuju lepu sliku koju zatamne ponekad samo oni ulični bukači.

Ima još paralela, kao što su u jednoj liniji ljudi koji prilježno stiču znanja i zvanja i u drugoj oni koji ih kupuju ili sami fabrikuju i napreduju uz pomoć sličnih i/ili korumpiranih; ukrste se kad se nadmeću za radno mesto i poziciju i, čudna li čuda, oni prvi uglavnom izvise, pa im kao izlaz ostaje odlazak tamo gde će njihovo znanje ili bar vrednoću bolje ceniti. Zato, kako reče jedna koleginica nedavno u šetnji, polovina studenata danas u jednoj ruci drži indeks,  u drugoj partijsku knjižicu SNS-a, dok druga polovina u drugoj ruci ima vizirani pasoš.

Ključni problem je što se sa mesta gde bi Srbija trebalo da se gleda kao jedno - sa svim raznolikostima i različitostima koje svakom društvu daju novi kvalitet - ne samo emituju poruke podele, nego se dižu ograde između ljudi. Vlast tetoši samo "svoj" narod, a razbijena opozicija nedovoljno moćna da se suprotstavi tom necivilizacijskom pristupu htela bi "svoj" narod.

Pitanje nad pitanjima sada je hoće li građani koji iz sedmice u sedmicu protestuju na ulicama Srbije hteti opoziciju za "svoju" vlast i da li ponuđeni sporazum sa narodom može da bude uvod u promenu, ne toliko samog sistema, koliko ponašanja onih koji voljom birača dođu u situaciju da vladaju. Ukoliko na nekim skorašnjim izborima zaista bude izbora. 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije