Prije svega, da razjasnimo da je finansiranje liječenja djece koja se ne mogu liječiti u ustanovama s kojima Fond zdravstvenog osiguranja nema potpisan ugovor - potrebno i nužno! Dakle, ne postavlja se pitanje da li je potrebno finansiranje - jeste, ne postavlja se pitanje svrhe finansiranja, ovdje se postavlja pitanje načina i svrhe osnivanja, organizacije i načina finansiranja ovog fonda.
Osnivanje i organizacija fonda solidarnosti
Plemenita je ideja predsjednika Republike Srpske da se osnuje fond koji bi pomogao u rješavanju problema liječenja djece za koju su iscrpljene sve mogućnosti liječenja u ustanovama s kojima FZO RS ima potpisan ugovor. Novac koji je potreban za ove zdravstvene usluge je veliki i za mnogo bogatije države nego što je Republika Srpska, tako da je dodatni izvor finansiranja potreban.
Samo osnivanje, rad, administrativno-tehnički poslovi, raspoređivanje prikupljenih sredstava, finansiranje direktora i stručne komisije fonda solidarnosti kao posebnog pravnog lica, međutim, je apsolutno nepotrebno iz sljedećih razloga:
- Fond zdravstvenog osiguranja, prema Statutu, predstavlja instituciju koja je dužna da, između ostalog, uređuje uslove i način korišćenja zdravstvene zaštite i drugih prava iz zdravstvenog osiguranja u inostranstvu i sprovodi međunarodne sporazume koji se odnose na obezbjeđenje zdravstvene zaštite i zdravstvenog osiguranja, kao i da planira sredstva solidarnosti.
- U Fondu zdravstvenog osiguranja Republike Srpske djeluje Sektor za zdravstvo i kontrolu, u sklopu kojeg rade i stručne komisije koje se bave poslovima slanja osiguranika u zdravstvene ustanove van Republike Srpske. Ovaj sektor u saradnji s ostalim sektorima obavlja poslove kojima bi se bavio fond solidarnosti i ima razgranatu mrežu saradnika i poslovnih partnera koji mu omogućuju efikasno poslovanje i ugovaranje zdravstvenih usluga u inostranstvu. Da li dolazi do dupliranja poslova koje već obavlja FZO RS?
- Navodi se da će se sve procedure koje već postoje i koje obavlja FZO RS ispoštovati i tek nakon što se iscrpe sve mogućnosti za liječenje u ustanovama s kojima FZO RS ima potpisan ugovor predmet (osiguranik/pacijent) se prosljeđuje u fond solidarnosti. Ovdje dolazi do nepotrebne procedure da pacijent ide ponovo na stručnu komisiju fonda solidarnosti, koju je već obavila i zdravstvena ustanova (odobravanjem konzilijuma da je pacijentu potrebno liječenje u određenoj ustanovi), ali i FZO RS (stručna komisija FZO RS odobrila nalaze i preporuke konzilijuma ljekara). Dakle, koji je posao stručne komisije fonda solidarnosti, koji će sačinjavati istaknuti stručnjaci iz odgovarajućih oblasti medicine? U nacrtu zakona se kaže da je davanje stručnog nalaza, ocjene i mišljenja povodom podnesenog zahtjeva. Zar ti isti stručnjaci nisu u sklopu konzilijuma koji daje preporuku za liječenje? Zar komisija FZO RS ne može tražiti mišljenje ovih stručnjaka prilikom odobravanja liječenja?
- Raspoređivanje prikupljenih sredstava fonda solidarnosti prema nacrtu zakona se vrši po već utvrđenom načinu koji se primjenjuje u FZO RS!?
- Naknada za rad direktora fonda solidarnosti, kao i stručne komisije pada na teret FZO RS!?
- Stručne, administrativno-tehničke i druge poslove za potrebe fonda solidarnosti i upravnog odbora fonda obavlja FZO RS!?
Iz gorenavedenog vidimo da se apsolutno svi poslovi koje bi obavljao fond solidarnosti već obavljaju u sklopu rada FZO RS, a naknade za rad zaposlenih u fondu solidarnosti bi bile na teret FZO RS.
Mnogo jednostavnije i efikasnije rješenje bi bilo da se u sklopu FZO RS formiraju sektor ili služba koji bi se bavili ovim poslovima, a na jednom mjestu bi bila i sva potrebna stručna i administrativno-tehnička pomoć koja bi omogućila efikasniji i stručniji rad.
Način finansiranja fonda solidarnosti
Prikupljanje sredstava na način koji je predloženo, iz plata zaposlenih, iz budžeta opština i gradova, iz donacija preduzeća i pojedinaca i ostalih izvora je apsolutno nepouzdan izvor i ne predstavlja stabilan izvor finansiranja.
Broj zaposlenih koji bi bili voljni na dobrovoljnoj bazi iz svoje plate odvojiti 0,25% je u domenu projekcije, ne zna se stvaran broj, a postoji mogućnost variranja ovog broja iz mjeseca u mjesec. Budžeti gradova i opština su ionako u dubiozi i za zdravstvo se izdvaja manje od 2% iz budžeta opština i gradova za po zakonu propisana sredstva, tako da uz najbolju volju opština i gradova da pomognu finansiranje fonda ostaje otvoreno pitanje koliko bi bile u mogućnosti ispoštovati ovu odluku Vlade Srpske. Donacije organizacija, preduzeća i pojedinaca... Projekcije su da bi se iz svih ovih izvora prikupilo između pet i šest miliona KM.
Jednostavnije i mnogo efektnije rješenje, koje ne bi izazvalo dodatne namete zaposlenima i ostalim poreskim obveznicima, bi bilo da se namjenski izdvajaju sredstva iz npr. akciza za duvan ili alkoholna pića ili iz oba izvora, jer su to upravo sredstva koja se plaćaju zato što predstavljaju opasnost po zdravstveno stanje stanovništva i zbog toga je i uvedeno njihovo plaćanje.
Npr. ukoliko bi se 3% od akciza za duvan (koje Republika Srpska prihoduje) izdvajalo namjenski za fond solidarnosti, ovaj iznos bi na godišnjem nivou iznosio između sedam i osam miliona KM, što je više od projekcije s predloženim načinom finansiranja fonda solidarnosti. Ovdje bi se mogla uvrstiti i sredstva od dijela prihoda od akciza za alkoholna pića. Dio sredstava za ovaj fond bi se morao obezbijediti i iz budžeta Vlade Srpske, kao kroz poseban grant namijenjen za ovu svrhu...
Sve u svemu, postoje drugi, mnogo efikasniji i stabilniji izvori finansiranja ovog fonda od predloženih. Sa sredstvima koja se i naplaćuju zbog njihove štetnosti po zdravlje stanovništa, moguće je prikupiti više sredstava od predloženih koji idu na teret zaposlenih, kao i ostalih poreskih obveznika. Hajde onda da ih barem dijelom utrošimo namjenski.
(Dejan Prošić, dipl. demograf)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.