Kolumne

Kako gazda kaže

Usred političkih zapleta sa Prištinom posle ubistva Olivera Ivanovića i sa Zagrebom povodom izložbe o "Jasenovcu" postavljene u sedištu UN-a, Ministarstvo pravde Srbije otvorilo je novi unutrašnji front amandmanima na Ustav Srbije, vezanih za pravosuđe.

Front nije teška reč jer je predlog naišao na jednoglasan otpor sudijskih i tužilačkih organizacija, NVO uključenih u reformu, ali i najviših sudskih instanci, uključujući Visoki savet sudstva i Vrhovni kasacioni sud. Sa manje ili više obzira i ograda ocena je da novim rešenjima pravosuđe ne samo ostaje u kandžama izvršne vlasti, nego neće moći da se iz njih izvuče nikada. Krupan korak nazad, iako je navodno ideja, po zahtevu EU, suprotna - depolitizacija i ustanovljenje sudske vlasti kao treće grane, kao što piše u važećem Ustavu, ali se malo poštuje.

U čemu je suština spora koju je izazvala radna verzija predloženih 24 amandmana?

Prvo je način izbora sudija i tužilaca, a još više organa koji će ih ubuduće birati. Naime, postojeći Visoki savet sudstva (VSS) zadržava ime, ali ne i formu, dok je Državno veće tužilaca i imenom menja u Visoki savet tužilaca (VST), sa znatno izmenjenom strukturom. Tako će ubuduće VSS imati deset članova, pet će predlagati i birati sudijske organizacije i sudije iz svojih redova s izuzetkom predsednika sudova, a pet vansudskih parlament i to zaista čudnom većinom - u prvom krugu sa pet trećina glasova svih poslanika, u drugom sa pet devetina.

Oni neće dolaziti iz sudijskih redova, već iz nečega što se zove "istaknuti pravnici", a jedan od njih biće predsednik Saveta sa tzv. zlatnim glasom, koji vredi dvostruko više nego pojedinačni glasovi preostalih devet članova. Uz to ide i klauzula da je odluka punovažna samo ako je za nju glasao i predsednik, što sudije jednodušno tumače kao "biće kako predsednik kaže", pri čemu se aludira na centralnu političku figuru predsednika Srbije Aleksandra Vučića, a ne na predsednika Saveta.

Precizno, odredba glasi: "Visoki savet sudstva donosi odluke glasovima najmanje šest članova saveta ili glasovima najmanje pet članova saveta među kojima je i glas predsednika Visokog saveta sudstva, na sednici na kojoj je prisutno najmanje sedam članova Saveta CHV. Dakle, stvarno, kako predsednik kaže! Predsednik Saveta, koji, jasno, neće biti izabran ako nije po volji vladajuće većine, kojom upravlja predsednik države.

Takav odnos snaga u potpunosti derogira jedinu hvale vrednu novinu, odnosno planirano isključivanje formalnih političkih predstavnika vlasti iz Saveta, ministra/ke pravde i predsednika/ce nadležnog skupštinskog odbora, koji su sada po funkciji članovi VSS.

Tužioci nisu bili ni te sreće, pa će u njihovom savetu ubuduće biti takođe pet "istaknutih pravnika", koje bira parlament, četiri predstavnika tužilačkih organizacija iz redova zamenika tužilaca, ali i vrhovni javni tužilac/teljka i ministar/ka pravde koje, takođe, bira parlament; prvog/u s istom onom čudnom dvokružnom većinom, drugog/u kvalifikovanom.

Sve u svemu 7:4 u korist zakonodavne vlasti.

Uz sve ovo idu i do sada nepoznate odredbe da se sudija i tužilac mogu premestiti bez svoje saglasnosti, prvi ako se menja sudski sistem - a menjaće se, nema sumnje - a drugi "po zakonu", bez preciziranja šta to podrazumeva.

Znači, uvek ili gotovo uvek, što je veoma opasno pošto se u Srbiji sprovodi tužilačka istraga.

Dodatnu zebnju sudija i tužilaca izaziva sintagma "istaknuti pravnici", jer su sudije i tužioci najbolji svedoci kakvog sve kukolja, posebno političkog, ima u pravnoj struci, advokaturi i profesori, koja će delegirati članove VSS i VST. Mnogi među tim "istaknutima" već su mešetarili na raznim kotama, a neretko su epigoni vlasti. Svake, da ne bude zabune, ne samo ove sadašnje koju vodi Vučić. I uvek su tu da bolje od šefa objasne šta je šef hteo, zaodevajući sve u visokoparne reči, prostije tu su ne da objasne šta se iza brda valja, već da to što se valja sakriju.     

Za sudijsku i tužilačku sferu sporno je i što se amandmanima instalira i monopol jedne institucije, Pravosudne akademije, mada ne direktno pod tim imenom, za prvi izbor budućih sudija jer će preduslov biti diploma te institucije. To je nesumnjiva predselekcija, pa konačni izbor sudija postaje praktično nebitan. Isto važi i za tužioce, s tim što će se tek utvrditi koja će to institucija biti nadležna za njihovo "školovanje".

Osim "istaknutih pravnika", sudstvom će ubuduće vladati i druge paralelne nesudske vlasti, pošto će izvesna tela van sudova biti nadležna za - ujednačavanje sudske prakse, odnosno proglašenje "podobnih" i nepodobnih presuda. Sudija Miodrag Majić objašnjava da Akcioni plan za sprovođenje nacionalne strategije reforme pravosuđa za period 2013-2018. predviđa tzv. sertifikacione komisije, čija će osnovna uloga biti proglašavanje sudskih odluka koje su u skladu sa zakonom i odvajanja onih koje to nisu! Pomagaće im i tzv. prijatelji suda iz redova advokature i profesure, što je, smatra Majić, razvlašćivanje sudova jer će pre ili kasnije sudije morati da presuđuju na osnovu "matrice" koju sačine nesudski organi. Kako gazda misli.

Poštenja radi, valja reći da će sudije i tužioci na četiri najavljene sesije javne rasprave (od 2. februara do 5. marta) moći da kažu primedbe na predložena rešenja, no koliko će toga biti uvaženo druga je priča. Po sadržini radnih amandmana jasno je da u njih nije uvršćeno ništa od njihovih predloga datih u prošlogodišnjim debatama.

Možda će se i ovaj suvoparni tekst i čitava priča nekome učiniti preteranim i nebitnim - posebno kad se zna da u predstojećim ustavnim promenama u Srbiji ključnu poziciju zauzima redefinisanje položaja Kosova i Metohije. I, mora se i to reći, posebno zbog toga što sudije i tužioce u Srbiji, kao i u svim tranzicionim zemljama, bije glas da su produžena ruka izvršne vlasti, da se povijaju prema izvoru političke moći i da su, naprosto, jedna korumpirana fela. Što povremeno jeste tačno i u nekim slučajevima belodano, ali daleko je od stvarnog stanja stvari. Jer, da su zaista sve sudije i tužioci potkupljive političke krpe ne bi ih malo-malo vlastodršci grdili na sva usta. I zbog istraga koje im se ne dopadaju i presuda koje im se ne dopadaju i zbog stavova koji im ne idu u prilog. Vlastodršcima.

Kao što im se sada ne dopadaju amandmani na predložene amandmane, jer bi, da je po mnjenju sudija i tužilaca, sudstvo zaista bilo ono što piše u Ustavu, koji u članu 4 takstivno kaže: "Pravni poredak je jedinstven. Uređenje vlasti počiva na podeli vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku. Odnos tri grane vlasti zasniva se na ravnoteži i međusobnoj kontroli. Sudska vlast je nezavisna".

Pri čemu bi, ako Srbija zaista teži demokratiji, ova "međusobna kontrola" trebalo da se briše - jer sama po sebi briše nezavisnost.

I, da, za kraj, ustavne promene jesu zahtev na evropskom putu Srbije, ali i mnogo više od toga, jer će se njima utvrditi pravila na kojima će počivati život Srbije narednih godina i decenija, sudbina svih njenih građana. A zemlja koja ustavom pravosuđe čini ovako pozornim daleko je od dobre budućnosti.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije