Kolumne

Kako je "Kapital" postao knjiga

Kad god se povede neka rasprava o životnom djelu Karla Marksa "Kapital", meni na um padne čuvena replika iz filma "Profesionalac" Dušana Kovačevića, u kojem Bora Todorović glumi agenta službe državne bezbjednosti bivše SFRJ Luku Labana, koji na konstataciju Teje Kraja, direktora propale firme i bivšeg buntovnika protiv režima, kojeg je služba pratila i prisluškivala (glumi ga Branislav Lečić), da je knjiga - dosije o njegovom policijskom praćenju debela, odgovara: "Nisu knjige debele, svinje su debele, a knjige su opširne."

U sadržajnom smislu "Kapital" je i debela i teška knjiga. Kad sam ja bio student, "Kapital" je bio obavezna literatura, ali ne u kompletnom izdanju, već u dijelovima. Tako je original zamjenjivan njegovim interpretacijama domaćih socijalističkih ekonomista u obliku skraćenih dajdžest izdanja, hrestomatija, skripti i popularnih brošura, koje su bile daleko od originala. S druge strane, zbog svoje kratkoće studentima su uvijek bliži bili "Manifest komunističke partije" ili stilski neprikosnoveni "18. brimer Luja Bonaparte". Tako je "Kapital" ostao nepročitan. Sjećam se i studentske anegdote iz tog vremena. Kad bismo nekom od tadašnjih političkih funkcionera rekli da studiramo političke nauke, on bi ozbiljno i značajno to prokomentarisao riječima: "Marks je složen!" A mi bismo u sebi odgovarali: "Jeste, ali u regalu!", aludirajući na kilometre crvenih sabranih djela Karla Marksa na policama stanova radničke klase i poštene inteligencije u socijalističkoj Jugoslaviji.

Karl Marks se ubraja u najuticajnije, ali i najosporavanije mislioce u cjelokupnoj intelektualnoj istoriji svijeta. Međunarodna ljevica ove godine slavi 150 godina od izdavanja "Kapitala" Karla Marksa, proročke knjige koja je promijenila svijet, najopsežnije naučne i kritičke analize kapitalizma, koja je navijestila ciklične ekonomske, finansijske i bankarske krize kapitalizma, koje su vodile socijalnim revolucijama širom svijeta, ali i dolazak globalizacije i samouništavajućeg ekonomskog neoliberalnog poretka svijeta. Karl Marks je na knjizi "Kapital" prije objavljivanja radio na različitim konceptima više od petnaest godina. Prve nacrte za knjigu Marks je uradio u periodu 1863-1865. godine. Njegovi biografi otkrili su da je prvi ugovor za knjigu koja će postati "Kapital", Marks potpisao s izdavačem 1845. godine, ali je morao otkazati ugovor jer je probio sve dogovorene rokove, što je često činio. Nakon više pokušaja Marks je odlučio da napiše jedno samostalno sveobuhvatno djelo pod zajedničkim naslovom "Kapital", koje bi u sebi sadržavalo četiri knjige pod nazivima "Proces proizvodnje kapitala", "Proces cirkulacije kapitala", "Cjelokupni proces kapitalističke proizvodnje" i "Istorija teorije". Nacrt od čak 800 stranica, koji je kasnije skratio, nastao je samo šest mjeseci prije konačne verzije prve sveske. Prvi tom "Kapitala" s podnaslovom "Kritika političke ekonomije" izašao je 14. septembra 1867. godine u uglednoj izdavačkoj kući "Otto Meissner" u Hamburgu. Prvi tom "Kapitala", po ličnom Marksovom kazivanju, bio je nastavak njegovog ranijeg spisa "Prilog kritici političke ekonomije", koji je objavio 1959. godine. U periodu od pedeset godina ova izdavačka kuća objavila je 23 izdanja knjige, a od 1922. godine izdavačka prava na Marksov "Kapital" prešla su na partiju njemačkih socijaldemokrata.

Za Marksova života izašao je samo jedan, prvi od tri toma ove knjige, drugi tom je izašao 1885. godine, a treći 1894. godine. Oba ova posthumna izdanja priredio je i objavio njegov saborac Fridrih Engels na osnovu Marksovih skica i rukopisa i ostavio mu autorstvo izdatih djela. Marksov biograf Rolf Hosfeld u knjizi "Karl Marks, biografija", objavljenoj 2009. godine u Minhenu, bilježi da su prošle četiri godine dok je rasprodato hiljadu primjeraka prvog izdanja "Kapitala". Ruski prevod "Kapitala" pojavio se 1872. godine u tiražu od tri hiljade primjeraka, duplo više nego ono u Njemačkoj. Iste godine "Kapital" je preveden i na francuski jezik i izlazio je u separatima do 1875. godine. Englesko izdanje knjige objavljeno je tek 1887. godine. Za Marksova života izašla su dva izdanja na njemačkom jeziku, 1867. i 1872. godine. Iako Marksova najvažnija i najpoznatija knjiga, ona je istovremeno i najslabije prodavana njegova knjiga u momentu kada se pojavila. Autori filma o Karlu Marksu "Karl Marks - filozof koji je promijenio tok istorije" ističu da se sličan slučaj zbio i s glasovitom knjigom Sigmunda Frojda "Tumačenje snova", koja je takođe štamapana u malom tiražu i slabo se prodavala, ali je njen naknadni naučni i intelektualni uticaj bio ogroman i nemjerljiv.

Testametarna knjiga Karla Marksa "Kapital" prevedena je na gotovo sve jezike svijeta i uz "Bibliju", "Porijeklo vrsta" Čarlsa Darvina, "Matematičke principe" Isaka Njutna, "Značenje relativnosti" Alberta Ajnštajna i druge svrstava se u najraširenije knjige cjelokupne svjetske literature. "Kapital" Karla Marksa smatra se, uz Lenjinovu "Državu i revoluciju" i Staljinov "Kratak kurs istorije SKP(b)" trima najuticajnijim marksističkim knjigama. Na našim prostorima "Kapital" Karla Marksa prvi su na srpski jezik preveli Moša Pijade i Rodoljub Čolaković, dok su robijali u zatvorima Kraljevine SHS i Jugoslavije. Njihov prevod na srpski jezik urađen je na osnovu originalnog njemačkog izdanja "Kapital" iz 1890. godine. Prvo djelimično izdanje ove knjige štampano je 1924. godine, a prvo integralno izdanje objavljeno je 1933. godine u izdavačkoj kući "Kosmos" u Beogradu. Izdanja drugog i trećeg toma "Kapitala" objavljena su 1934. odnosno 1948. godine. Izdanje "Kapitala" iz sedamdesetih godina je najobimnije i sadrži ukupno 2.086 stranica. "Kapital" je nazivan Biblijom ekonomije, nedovršenim opus magnumom i najpoznatijom nepročitanom knjigom u istoriji, često više čitan od Marksovih protivnika nego od njegovih sljedbenika.

Za socijalistički i komunistički svijet "Kapital" je bio kanonski tekst službene ideologije i imao je status svete knjige. Nakon što je djelo otišlo u štampu Marks je rekao jednom prijatelju: "To je sigurno najstrašniji projektil koji je ikada bačen na glavu buržoazije (uključujući i zemljoposjednike)." Karl Marks spada u mislioce koji su najbolje od svih u cjelokupnoj istoriji ljudske misli analizirali, opisali i objasnili funkcionisanje kapitalističkog načina proizvodnje. Kapitalizam je inherentno nestabilan ekonomski i društveni sistem proizvodnje života, kojeg razdiru suprotstavljeni klasni i drugi interesi, sklon velikim ekonomskim krizama, koje da bi razriješio mora osigurati novu ravnotežu i stabilnost, po cijenu nasilnih korekcija tržišta. Suštinsko naučno otkriće Karla Marksa u "Kapitalu", po mišljenju Čarlsa Tejlora, bilo je u tome što je u kapitalizmu vidio najinovativniji i najkreativniji, ali istovremeno i najrazorniji ekonomski poredak u istoriji čovječanstva. "Kapital" sadrži osnovni nalaz, po kome je konstrukcijska greška kapitalizma strukturne prirode, a ne prolazna efemernost, zasnovana na nekim njegovim nacionalnim i perifernim obilježjima. Danas je sasvim jasno da je Marks previdio fleksibilnost kapitalizma i njegovu sposobnost prilagođavanja novim istorijskim okolnostima. Jedno je sigurno, on je prvi među teoretičarima i ekonomistima uočio neobuzdanu, protivrječnu i samorazarujuću prirodu ranog kapitalizma. On je postavio neka od najvažnijih i najprovokativnijih pitanja svog vremena, počesto dajući na njih pogrešne odgovore i rješenja i nepotrebna i ishitrena proročanstva.

Za konzervativnog ekonomistu Jozefa Šumpetera, Marks je bio ekonomista vrhunskog ranga, zaslužan za ekonomsko istraživanje detalja. Na istu temu Džordž Soroš, američki berzanski mešetar i milijarder, je rekao: "Marks je dao oštru temeljnu kritiku kapitalizma, ali su njegova rješenja, nažalost, bila gora od problema kojima se želio baviti." Ekonomista Pol Krugman smatra da su Marksovi sljedbenici, i pored njegove dobre analize, za bolesti kapitalizma ponudili lošu terapiju - "amputaciju noge kako bi odstranili kurje oko". Nuriel Rubini, američki ekonomista mlađe generacije, koji je prvi najavio veliku finansijsku krizu 2008. godine, izjavio je da je Marks ipak bio u pravu i da kapitalizam u određenom trenutku sam sebe može da uništi.

Na 150. godišnjicu Marksovog "Kapitala" vjerujem da ovu knjigu aktuelnom čine tri lica naše društvene i ekonomske stvarnosti: globalno-periferijski neoliberalni kapitalizam, svjetska ekonomska kriza 2008. godine i postsocijalistička tranzicija. U ovim trougaonim koordinatama globalne ekonomske geografije, Marksove analize, nalazi i preporuke još predstavljaju važno i poučno štivo. Francuskog ekonomistu Tomu Piketija mnogi analitičari smatraju Marksom našeg vremena, a njegovu knjigu "Kapital XXI vijeka", iz 2013. godine, briljantnim nastavkom Marksovog istraživanja, ovoga puta dominantnog neoliberalnog kapitalizma i njegovih očiglednih disproporcija u raspodjeli društvenog bogatstva i širenja nejednakosti u savremenim zapadnim društvima. Svi najvažniji fenomeni naše tranzicije, kao što su "pljačkaška privatizacija", "tajkunizacija privrede", "burazerski kapitalizam", "dužničko ropstvo", "bankarski imperijalizam", "generičko siromaštvo" i "nejednakost", koje izvorno ne nalazimo u Marksovom opusu, savršeno imaju svoje prepoznatljivo porijeklo u njegovoj seminalnoj analizi ranog kapitalizma. "Kapital" je inspirativna knjiga koja nam pomaže da danas razmišljamo o postkapitalizmu i drugačijoj ekonomskoj i društvenoj budućnosti svijeta.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije