Na prvi pogled jedino to što koegzistiraju u suvremenoj balkanskoj drami, a među gledateljima prikovanim stravom, nitko nije čuo za obojicu - znaš li za jednoga, bit će da nemaš pojma tko je drugi. Posve disparatne pojave, čuveni su na dva kraja Bivše, i to u različitim, nepovezanim krugovima...
Nik Sloter, iliti Nick Slaughter, štoviše, nije stvaran, nego fikcionalni lik; glavni je junak stare (1991. - 1993.) američke detektivske serije B ili C produkcije "Sweating Bullets" (neprevodivo, približno "Frca metke"), bolje poznata po nadnaslovu "Tropical Heat" (Tropska vrelina), dok je Srećko stvarna osoba, ali s nestvarnom reputacijom "hrvatskog filozofa u dobi od trideset godina".
Povijest čovječanstva, doduše, bilježi filozofe koji su u ranoj dobi dali prinos "sofiji", recimo Ludwig Wittgenstein svoje je fundamentalno djelo, "Tractatus Logico-Philosphicus", objavio kad je bio samo dvije godine stariji od Srećka (koji je do sada nadrljao sedam ili osam knjiga o svemu i svačemu, uz ostalo i "O ljubavi"). No ne postoji i nikad nije postojao neki "hrvatski filozof", osim, naravno, samoga Srećka, koji je sam sebe počeo tako titulirati još dok je bio student, pa su to s nestvarnom lakoćom preuzeli i drugi, čak i britanski "Guardian", za koji sad ponekad piše članke...
Gjuro Arnold (1853. - 1941.) kojega ponekad časte kao "filozofa", štoviše "prvog hrvatskog filozofa", bio je zapravo jedan stari gnjavator, etičar sa zagrebačkog Mudroslovnog fakulteta koji je predavao povijest filozofije, "induktivnu metafiziku i spiritualistički pluralizam" te pisao protiv pozitivizma, ateizma i modernizma, što znači da je od novijih zasada prihvatio jedino heliocentrični sistem - ali samo zato što ga je ranije priznala Crkva. Bio je član Društva hrvatskog zmaja (dakle antimasonski klerikalac), u jednu riječ provincijski dosadnjaković u čijem je opusu zanimljiva jedino "Oda likeru od fruškogorske jagode".
Osim valjanog Đure, kao hrvatski se filozof spominje ponekad i "praksisovac" Milan Kangrga (1923. - 2008.), stara komunjara, koji je u doba najžešćeg komunizma s grupom istomišljenika tražio još više, čišćeg, apsolutnijeg i Marxu bližeg komunizma, pa je jednom prilikom na ulici presreo nižeg hrvatskog rukovodioca Juru Bilića i predložio mu da Partija smjesta siđe s vlasti, a prethodno ukine političku policiju i novac. Srećko Horvat (1983.) filozof je otprilike iste fele, on se zalaže "za direktnu demokraciju" i s drugim Jehovinim svjedocima antileberalizma po ulicama objavljuje slom kapitalizma i skoru propast Zapada koja će utrti put za novi, dijalektički avatar besklasnog društva opće sreće i neslućenog blagostanja duha. Počeo je kao groupie slovenskog svjetski poznatog, nevjerojatno plodnog autora, duhovitog erudita Slavoja Žižeka. Srećko je sjajno eksploatirao tu funkciju - isprva je Žižeka samo najavljivao na nekim tribinama na Filozofskom (Mudroslovnom) fakultetu u Zagrebu, zatim je organizirao konferencije s više sudionika gdje je nastupao kao konferansije da bi naposlijetku postao direktor revolucionarnog "Subversive Festivala" što je okupio masu studentarije i velegradske pomodne srednje klase u zagrebačkom kinu "Europa" (bivši "Balkan") gdje su se, uz obilno sponzorstvo Ministarstva kulture, gradske kase i multinacionalnih korporacija, odavali revolucionarnoj teoriji u okvirima pozitivnih zakona, bez ulične galame i narušavanja kućnog reda. Tu se Srećko već bio proglasio "filozofom" i počeo vozikati sponzorskom limuzinom, a njegove članke osim lokalnih novina počeli su objavljivati razni časopisi po svijetu. Otputio se na svjetske konferencije, gdje je susretao ljude koje, zahvaljujući javnom novcu, u Zagrebu zauzvrat ugošćuje u "Esplanadi", a nacionalna televizija stala ga je pozivati u panele, da bi mu na kraju prepustila cijelu emisiju, u koju može pozivati koga god poželi.
Televiziji je Srećko jako pasao - usred borbe "lijevih" i "desnih", najlakše je i veoma kulturno uzeti dečka koji je pao s Marksa. On je žestok u idejnom smislu, ali nikad ne napada vlast, ne petlja se u politiku, govori općenito, načelno i dobrohotno
Televiziji je Srećko jako pasao - usred borbe "lijevih" i "desnih", najlakše je i veoma kulturno uzeti dečka koji je pao s Marksa. On je žestok u idejnom smislu, ali nikad ne napada vlast, ne petlja se u politiku, govori općenito, načelno i dobrohotno. Dobro, sve što kaže površno je, banalno ili glupo, ali bože moj, to je televizija, nije Treći program radija gdje drve o Hegelu, baroknoj glazbi i sličnim zakučastim, nepopularnim, ubitačnim temama nepodnošljivim hrvatskom auditoriju od kojega je samo oko sedam posto završilo fakultete i to ove domaće, češće nikakve i bijedne nego osrednje (najbolje, zagrebačko Sveučilište tako je, primjerice, na Šangajskoj listi izvrsnosti među 500 visokoškolskih ustanova rangirano na 495. mjesto).
Za kratko vrijeme Srećko se tako uspio "ukrcati", postao je kralj domaće i dio razvijene svjetske scene što promovira nekonvencionalne mislioce i društvene komentatore koji svojim eskapadama privlače pozornost masovne štampe (Žižek se primjerice oženio po treći put za trideset godina mlađu brazilsku manekenku, navodno "lacanovsku filozofkinju"). Svjetska mreža modernih proroka okuplja pripitomljene vođe odgođene revolucije koja se zasad ostvaruje samo preliminarnim razmatranjima o neizbježnoj nuždi neodgodivog uvođenja pravednijeg društvenog sustava. Ali, naravno, bez nasilja, konferencijama, umjetničkim manifestacijama i konceptualnim akcijama koje involviraju urbanu mladež, vegetarijanske mase i organizacije ljubitelja životinja. Te priredbe, naravski, financiraju država i najveće korporacije, od kojih treba bez razmišljanja uzimati novac jer, kako kaže sam Žižek, "kapitalistima treba dopustiti da sami pruže konopac o koji će biti obješeni..." S takvom revolucionarnom oporbom kapitalisti, doduše, mirno spavaju i smanjuju nadnice lokalnim zaposlenicima koji nisu upoznati s poststrukturalističkim kretanjima, pa ih nema tko povesti u sindikalnu borbu za povoljnije uvjete rada. Svaka kuna isplaćena "Subversivu" mirno se može odbiti od platnog fonda Hrvatskog telekoma.
Za razliku od Srećka Horvata, izmišljeni Nik Sloter pozitivno je angažiran lik. Bivši agent Odjela za borbu protiv zloupotrebe narkotika (DEA), kao privatni detektiv na Floridi on je upao u točno 66 dramatičnih avantura u kojima se puno pucalo iz pištolja, šakalo, jurilo autima i gliserima sjeklo karipsko plavetnilo Gulfa gdje se mogu uloviti ribe senzacionalnih proporcija... To je standardni opis posla svakog detektiva akcione serije, ali ono što je Nika izdvojilo iz milijarde sličnih heroja, činjenica je da je ta serija, prošvercana u Srbiju u doba balkanskih ratova i embarga devedesetih godina, ondje postala kultna televizijska atrakcija toga sumornog doba, kad u Beogradu nisi mogao gledati "Miami Vice", nego samo ovu jeftinu kopiju koja kao da je nastala križanjem s "Alanom Fordom". Ali, to joj je i davalo posebnu privlačnost - palme, ljepotice u bikinijima i simpatično-bezobrazna njuška šereta s kosom skupljenom u konjski rep, nalik običnom gulamferu s beogradske periferije, sve je bilo kao krojeno po domaćoj mjeri. Eskapizam s dozom autoironije. Serija se reprizirala milijun puta na svim kabelskim kanalima. Po gradu su počeli nicati grafiti - "Slotera Nika za predsednika". Hoćemo, dakle, Nika, a ne Slobu, radije bismo bili dio ovog glamuroznog, izmišljenog svijeta, nego ove odurno kreirane stvarnosti. U Žarkovu su Nika prihvatili kao svoga sveca-zaštitnika: "Sloteru Niče, Žarkovo ti kliče!"
Stavimo sad video na brzo premotavanje i evo nas na početku drugog desetljeća dvadeset prvog stoljeća. Rat je prošao, prošao je zanos, pogasile se strasti, a ljudi se podjednako loše osjećaju, samo ne vide kako bi nevolje mogle prestati kao što rat u jednom času naprosto prestane, pa je sve drukčije. Ovdje sad nije ništa drukčije! Kozmički povezan s prostorom gdje je i ne znajući postao simbol i tako odigrao ulogu života, pravi Nik Sloter, kanadski glumac Rob Stewart, proživljava istu krizu. U pedesetoj godini definitivno propada u karijeri drugorazrednog holivudskog glumca, razvodi se i s odraslim sinom vraća u podrumski stan kuće svojih roditelja na periferiji Toronta, u tamošnje Žarkovo. Kao i svi u sličnoj situaciji, cijele noći drka po internetu te na YouTubeu nalazi pjesmu srpskog (novosadskog) post-punk benda "Atheist Rap" – "Slaugter Nick, Serbia hails to you". Uslijedit će razmjena mejlova, koja rezultira organizacijom Stewartova posjeta Beogradu u režiji TV-producenta Baneta Antovića, vlasnika muzičkog televizijskog kanala MTS, koji je odlučio o tome snimati dokumentarni film.
Što na koncu povezuje Nika Slotera i Srećka Horvata? Najvažnija pouka za sve sudionike i žrtve balkanske tragikomedije: ne vjerujte lažnim prorocima! Poštujte jedino ljude koji pokušavaju nešto napraviti ne praveći se da imaju nepogrešive i teoretski utemeljene vizije
Kronika Nikova posjeta, nevjerojatna je i dirljiva storija - zaboravljeni glumac doživljava ovacije i s balkona hotela "Balkan" odzdravlja okupljenoj masi što je preplavila Terazije... U Žarkovu će zatim posaditi topolu u pratnji kanadskog ambasadora. Film koji je sam Stewart editirao i za nj napisao narativ zatim pobjeđuje na festivalu dokumentarnog filma (Dox) u Zagrebu. Počinje komercijalna eksploatacija u regionalnim kinima i Nik opet dolazi u Beograd na premijeru. Tu ga dočekuju sloganima "Slotera Nika za gradonačelnika", a Lista za Žarkovo promovira ga kao službenog kandidata na izborima! Tabloidi orgijaju, televizije divljaju, stranke zapadaju u amok, između straha i negacije. Znalci mu daju izglede da osvoji deset posto glasova. Komedija se pretvara u mali politički tajfun... Zafrkancija? Nova faza simboličke upotrebe lika Nika Slotera kao moćnog totema "druge Srbije" koja se ne miri s unaprijed gotovom raspodjelom uloga u političkoj utakmici?
Filozofska revolucija Srećka Horvata dotle završava debaklom. Kad je "Subversive" došao na vrhunac, nastala je svađa oko para - razni lokalni muljatori koji su bili povezani suorganizacijom, posvađali su se i Srećko odlazi te osniva vlastitu "ljetnu školu" subverzije u Šibeniku, gdje odvlači Žižeka, Tarika Alija i ostale zvijezde, koje nije teško nagovoriti da akciju presele u jedno mediteransko ljetovalište gdje na kraju sezone baš ne vlada "Tropical Heat", ali je topla voda, koja odgovara njihovoj intenzivnoj umnoj djelatnosti. Stvari su se ionako promijenile - zborovanje na Wall Streetu već je zaboravljeno. Slom eurozone usljed kolapsa španjolske, talijanske i europske ekonomije koju je trebao izazvati najavljeni krah Grčke, izostao je. Usprkos najavama filozofa koji su govorili - evo, čudovišni liberalni kapitalizam upravo propada, kraj je blizu, pokajte se! Grčka ekonomija - najavio je njemački ministar financija - diže se, mjere suzbijanja nekontroliranog ulijevanja novca u razne "javne potrebe" i nedogledne režijske djelatnosti besposlene srednje klase (poput ovih hrvatskih festivala mlaćenja prazne slame) djeluju, počinje zakonomjerni oporavak. Kapitalizam i dalje ostaje jedini praktični put u blagostanje koje osigurava demokraciju i ljudske slobode.
Čini se da je to prvi shvatio bistri Srećko Horvat. Umjesto da vrati novac uložen u promašen projekt, svoju televizijsku emisiju "Zdravo društvo" na brzinu preusmjeruje u talk-show u kojem ugošćuje filmske i kazališne glumce i autore. Prebacio se na općekulturni teren. Subverzija? Grčki scenrij? Slom liberalnog kapitalizma? "Šteta što je srušen Berlinski zid jer su mase izgubile vjeru u viziju alternativne budućnosti?" To je bilo jučer. Filozof, da, ali filozof kulture - umjesto političkih solucija u stvarnosti, potražimo utjehu u humanističkim vrijednostima umjetničkog stvaralaštva...
Što na koncu povezuje Nika Slotera i Srećka Horvata? Najvažnija pouka za sve sudionike i žrtve balkanske tragikomedije: ne vjerujte lažnim prorocima! Poštujte jedino ljude koji pokušavaju nešto napraviti ne praveći se da imaju nepogrešive, teoretski utemeljene vizije, sintetizirane na temelju izačavanje povijesti i teorije. Lažu lažni zanesenjaci, a foliranti koji ne kriju što su, najiskreniji su ljudi na javnoj sceni. I zato - zašto ne? - Slotera Nika za gradonačelnika! Potražite na YouTubeu televizijski intervju u kojem pokazuje kako je brzo shvatio svu mudrost domaće politike: "Tu sam već 69 sati i naravno da sam ušao u sve probleme koji grad muče... Moramo sagraditi još nekoliko mostova, a osim toga, moramo popraviti cijev koja je pukla u Žarkovu!"
Da, i kakve bi onda mogle imati veze te dvije toliko različite pojave? Povezuje ih najtotalitarniji od totalnih društvenih fenomena što se očituju u ovim krajevima, a to je - politika.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.