Odluka Evropskog suda za ljudska prava u slučaju "Sejdić i Finci" nekoliko godina talasa političku i društvenu scenu u BiH.
Na raspravu o njenom provođenju uzalud je trošeno dragocjeno vrijeme institucija zakonodavne i izvršne vlasti. Pritisci iz Brisela su njenu implementaciju postavili kao uslov svih uslova kada su u pitanju pristupni pregovori. Ništa nije pomoglo da se približe teško suprotstavljeni politički interesi. Jedna sudska odluka je potpuno paralisala društveni i politički život države. Neviđena banalizacija i politike i prava, mogao bi zaključiti posmatrač neupućen u zamke složene ustavnopravne strukture BiH!
S ovom odlukom Evropski sud za ljudska prava se prvi put suočio s neizvršavanjem jedne svoje odluke. Bosni i Hercegovini je zbog toga uskraćena pretpristupna pomoć u iznosu od 45 miliona eura. Ekonomski analitičari procjenju da će šteta biti mnogo veća. Prvi put građani Evropske unije postaju svjesni da pravda koja se uspostavlja u najvišem sudskom tijelu Evropske unije može biti nedjelotvorna.
Na drugoj strani, neizvršavanje ove odluke Evropskog suda otvorilo je još jedan pravosudni "slučaj", koji će dodatno zakomplikovati političkopravni život u BiH. Naime, u Tužilaštvu BiH otvorena je istraga protiv zasad nepoznatih lica zbog krivičnog djela "neizvršavanja odluke Evropskog suda". I ovo je slučaj bez presedana. Otvara se pitanje da li je Tužilaštvo izašlo iz okvira svojih izvornih nadležnosti u tumačenju protivpravnosti i ušlo u sferu primijenjene politike. U čijim rukama je suverenitet i koje društvene vrijednosti treba da štiti pravosudni sistem? Biće mnogo priče o tome da li je tužilac prekoračio svoja ovlaštenja i ko bi mogao biti počinilac ovakvog krivičnog djela.
Odluka Evropskog suda u slučaju "Sejdić i Finci" otvorila je jedno ozbiljno političko i pravno pitanje: da li bi sudovi prilikom primjene prava trebalo da vode računa o političkim i društvenim posljedicama svojih odluka? Da li sud u vršenju prava može postati faktor društvenog i kulturološkog rizika? Gdje je granica do koje sud može ići i da li su neophodni mehanizmi kontrole? I odluka Tužilaštva BiH da otvori istragu zbog krivičnog djela neizvršavanja odluke u slučaju "Sejdić i Finci" je dobar primjer za ilustraciju problema.
Izgleda da su bile u pravu sudije koje su u Strazburu izdvojile svoja mišljenja prilikom donošenja odluke i ukazale na kontroverze uplitanja suda u političke i zakonodavne nadležnosti jedne složene društvene zajednice. Građani BiH su danas taoci jedne sudske odluke o pravu koje je u praktičnom smislu gotovo simboličke vrijednosti. Da li će ih sudska odluka "Sejdić i Finci" i međunarodne sankcije osvijestiti i privesti političkom razumu? Sumnjam. Na kraju će se ispostaviti da pravosuđe nije najbolja terapija za politiku.
Koliko god je odluka "Sejdić i Finci" unijela haosa u političku sferu, toliko je odluka istog suda u slučaju "Maktouf i Damjanović" unijela haosa u sudski sistem BiH. U procesu njene implementacije Sud BiH i Ustavni sud BiH donijeli su odluke koje su uznemirile i domaću i međunarodnu javnost. Ustavni sud je ukinuo desetak odluka Suda BiH kako bi primijenio standarde iz odluke Evropskog suda, a Sud BiH nakon toga odlučio da pusti na slobodu osuđenike koji su izdržavali kazne po ukinutim presudama. Danas niko u BiH ne zna ko pravilno tumači odluku Evropskog suda za ljudska prava u slučaju "Maktouf i Damjanović" i kako će se stvari dalje odvijati. Tumačenja u medijskim istupima predstavnika Suda BiH zbunjuju i opštu i profesionalnu javnost. Iz Suda BiH otvoreno optužuju Ustavni sud za pogrešno tumačenje odluke Evropskog suda. Mediji su objavili da je i jedan sudija Ustavnog suda BiH posumnjao u pravilnost svog vlastitog glasa u donošenju odluka o ukidanju presuda Suda BiH i zatražio ponovno odlučivanje. Građani bi iz ove konfuzije mogli izvući zaključak da je pravosuđe nesposobno da u kontroli zakonitosti primjenjuje evropske pravne standarde.
U pravnu rašomonijadu uključili su se američka ambasada i OHR svojim zbunjujućim saopštenjima. Komitet ministara Savjeta Evrope pozvao je u Strazbur predstavnike pravosuđa BiH na razgovor o implementaciji odluke. Nezahvalno se u ovom trenutku baviti pravnim prognozama. U svakom slučaju, "izražavanje zabrinutosti" međunarodnih faktora izvršne vlasti ne doprinosi ugledu nezavisnog pravosuđa.
Ne gajim nikakvu nadu da će pravosuđe na nivou BiH lako izaći iz ćorsokaka u kome se našlo nakon odluke Evropskog suda za ljudska prava u slučaju "Maktouf i Damjanović". Kako god na kraju bude tumačena odluka Evropskog suda za ljudska prava, ostaće osjećaj nepravde zbog desetogodišnje prakse Suda BiH, koja je bila suprotna praksi entitetskog pravosuđa, kao i praksi susjednih zemalja (Srbije i Hrvatske). Taj osjećaj unutrašnje i regionalne nejednakosti pred zakonom neće moći izbrisati nikakva pravna ekvilibristika. Kroz tu psihološku prizmu prelamaće se percepcija pravde i povjerenja u pravosudni sistem.
Dvije odluke Evropskog suda za ljudska prava dugo će biti kost u grlu domaćeg pravosuđa. Traganje za pravilnim tumačenjem i podrškom izvan pravosudne zajednice vodi u nova iskušenja i nove rizike. Pravosuđe sve više liči na barona Minhauzena, koji se čupa iz blata vukući se za kosu.
(Autor je sudija Suda BiH)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.