Kolumne

Krezubo glasačko tijelo

Ljiljana Španić
Ljiljana Španić

Vjerovatno se pitate kakve veze ima stomatologija sa izborima, glasačkim tijelom i politikom? Pokušaću da vam objasnim.

Trenutno su u toku predizborne kampanje u nama susjednoj Srbiji, s obzirom na geografski komšiluk, ali i mnoge druge veze koje nas vežu, teško je ostati neinformisan o njihovim izborima. Naše novine i televizije su preplavljene njihovim političkim kandidatima, obećanjima i ostalim dešavanjima vezanim za tu aktivnost. Iz tog razloga, svaki put kad su izbori, bilo njihovi ili naši, ja na umu imam samo jedno: koliko smo mi čudan narod i do kada ćemo u tom cirkusu hvatati mečku za ruku i igrati to predizborno kolo.

Našu ekonomsku situaciju najbolje oslikava jedan prost primjer:

Prosječna neto plata u Srbiji za mjesec januar ove godine je iznosila 41.508 dinara (ili nekih 330 evra), dok statistika kaže da je u Republici Srpskoj prosječna plata za prvi mjesec ove godine veća nego kod naših komšija i iznosila je 815 konvertibilnih maraka (nešto manje od 420 evra). Statistika tako kaže, ali ako realno sagledamo stvari, ogroman broj našeg, ali i naroda u Srbiji radi za 200 do 250 evra. Za tu informaciju nije potrebno raditi neko specifično istraživanje, već samo uzeti današnji oglasnik i pozvati sve one oglase u kojima traže pekara, prodavca, frizera, konobara, kuvara, cvjećara, automehaničara, portira, radnika u proizvodnji, dadilju i druge poslove koje je danas jedino moguće pronaći bez "strica" ili "ujaka" na važnoj poziciji. O tome, da u našoj zemlji broj obrazovanih ljudi raste, ne vrijedi govoriti, jer i ti akademski građani u današnja vremena prihvataju  "daj šta daš" i "od nečega se moraju platiti računi" poslove, tako da dajem sebi za pravo da kažem da je to naš neki prosjek. 200 do 250 evra.

Nasuprot ove konačne cifre našeg prosjeka, ja često (kad su izborna vremena, uvijek) stavljam, ništa drugo, nego cijene stomatoloških usluga. Prije nego što bilo koji političar, po principu profesionalne deformacije, pokuša da uloži repliku  i započne priču o državnim stomatološkim ambulantama, pozivam ga da, ako do sad nije posjetio jednu takvu ustanovu, u slučaju zubobolje prošeta do bilo koje državne ustanove tog tipa. Svako ko je ikad pomislio da tamo može popraviti zub, vjerujem da je naišao na odgovor: "To se ne može popraviti", "Nemamo odgovarajući lijek", "Ministarstvo nam nije kupilo plombe', "Najbolje je da vi taj zub izvadite", "Ili dođite u moju privatnu ambulantu, poslije 14h sam tamo". Suma sumarum - ili nemaju čime da vam poprave zub ili neće. A, kad vas boli zub, nije vam do ispravljanja krivih Drina.

A sad koju riječ da kažemo o privatnim ambulantama. Što bi jedna moja prijateljica rekla, tamo kad kažeš "Dobar dan!", oni kažu 50 maraka. Šalu na stranu, iz ličnog iskustva pokušaću da vam opišem moja iskustva sa privatnim ambulantama. Radila sam na jednom mjestu, standardno, za platu od 500 maraka, i oštetio mi se zub. Iz straha da ne budem krezava, otišla sam na preporuku u privatnu ambulantu i da ne dužim, popravak tog zuba je obavljen iz tri puta ili kroz novčani jezik rečeno 50 + 80 + 90. Na popravak jednog zuba utrošila sam nešto manje od svojih 50% mjesečnih primanja. Činjenica je, zub me više nije bolio, ali me boljela glava - da li će me izbaciti na ulicu, jer je neminovno da ću kasniti sa kirijom, da li ću i šta ću jesti ovaj mjesec, to što će mi telefon isključiti i nije bilo strašno, koliko me je plašila pomisao na račune za struju, vodu, grijanje… Kako da sve to uklopim u preostalih 270 maraka. Iako su mi svi zubi bili na broju, vjerujte mi, nije mi bilo do smijeha. Ja, koja sam u tom periodu živjela sama, imala sam finansijskih poteškoća da preživim taj mjesec, kako li je samo četvoročlanoj porodici u sličnoj situaciji. Zamislite samo da dva člana porodice istovremeno zaboli zub?

Naći će se neko, pa će reći da su naši stomatolozi i cijene njihovih usluga i dalje potcijenjeni, za razliku cijena u inostranstvu. Ne želim poreći tu činjenicu. Niti su oni krivi za cijene, a još manje za ekonomski i socijalni položaj stanovništva, ali ću vam navesti jedan primjer o zdravstvenom osiguranju u inostranstvu. U većini zemalja Evropske unije visina zdravstvenog osiguranja koju pokriva država zavisi od radnog odnosa osobe, tj. osobe koje nisu zaposlene ili imaju izrazito niska primanja imaju 100% pokriveno zdravstveno osiguranje. Što znači da su im besplatne sve stomatološke usluge vezane za medicinske i zdravstvene probleme. To što stranci dolaze kod nas da "rade" zube, riječ je o estetskim zahvatima.

Jedno neformalno istraživanje kaže da nigdje nema toliko krezubih ljudi kao što je u Bosni, što jasno pokazuje socijalno stanje sredine. Slabo plaćenim ili nezaposlenim osobama ne pada na pamet da u svoju potrošačku korpu uvrste redovne preglede kod zubara, ne iz nemara, već iz nemogućnosti.

A  propos toga, prije koji dan čujem, jedan kandidat se hvali činjenicom da na tamo nekom mitingu par hiljada ljudi je stajalo vani, na kiši, jer nisu očekivali toliku posjećenost, te prostor koji je bio predviđen za miting nije mogao da primi sve simpatizere. Ko koga ovdje simpatiše? Ne razumijem. Bez bilo kakve stranačke boje ili knjižice, pitam se kome vi aplaudirate? Na čije riječi ustajete i odajete priznanje? Za koga to glasate? Pustili ste da vas zavaraju onom starom "Hljeba i igara!", ali povedite samo računa da vam za taj hljeb trebaju zubi, ili bar njihova većina.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Izdvojeno
Najčitanije