Kako se Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju u Haagu približava okončanju preostalih prvostepenih i drugostepenih postupaka, svjesni smo da nasljeđe našeg rada polako poprima obrise.
Iako će potpuna procjena nasljeđa Međunarodnog suda biti moguća tek s određene vremenske distance, iz historijske perspektive i poslije izvjesnog promišljanja, nije prerano započeti ozbiljno razmatranje bogatog, rezonantnog i sve većeg opusa suda. I nigdje nije bitnije to razmotriti nego na prostoru bivše Jugoslavije, u regionu koji je pretrpio tolike patnje u krvavim sukobima tokom devedesetih godina dvadesetog vijeka, što je predmet rada Međunarodnog suda.
Uloga i relevantnost rada Međunarodnog suda za građane bivše Jugoslavije će biti u osnovi diskusija na predstojećoj konferenciji koja će 26. i 27. novembra biti održana u Sarajevu. Ta konferencija je jedan od najvažnijih skupova u godini u kojoj obilježavamo 20. godišnjicu osnivanja Međunarodnog suda.
Na samom početku rada, kada je Međunarodni sud tek osnovan, mnogi su sumnjali u to da će postići uspjeh, a tek su malobrojni bili uvjereni da će ikada doživjeti da neko bude pozvan na odgovornost pred sud zbog zločina počinjenih na Balkanu. Danas su pokazatelji dostignuća Međunarodnog suda impresivni i ne mogu se ignorisati. Od 161 lica optuženog pred Međunarodnim sudom, među kojima su i neki od najviših političkih i vojnih zvaničnika, nijedno više nije u bjekstvu, a mnogi od njih nikada nisu očekivali da će im se suditi. Međunarodni sud je razvio neuporediv korpus kako materijalnog, tako i procesnog prava u stotinama odluka i presuda koje u su praksi primijenile i dopunile pravne norme koje su prije toga postojale samo na papiru. Međunarodni sud je takođe uspostavio vrijedne praktične presedane na poljima pružanja zaštite i pomoći svjedocima. I sve to je postignuto uz puno poštovanje prava optuženih i principa pravičnog sudskog postupka.
Iako je sud ostvario veliki napredak u toku posljednjih dvadeset godina, sa žaljenjem konstatujem da se naš rad i dalje ponekad pogrešno shvata
U toku našeg rada moje kolege sudije i ja smo jasno stavili do znanja da sudimo pojedincima, a ne zajednicama ili državama, i na taj način smo zadali udarac konceptu kolektivne krivice, koji je u prošlosti bio uzrok začaranom krugu mržnje i osvete. Naročito sam ponosan na to što domaći sudovi na području bivše Jugoslavije sada koriste našu bogatu sudsku praksu i mnoštvo dokaznih materijala u svojim suđenjima za ratne zločine. Iako je Međunarodni sud ostvario veliki napredak u toku posljednjih dvadeset godina, sa žaljenjem konstatujem da se naš rad i dalje ponekad pogrešno shvata. Osuđujuće presude mogu dovesti do žestokih reakcija među pripadnicima nacionalne grupe optuženog, a oslobađajuće presude izazivaju slične reakcije među onima iz drugih nacionalnih zajednica ili sa suprotne strane u sukobu. Međutim, dozvolite mi da razjasnim - ni ja niti bilo koji drugi sudija ovog Međunarodnog suda ne donosimo odluke da bismo zadovoljili želje bilo koje pojedinačne grupe, bilo da je nacionalna ili politička. Odluke se donose samo na osnovu primjene zakona na dokaze koji nam se predoče.
Važno je znati da neka oslobađajuća presuda ne znači da zločini nisu počinjeni, da žrtve nisu patile ili poginule. Takva presuda samo znači da se sudije nisu van razumne sumnje uvjerile da je dokazana individualna krivična odgovornost osobe koja se nalazi pred njima. Automatsko izricanje osuđujućih presuda svima protiv kojih je podignuta optužnica izopačilo bi sam koncept pravde i vladavine prava. Naše nasljeđe bi bilo besmisleno, a naša misija neuspješna. Jedan od izazova s kojima se Međunarodni sud danas susreće jeste taj da objasni svoj rad. Nadam se da će naša konferencija u Sarajevu doprinijeti tom dijalogu i boljem razumijevanju. Zbog toga u Sarajevu želimo da razgovaramo sa svim segmentima društva i da čujemo šta oni imaju da kažu. Kao najvažnije, želimo da čujemo probleme žrtava, osoba čiji su životi na najokrutniji način pomračeni tamnom sjenkom sukoba. Sastanci sa žrtvama i posjete nekima od mjesta patnje u središtu su mog dolaska u region. Naše vrijeme na Međunarodnom sudu privodi se kraju i približavamo se okončanju naših posljednjih predmeta. Već sada je određeni dio rada predat Mehanizmu za međunarodne krivične sudove, instituciji koja nasljeđuje naš rad. Iako je lako podleći iskušenju da se donose sudovi o Međunarodnom sudu u žustrini aktuelnih debata, moramo ostaviti po strani sadašnje emocije i sve što nam trenutno odvraća pažnju. Što se mene tiče, ja sam ponosan na naš rad i za mene nema nikakve sumnje da će Međunarodni sud zauzeti svoje mjesto u udžbenicima historije kao etalon međunarodne pravde. Nadam se da će i građani na prostoru bivše Jugoslavije imati isto viđenje.
(autor je predsjednik Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.