U svijetu ekonomije Milton Fridman nije bio bog, ali jeste čudotvorac.
U svakom slučaju, ekonomska teorija i praksa se dijele na one prije i poslije Fridmana. Mnogi su ubijeđeni da je Fridmanovo nasljeđe toliko dominantno da je uticalo na noviju istoriju ljudske vrste kroz ekonomsku liberalizaciju u razvijenim zemljama i globalizaciju takvog ekonomskog poretka u ostatku svijeta. U tom kontekstu se pominju i MMF i Svjetska banka kao instrumenti za nametanje Fridmanovog pogleda na svijet u nerazvijenim zemljama.
Možda je u tome i bilo neke istine krajem osamdesetih godina, kada je sastavljan Vašingtonski konsenzus. Međutim, koliko je takvo posmatranje pogrešno danas, moglo se vidjeti ovih dana u BiH nakon što je Misija MMF-a sastavila svoje preporuke domaćim vlastima. Tu ima raznih pitanja, ali su me iskreno zatekle preporuke o povećanju stope obaveznih rezervi i viđenja bankarskog sektora kao dobro kapitalizovanog i visoko likvidnog. Što se tiče ovih posljednjih, prosto se zapitate da li je MMF dobro informisana institucija. Međutim, pravo razočarenje je preporuka o povećanju stope obaveznih rezervi. Da čuje za ovu preporuku, Milton Fridman bi se vjerovatno okretao u grobu.
Uostalom, evo kako je pisao Fridman u "Kapitalizmu i slobodi": "Postoje samo dva mehanizma koja su u skladu sa slobodnim tržištem i slobodnom trgovinom. Jedan je potpuno automatski međunarodni zlatni standard. Drugi je sistem slobodno plivajućih deviznih kurseva."
Da pojasnim, potpuno automatski međunarodni zlatni standard, koji je jedna od opcija koju Fridman pominje, oslanja se na iste mehanizme funkcionisanja (tzv. Hjumov mehanizam prilagođavanja) kao i valutni odbor koji je u primjeni u BiH od 1997. godine. Jedina prepreka djelovanju ovog mehanizma u zlatnom standardu, baš kao i u valutnom odboru je takozvana politika sterilizacije koju provode centralne banke kako bi spriječile uticaj trgovinskog deficita na pad novčane mase.
Jedini instrument monetarne politike kojim raspolaže naša centralna banka su upravo obavezne rezerve. Iako je domet ovog instrumenta u BiH vrlo ograničen, Fridman se u dijelu knjige "Alternativni mehanizmi za postizanje ravnoteže u spoljnim plaćanjima" praktično zalaže za oduzimanje vlastima svih instrumenata sterilizacije ili za prelazak na fluktuirajući režim deviznog kursa. Kako se sumnja da je ovo drugo nepodesno za BiH (o čemu trenutno takođe ne postoje adekvatna istraživanja), ostaje nam jedino da se okrenemo punom zlatnom standardu ili njegovoj podvarijanti punom valutnom odboru.
Jedini izuzetak na koji Fridman ukazuje je situacija kada nastupa kriza likvidnosti bankarskog sistema u uslovima tzv. navele na banke. Tada vlasti moraju imati mogućnost postati "posuđivač u posljednjoj instanci", što naša centralna banka nema i za šta obavezne rezerve ionako nisu adekvatne. Međutim, čak ni kod "posuđivača u posljednjoj instanci" se ne radi o monetarnoj politici, već o jednom od mehanizama obezbjeđivanja finansijske stabilnosti.
Daćemo sebi slobodu da se bavimo malo intelektualnom gimnastikom pa da izvedemo zaključke kako bi trebalo da se promijeni institucionalni okvir u BiH kako bi bio bliži idealima "slobodnog tržišta i slobodne trgovine", kako ih vidi Fridman.
Prije svega, CBBH bi trebalo oduzeti instrument obaveznih rezervi, jer niti je to trenutno efikasan instrument monetarne politike, niti ovakva centralna banka treba da vodi monetarnu politiku. Čemu se zavaravati?! CBBH i nije centralna banka. Ona je svega monetarna vlast u ovoj zemlji. S druge strane, CBBH bi trebalo da formira fond posljednjeg utočišta u koji bi se slijevao dio sredstava od kamata na devizne rezerve (trenutno ta sredstva se koriste za jačanje kapitala same CBBH, a to jačanje je potrebno isključivo zbog vrlo trapavog i diskutabilnog upravljanja tim rezervama). Ta sredstva bi mogla biti upotrijebljena kao polog za dobijanje brzog kredita za obezbjeđivanje likvidnosti bankarskog sektora ako se za tim nekada ukaže potreba. Svakako morao bi se izmijeniti i zakonski okvir, tako da se CBBH ostavi mogućnost zaduživanja, ali pod strogo definisanim uslovima pojave problema nelikvidnosti (nipošto solventnosti) u bankarskom sektoru. Formiranje ovog fonda takođe nije u skladu sa funkcijom centralne banke kao nosioca monetarne politike, ali u ovom slučaju nije moguće drugačije doći do sredstava za fond koji bi bio posljednja brana finansijskog sektora od upadanja u krizu širokih razmjera. Uporedo, agencije za bankarstvo bi dobile još značajniju ulogu u domenu prudicione kontrole banaka dijelom kroz jačanje standarda kapitalizovanosti, dijelom prenosom instrumenta obaveznih rezervi na ove agencije (prenos čak i novčanih sredstava od obaveznih rezervi na račune agencije za bankarstvo bi bio poželjan kako bi CBBH poprimila potpuno automatski mehanizam djelovanja).
Time bi obavezne rezerve imale jasnu funkciju svakodnevnog održavanja likvidnosti i ne bi imale nikakve veze sa monetarnom politikom. Da je takav institucionalni okvir, danas preporuka MMF-a bi zvučala prihvatljivije. U zakonski okvir bi trebalo unijeti i zabranu finansijskim institucijama da nadalje indeksiraju kredite na devizne kurseve, jer ova praksa podriva finansijsku stabilnost, što se lijepo može vidjeti na primjeru kredita indeksiranih u CHF. Time bi i najznačajniji instrument monetarne sterilizacije, a to je rast spoljnog duga, značajno bio ograničen.
Državi bi takođe trebalo zabraniti da se zadužuje u devizama, osim u slučaju aranžmana sa MMF-om, WB-om i drugim multinacionalnim institucijama. Takođe bi državi trebalo zabraniti dugoročne nenamjenske kredite, tj. kredite za podršku budžetima, jer sve to vodi monetarnoj sterilizaciji koju želimo da izbjegnemo ako ćemo slušati Fridmana (a ne moramo, možemo se okrenuti i Kejnsu i formirati sa svim funkcijama).
Uz ovih nekoliko, doduše dosta dramatičnih institucionalnih izmjena u monetarnom finansijskom sektoru, postalo bi jasno ko kosi, a ko vodu nosi. Suočili bismo se sa svojim problemima vrlo brzo, time podstakli brže provođenje reformi u pravcu jačanja konkurentnosti, umjesto kupovine vremena novim dugovima, uz problematično upravljanje finansijskom stabilnošću.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.