Kolumne

Mnogo više od bizarne dečje igre

Z.G. (49) iz Zemuna pucao je u noge bračnom paru K.J. (40) i S.J. (43) u njihovom stanu, nakon što je njihov sin (11) u parku pretukao njegovog sina (6). Napad se dogodio pred šokiranim detetom. Posle kraćeg bekstva napadač je uhapšen, a ranjeni bračni par zbrinut je u bolnici. To je ogoljena vest koja je, s varijacijama, preplavila medije pod naslovom "Posle dečje svađe pucao u roditelje drugara svog sina!"

U razumljivom opštem gnušanju, promakao je bitan "detalj" – povod, koji se navodi tek u nekim napisima uz pozivanje na istragu, a nije demantovan: deca su igrala "bizarnu" igru – skidanja gaća. Drugome, naravno. Pa kad je stariji dečak mlađem skinuo donji veš, mali se pobunio, stariji ga je onda mlatnuo čvrstim predmetom. Mali je zavrištao pa je majka istrčala iz stana.

Logična pretpostavka jeste da je uplašeni mališa ispričao roditeljima šta je bilo, a da je njegov stariji "drugar" obaveštenje sveo na ono dečje koškanje, izostavljajući i gaće i svoj argument u vidu čvrstog predmeta kojim je mlatnuo uplakanog mališu. Rasprava između uznemirenog oca šestogodišnjeg deteta i neobaveštenih roditelja jedanaestogodišnjeg završena je pucnjima. Na sreću, bez fatalnih posledica u smislu smrti, ali nema sumnje da će tih nekoliko sati imati teške posledice po sve njihove živote, posebno po decu.

Nema nikakvog opravdanja za Z.G, niti je bitno da li je oružje legalno ili ne, pa ni to što je angažovan u sportu i, navodno, nekoj školi. On će za napad, ranjavanje i ugrožavanje tuđih života ići u zatvor, sigurno na više godina. Porodica J. privremeno je onesposobljena, pa je prva posledica jasna: sinovi porodica G. i J. u narednim nedeljama, mesecima ili godinama, biće bar bez jednog roditelja.

Stariji možda svestan da je "povukao nogu" i sled događaja koji se može produžiti i na (privremeno) oduzimanje roditeljskih prava njegovom ocu i majci, a mlađi uplašen da je onim što mu se dogodilo izazvao tragediju zbog koje se tata tako naljutio da je izvadio pištolj, pucao u čiku i tetu i – otišao u zatvor. I sve to, reći će neko, zbog bizarne dečje igre, odnosno dečje svađe.

A da li je baš tako i smemo li zažmuriti na oba oka i bez reči se opredeliti za stranu, olako ocrtavajući zlikovca i žrtve? Mnogi će se ovde zapitati što od očite tragedije pravim još veću i tražim olakšavajuće okolnosti za siledžiju, pucača. I neće biti u pravu, ne samo zbog pucnjave, jer je prva fatalna greška koju su Z.G. i njegova supruga učinili to što su malo dete ostavili na javnom mestu bez nadzora. Za to su, čak, predviđene zakonske kazne, čak i kada nema težih posledica od očitog zanemarivanja. Napokon, igralište ispred zgrade nigde nije bezbedna zona, mada se to shvati tek u drastičnim primerima kao što su otmice.

Bilo kako bilo, šestogodišnjaku je uvek potrebna podrška nekog starijeg, inače lako može biti žrtva. Kao i jedanaestogodišnjak, pa se i na njegove roditelje odnose zakonske odredbe o obaveznom nadzoru. I pre svega, normalna roditeljska briga. Napokon, da su roditelji ili neko kome su poverili staranje o detetu dok su zauzeti drugim obavezama, bili na licu mesta, sasvim sigurno ne bi ni bilo "bizarne" dečje igre. Koja je, valjda je svakom jasno, sve sem igre.

Ovde će se neki malo stariji nasmejati i reći kako su se još naše pra/bake i pra/deke igrale "strndžarenja"; tako se, naime, ta igra zvala u Krajini, u drugim krajevima imala je druge nazive, ali istu suštinu. Deca koja sada imaju malu ili malo veću malu decu u ona sumanuta vremena devedesetih imala su omiljenu zabavu "kamena lica". Za neupućene, obe su igre eksplicitno seksualne, a igra slučaja – kocka – određuje partnera/e, pri čemu niko od učesnika i ne zna "ko je s kim bio".

Znam, igrali smo se i mi obične ili "masne" fote i igre istine, koje su mnogo manje eksplicitne, ali takođe su ulaznica u nepoznati svet seksualnosti i moći. Ali, bez naknadnog pametovanja, te nimalo naivne igre i igrice igrali su isključivo vrsnici i vrsnice, kako bi naše bake rekle, ulazak mnogo starijima ili mnogo mlađima bio je strogo zabranjen; oni prvi su već imali svoje "strndžarenje", fote i fotice, a mlađi treba da čekaju na red.

U ovoj novootkrivenoj igri skidanja gaća na javnom mestu – drugome – očito nema ničega od te ma kako upitne unutarvršnjačke solidarnosti. Naprotiv, kada dete od 11 godina skida detetu od šest godina gaće na javnom mestu, to je najobičnije nasilje. Nije čak ni vršnjačko, već golo nasilje jačeg nad slabijim, uz verovatno poražavajuće salve smeha ostalih, uobičajene kada igrarije imaju seksualnu notu. A među njima nije bilo roditelja ni žrtve ni "šaljivdžije", iako ih čak i pisani zakon obavezuje da se vrzmaju tu negde. Kada se tome pridoda da je veliko dete, iritirano (ha!) opiranjem, plačem i dernjavom mlađeg koje se bunilo što ga maltretira, dograbilo čvrst predmet i mlatnulo ga, stvar je jasna - nema tu ni "i" od igre.

Krug nasilja je na koncu zatvoren pucnjima, a sada se samo može nagađati kako će se akteri, veliki i mali, ponašati dalje. Ne samo zbog toga što su sada obeleženi, već pre svega što nisu ni svesni da su sve vreme u začaranom svetu nasilja, bez obzira na to što ga ne prepoznaju čak ni u nasilničkom ponašanju sopstvenog deteta. To što su dobili po metak u nogu bračnom paru J. nije i ne sme biti zaklon, jer da su vodili računa o tome gde im je dete i kako se ponaša, koje i kakve "igre" igra, tragedije ne bi ni bilo. Baš kao što je ne bi bilo da su roditelji G. čuvali svoje dete stvarno, ne virkanjem majke kroz prozor i ne naknadno očevim mecima.

Nije ni šira zajednica nevina, uključujući medijsku, daleko od toga. Da su, recimo, "bizarni" rijaliti programi sa eksplicitnim seksom i nasiljem nedostupni maloletnicima, možda se ne bi ni setili tako stupidne "igre" kao što je skidanje gaća drugome uz pomoć kamena. A bili bi, ti sadržaji, bar malo manje dostupni da nadležna tela vode računa o tome kako i ko zagađuje javni prostor i da to papreno naplaćuju i emiterima i publici.

Nije ni škola nevina, jer je teško pretpostaviti da se drugima na silu gaće skidaju samo ispred zgrada u kojima stanuju; školsko dvorište je dušu dalo za takve igre premoći i ponižavanja. Ali, nije to čudo, jer su škole odavno već poprišta u kojima roditelji, a ne tako retko i deca, nekažnjeno nasrću na nastavnike, a neka deca muče drugu decu, dok treća navijaju. Kao što to rade poslanici, koji bi, da mogu, i fizički skidali gaće svojim suparnicima, ne samo mentalno.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije