Mujo i dug

Marko Đogo - 27.07.2012 16:50

Sjećate li se onog vica u kome pitaju Japanca i Muju koliko dnevno rade. Japanac kaže kako radi četiri sata za državu, četiri za cara i četiri za sebe. Muju se nasmije i kaže: "I ja radim četiri sata za sebe, cara ne priznajem, a za državu me baš briga!"

Iako ovaj Mujin odgovor nama možda djeluje simpatično, on samo pokazuje da naš Mujo nije svjesan da za državu radi htio ne htio. Jer kad država duguje ona ne vraća, već vraćaju njeni građani i to kroz poreze. Doduše, koliko će da vraćaju zavisi od toga koliko država duguje. Zbog toga sam poželio da izmjerim koliko bi naš Mujo trebalo da radi i da to uporedim s radom susjeda.

To je prikazano u sljedećoj rang-listi zaduženosti građana bivših jugoslovenskih republika po osnovu duga koji su na njih prebacile njihove vlasti (doduše, ne samo ove današnje, budući da još vraćamo i dugove iz perioda drugova):

1.         Hrvatska - Republika Hrvatska duguje preko 27 milijardi evra. Kada se to podijeli na 1.128.000 radnika ispada da bi vlasti ove zemlje trebalo svakom radniku da oduzimaju njegove pune (bruto) plate za naredne dvije godine (tačnije 23,3 mjeseca) kako bi se ratosiljale ovog duga.

2.         Srbija - javni dug Srbije je skoro duplo manji od duga Hrvatske (14,6 milijardi evra). Ipak, zahvaljujući mnogo nižoj bruto plati (od 482 evra) svaki radnik Srbije bi trebalo da radi besplatno za državu godinu i po dana (17 i po mjeseci) kako bi država Srbija otplatila ovaj dug.

3.         Slovenija - mala Slovenija duguje velikih 16,8 milijardi evra. Međutim, izgleda da te pare nisu bačene, budući da onih 824.000 radnika zarađuje bruto platu od preko 1.500 evra. Kada se sve sabere i podijeli, svaki radni Slovenac bi trebalo da radi nešto više od godine (13,3 mjeseci) da bi Slovenija bila zemlja bez dugova.

4.         Crna Gora - Država Crna Gora duguje "svega" 1,64 milijarde evra. Uz 175.000 zaposlenih i bruto platu od oko 720 evra, ispadne da bi radni Crnogorci trebalo da rade 10 dana manje od Slovenaca (13 mjeseci) da oduže svoju državu.

5.         BiH - Javni dug od oko pet milijadi evra, 816.000 zaposlenih i bruto plata od oko 650 evra, znače da bi prosječan radnik BiH trebalo da radi devet mjeseci i 10 dana pa da imamo državu bez javnog duga.

6.         Makedonija - nekako već tradicionalno Makedonci su na kraju svih rang-lista zaduženosti. Da li zbog južnjačke štedljivosti ili nečeg drugog, tek njihova država duguje oko 2,2 milijarde evra, pa bi prosječan Makedonac trebalo da radi oko sedam mjeseci da ono sunce na njihovoj zastavi još ponosnije zasija.

Kada se sve sabere i oduzme, izgleda da naš Mujo neće morati previše da radi za državu, bar kada se uporedi sa susjedima!

Ipak, iza ove naizgled prozaične metode mjerenja visine javnog duga (u odnosu na uobičano izražavanje javnog duga kao procenta BDP-a) stoji nešto što bi trebalo suštinski da zanima sve građane ove zemlje, a to je kvalitet trošenja nekog novog zaduženja.

Naime, većina ekonomista se slaže da novo zaduživanje ima smisla samo ako će dovesti do otvaranja novih radnih mjesta ili će, pak, pomoći podizanju produktivnosti rada u zemlji, a što bi trebalo da dovede i rast prosječnih plata. Ovakvo korištenje novopozajmljenih sredstava ne bi uopšte povećalo javni dug mjeren na naš način ni u kratkom ni u dugom roku jer bi veći dug padao na više radnika ili veće plate.

Da bi se ovo desilo novo zaduženje bi moralo da ide u investicije, a ne u potrošnju (jer nam je privredna struktura trenutno takva da rast potrošnje vodi rastu trgovinskog deficita tj. uvoza, a tek malim dijelom i rastu proizvodnje u zemlji (BDP-a)).

Čitava ova priča ima jednostavnu poentu. Javni dug nije nešto apstraktno što vas se ne tiče, jer ćete ga vi vratiti kad-tad. Međutim, sam iznos javnog duga nije toliko bitan koliko su bitni efekti novog zaduživanja.

Još jednostavnije: dao Bog da nam se javni dug ubrzo udvostruči, ali da se ujedno udvostruči i broj zaposlenih i plate realno porastu za 10%. Tada bi rast javnog duga za novih pet milijardi evra bila super vijest!

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Ostali naslovi

  • Zar je to čovek ili 54

    25.02.2015 20:35 - Jelka Jovanović

    "Zar je to čovek?" Tako je Primo Levi naslovio svoju knjigu sećanja i istinitih beležaka iz nacističkih koncentracionih logora i putovanja do njih. Ko je nije pročitao ne shvata simboliku broja 54.

  • Za čiji račun se Mostar brendira kao grad slučaj?

    23.02.2015 19:30 - Nino Raspudić

    Dvije prominentne američke firme za eksport demokracije i slobode, milom ili silom, National Endowment for Democracy (NED) i Radio Slobodna Europa, sklepali su zajedno patetičan dokumentarni uradak pod naslovom "Perspektive", koji je zadnjih dana ponovo skrenuo pozornost javnosti na Mostar kao "grad slučaj".

  • Čije su (državne) pare?

    20.02.2015 18:45 - Marko Đogo

    Oduvijek živim ovdje, na Balkanu, ali i dalje nikako ne mogu da se naviknem na poimanje stvarnosti koje dominira ovim našim prostorima, praktično od Vardara do Triglava, pa i šire.

  • Zašto je Vučić putovao u Zagreb (II)

    19.02.2015 18:37 - Denis Kuljiš

    Kad je počeo svoj premijerski mandat Milanović je odmah odustao od svake reforme - to mu se učinilo preteško, a značilo bi gubitak biračke potpore u izbornom tijelu s kojim je birokratski SDP srastao - državnoj administraciji.

  • Ni gvožđa, ni grožđa

    18.02.2015 18:38 - Jelka Jovanović

    Železara Smederevo do daljeg ostaje vlasništvo Srbije.

  • Zašto je Vučić putovao u Zagreb

    18.02.2015 18:10 - Denis Kuljiš

    Srpski premijer Vučić stigao je u Zagreb slalomski - prvo je zaobišao srpskog predsjednika Nikolića koji je rekao da neće ići na inauguraciju hrvatske predsjednice, što je možda bilo i najpametnije, a zatim i hrvatskog premijera Milanovića, koji mu je po protokolu trebao biti domaćin, a zapravo nije bio, jer je posjet ostvaren na višoj razini.

  • Banjalučki maskenbal

    17.02.2015 18:20 - Srđan Barašin

    Bilbordi su popunjeni, reklame na sve strane, društvene mreže vrve.

  • Tranziciona pravda i tranzicioni relativizam

    17.02.2015 18:03 - Branko Perić

    Sintagma "tranziciona pravda" odavno je u masovnoj upotrebi. Šta se pod tim podrazumijeva, teško bi se čitaocu moglo objasniti. Prva asocijacija za laika biće da je to neka "posebna" pravda, drugačija od one o kojoj smo učili i kakvu razumijemo.

  • Ko je slušao Denisa Zvizdića?

    15.02.2015 19:30 - Nihada Hasić

    Denis Zvizdić obećao je kule i gradove u svom programu rada u naredne četiri godine.

  • Spomenik palom razumu

    13.02.2015 18:59 - Boris Bajić

    Prije nešto manje od pet mjeseci Ostoja Barašin, direktor Turističke organizacije grada Banjaluka, dosanjao je svoj san. "Dosanjao sam svoj san" izjavio je svečano u šatoru razapetom na Trgu Krajine, otvarajući Prvi seoski vašar grada Banjaluke radnog naziva "Prvi međunarodni sajam turizma i zdravlja".

  • Put bez povratka

    11.02.2015 17:37 - Jelka Jovanović

    Miodrag Bulatović ih je zvao ljudi sa četiri prsta.

  • Otužna obljetnica »epohalnih prosvjeda«

    09.02.2015 16:45 - Nino Raspudić

    Neki su već istraživali kako i otkud se javlja revolucionarni duh, ali mi nije poznato da se itko bavio time kako i kamo on nestaje? Ponire li ispod zemlje kako bi opet negdje izbio, ili jednostavno ispari? Zatvara li se možda u američku ambasadu, kao u Aladinovu lampu, čekajući povoljnije okolnosti da opet izađe?

  • Ukazanje i objava Mirsada Kebe

    08.02.2015 16:42 - Branko Perić

    Bilo bi ohrabrujuće i za politiku i za pravosuđe da se umjesto Kebe pojavio tužilac koji je potpisao optužnicu protiv generala Armije BiH u čijoj su zoni ratne odgovornosti počinjeni zločini nad srpskim civilima. Ali, na to će se, kako stvari stoje, još čekati! Koliko?

  • Svjetski dan izbora

    05.02.2015 18:50 - Meri En Henesi

    Slavimo Svjetski dan izbora, jer su izbori jedan od bitnih stupova na kojima počiva struktura demokratije. Dakle, danas je dobar dan kao i bilo koji drugi da se istakne kakva je nevjerovatna privilegija živjeti u demokratiji, gdje su nam povjerene dužnosti i moć građanina.

  • I rat i brat

    04.02.2015 18:50 - Jelka Jovanović

    Može se početi na više načina, ali suština ostaje ista: ni Hrvatska ni Srbija nisu dokazale da je druga strana u ratnim sukobima počinila genocid. Srbija u Hrvatskoj 1991, Hrvatska u Krajini 1995. godine.

Marko Đogo

Newsletter

Registrujte se na besplatni newsletter.

Svako jutro najvažnije vijesti.

Upišite vašu e-mail adresu:

Delivered by FeedBurner

Mali oglasi

Predajte male oglase putem mobilnog telefona 065 1314! Uputstvo.