Kolumne

Nemoguća misija

Da je na snazi zakon koji je važio kada sam počinjala da radim, lagano bih sakupljala papire za penziju. Dobru, razume se, jer mi je pripravnička novinarska plata 1984. bila veća od očeve zarade VKV majstora s više od četvrt veka staža.

U to vreme je na jednog penzionera bilo troje zaposlenih - istina, s prilično malom produktivnošću i uz velike spoljnje dugove, ali to je druga tema; za iznos na penzionom čeku bili su presudni plata i taj odnos. Dobro se držala moja plata sve do prve (moje) hiperinflacije, one Ante Markovića 1989. i raspada Jugoslavije, mada ni posle pada Miloševića nije bilo loše. Bilo je čak i veoma dobrih perioda. Razume se da su državni fondovi redovno dobijali razrezanu apanažu na račun mog rada, sve one doprinose, poreze i prireze za Janka i Marka.

E, pošto su se vremena i zakoni menjali, a tek će se menjati, po najnovijem predlogu za penziju ću morati da radim još devet godina i dva meseca. Što samo po sebi nije strašno, posebno u novinarskom poslu. Penziju ću primati ako se opustošeni državni penzioni fond nekako održi. Ako bude te sreće, biće najverovatnije dimenzionirana na onih 200 evra koje je pre pola godine proročki najavio tadašnji ministar privrede Saša Radulović. I sve to pod uslovom da država nekako izbegne bankrot. I, naravno, ako u dolazećoj deceniji reformi bude posla za mene, što postaje sve upitnije jer stiže armija mladih sa diplomama (nevažno kakvim), željnih dokazivanja i pripravnih da rade sve i svašta za goli život. Puno krokodila, a u maloj bari nema mesta za metuzaleme koji bi da se pridržavaju pravila profesije. Ali i to je posebna tema.

Čemu kuknjava? Nije, to su činjenice, jer sa 54 godine života i 30 godina radnog staža kod nekoliko poslodavaca sam dobar primer tranzicione pravde. Ne kažem namerno nepravde, jer nisam baš tipičan slučaj pošto za razliku od dela vršnjaka i ogromne armije mlađih kolega imam posao i primam uredno platu. Ne veliku, ali ne moram da delim sa drugima pošto i moja kćerka radi. Za platu. Nas dve smo delić od zvanično 910.000 zaposlenih u privatnom sektoru.

E, pošto su se vremena i zakoni menjali, a tek će se menjati, po najnovijem predlogu za penziju ću morati da radim još devet godina i dva meseca. Što samo po sebi nije strašno, posebno u novinarskom poslu. Penziju ću primati ako se opustošeni državni penzioni fond nekako održi

Prema podacima za maj, taj deo Srbije mora proizvesti dovoljno novca (robe i usluga koje će prodati i naplatiti) da zbrine 1,69 miliona penzionera, 800.000 nezaposlenih i 780.000 zaposlenih u javnom sektoru.

Plus deca, nemoćni... Nemoguća misija, pošto se u državi Srbiji 60 odsto bruto društvenog proizvoda "stvara" u javnom sektoru (podatak saopšten na sastanku premijera s Američkom privrednom komorom).

Tamo i dalje radi 780.000, što u javnim i komunalnim preduzećima, što u javnim službama i ustanovama, što u državnoj upravi, policiji, vojci, agencijama... Koliko tačno, gde i šta i zašto rade, ne zna se pouzdano pošto se i dalje sabira.

Ima tu i stvarne proizvodnje, ali pod kakvim uslovima najbolje ilustruju novi podaci o vlasnicima najvećeg kumuliranog neto gubitka, onog godinama stvaranog i sabranog. Redom: JP "Železnice Srbije" (146,4 milijarde dinara), JP "Srbijagas" (107), HIP "Petrohemija" a.d. Pančevo u restrukturiranju (58,5), JP EPS (54 milijarde dinara).

Cirka oko 3,5 milijardi evra. Među prvu petorku upala je samo jedna privatna kompanija, "VIP mobil", sa 54 milijarde dinara kumuliranog gubitka.

Brojevi propasti za 2013. su, naravno, manji, mada je i tu "Srbijagas" sa 49,7 milijardi dinara godišnjeg gubitka poseban slučaj, ali to su teme za stručnjake.

Za prostu analizu je dovoljno laičko znanje; ne znam kako stvari stoje u "Petrohemiji" i VIP-u, ali u "Železnicama", "Srbijagasu" i EPS plate su godinama redovne, u "Srbijagasu" i EPS daleko iznad proseka. Uz njih idu naknade za topli obrok i prevoz, regres za godišnji odmor, kako nalažu kolektivni ugovori, sve ono što je mislena imenica u firmama koje stvaraju realan deo BDP-a. U EPS zaposleni imaju i bespovratnu pozajmicu, ma šta to značilo (a stručno se zove čuvanje socijalnog mira).

E, sad, kakve to veze ima s mojom penzijom, platom, poslom? Ima, ne samo s mojom, nego sviju nas, jer se kumulirani gubici iz javnog sektora prevaljuju na budžet, koji, obrni-okreni, pune samo građani i privreda. To znači da tzv. realni sektor, sem dela novca koji se razumljivo izdvaja za zdravstvo, školstvo, socijalu, pravdu i silu, mora da obezbedi i za dugove javnih preduzeća. Može se stvar otaljavati i po starom receptu uzimanjem kredita, ali i javni dug je teret budžeta, a i novi prijatelji Arapi ne dreše kesu lako, kao ni stari prijatelji Rusi, a MMF i Svetska banka nas odavno drže na ledu. Može se stvar i obrnuti -  rasturiti gubitaše, višak zaposlenih prekvalifikovati i poslati u privatni sektor, kako je najavio premijer. I šta će se desiti? Umesto 800.000 nezaposlenih i 780.000 angažovanih u javnom sektoru, imaćemo milion nezaposlenih i 580.000 zaposlenih u javnom sektoru. Stotinak hiljada gore-dole, ne menja stvar.

Novine u Zakonu o radu relaksiraće, tako se kaže eufemistički, uslove zapošljavanja i otpuštanja i uvešće fleksibilna radna mesta, po potrebi nekoliko sati dnevno ili nedeljno. Da se zaradi tek za zub. Ali, to traže domaći privrednici i strani investitori pošto im je prosečna bruto zarada po zaposlenom od oko 650 evra preveliki trošak. I jeste, nema sumnje - iako recesija nije zvanična, iako je inflacija na istorijskom minimumu, radna snaga je veliki izdatak. Koliko veliki najbolje zna država kao najveći poslodavac. Ilustrativan primer je prosvetni budžet, koji za  mizerne plate prosvetara odvaja više od 90 odsto svih para koje ima.

Sa druge strane, novine u penzionom zakonu zacrtaće postojeće stanje i usporiti novo zapošljavanje. Sem ako ona relaksacija uslova za otkaz ne bude po receptu prvobitne akumulacije kapitala, pa se istrošeni šutnu da bi se doveli mlađi, snažniji, poslušniji i jeftiniji. Nema sumnje da će jedan od ukrštenih efekata izmena ova dva sistemska zakona voditi upravo u zaoštravanje nelojalne konkurencije, u kojoj će po sili zakona i prirode i kapitala stradati najslabiji. Prvo žene, pa svi u sedmoj i šestoj deceniji života... Jedini ventil da se izbegne borba prsa u prsa za svako radno mesto je odlazak sposobnih u pečalbu, što dobar deo i namerava, ako u svetu bude hleba za njih. Novi egzodus, međutim, neće ostati bez posledica - ukršten sa dramatičnim padom nataliteta preti da u skoroj budućnosti efektivnu radnu snagu u Srbiji čine isključivo stariji od 50 godina. I to je druga tema.

Novine u Zakonu o radu relaksiraće, tako se kaže eufemistički, uslove zapošljavanja i otpuštanja i uvešće fleksibilna radna mesta, po potrebi nekoliko sati dnevno ili nedeljno. Da se zaradi tek za zub

Elem, vratimo se platama i penzijama - država je najavila radikalno čišćenje u svom sektoru, ali neće ni to biti bezbolno, a još manje besplatno jer se višku moraju obezbediti sva socijalna davanja, od otpremnima, preko naknada za nezaposlenost, do prekvalifikacije, besplatnog zdravstenog osiguranja, socijalne pomoći... A moraće da oformi i poseban fond za naknade po tužbama, jer se stečena prava lako brane - u Strazburu. Čak i sa smanjenjima tih izdataka predviđenih novim radnim paragrafima, sume će biti vrtoglave, i jednokratno (otpremnine) i trajno (socijalno zbrinjavanje).

Na strani države su ekonomisti koji dugo tvrde da je to jeftinije od stalnog plaćanja gubitaškog (ne)rada. Navodno, oslobođene balasta viška i pravilno rukovođene javne kompanije mogu postati profitabilne, pa puniti budžet stvarnim novcem, a ne presipanjem iz šupljeg u prazno. To je verovatno tačno, ali ekonomisti ne posmatraju stvari iz ugla čoveka koji ostaje na ulici, nevažno iz javnog ili privatnog sektora, na teretu roditelja ili dece, prinuđenog da se snalazi u sivoj zoni. Onoj još surovijoj nego zvaničnoj u kojoj možeš raditi i bez plate.

Sa sve manje nade da ću za devet godina imati penziju!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije