Kolumne

Nije dovoljno učinjeno tokom 22 godine mira

Valentin Incko

Ove sedmice se navršavaju dvadeset i dvije godine kako su strane koje su vodile pregovore u Dejtonu postigle dogovor o završetku rata u Bosni i Hercegovini. Mirovni sporazum je potpisan u Parizu mjesec dana kasnije.

Često se pominju manjkavosti rješenja postignutih u Dejtonu, a ponekad se to čini s razlogom. Međutim, želio bih da naglasim dvije stvari zbog kojih je Dejton bio i ostao značajan.

Prva i najvažnija stvar koju treba imati na umu je da je Dejton održao mir.

To nikada ne smijemo da zaboravimo, imajući u vidu sve sukobe koji se trenutno vode širom svijeta.

Druga stvar koju treba da naglasim je da je tokom prvih deset godina od njegovog potpisivanja i implementacije postignut napredak u obnovi i izgradnji zemlje i njenih institucija i u reintegraciji njenih građana.

A ako se to već jednom desilo, može se desiti opet.  

U to vrijeme sam ovdje bio ambasador i sjećam se brzine i upornosti kojom je završen veliki dio posla i kako su postignuti mnogi korisni rezultati. Uspostavljena je Centralna banka zajedno sa stabilnom monetom; Bosna i Hercegovina je uvela najefikasniji sistem indirektnog oporezivanja u Evropi; uspostavljene su zajedničke oružane snage i druge ključne institucije i agencije; izvršena je reforma policije i pravosuđa, uvedene su nove registarske tablice i jedinstveni putni dokumenti. To su samo neki primjeri.

No, kao što svi znamo, baš kada su ove krupne promjene počele da donose pozitivne rezultate – Bosna i Hercegovina je u jednom trenutku bila najbrže rastuća ekonomija u jugoistočnoj Evropi – došlo je do zastoja u postizanju napretka.

To se nije desilo zato što je međunarodna zajednica prestala da pruža političku ili ekonomsku pomoć.  Evropska unija, na primjer, i dalje nudi desetine miliona evra svake godine kako bi pomogla projekte u raznim oblastima, od razvoja infrastrukture do rukovođenja sektorom veterinarstva.

Još važnije: Evropska unija sada Bosni i Hercegovini nudi šansu da se zvanično i odlučno približi EU, što će obezbijediti bitne prednosti u smislu ekonomskog prosperiteta i političke stabilnosti.

Činjenica je da je napredak zaustavljen jer su politički lideri izgubili volju i ambiciju da ovu zemlju transformišu u prosperitetno demokratsko društvo.

Žalosna činjenica je da 22 godine nakon Dejtona neki političari neodgovorno pričaju o mogućem odcjepljenju dijela teritorije BiH. Nekoliko drugih pominje rat, iako samo hipotetički. Takva retorika bi jednostavno trebala da ostane u prošlosti i ne koristi se u sadašnjosti.

Takođe je nevjerovatno da, umjesto da zajednički rade za dobrobit svih građana i budućih generacija Bosne i Hercegovine, imamo jedan dio političkog establišmenta u BiH usmjerenog na blokiranje rada institucija.

Vladavina prava je temelj svakog uspješnog, demokratskog društva. Bez vladavine prava, navedena poboljšanja jednostavno nisu moguća. Zato je od ključne važnosti da izabrane vlasti preduzmu konkretne mjere da ojačaju vladavinu prava i krenu u odlučnu borbu protiv korupcije.

Političari trebaju da prestanu potkopavati rad pravosudnih institucija i uzdrže se od pokušaja da ih kontrolišu. Umjesto toga, treba da jačaju te institucije i da poštuju njihove odluke. Zvaničnici u tim institucijama treba da rade nezavisno i profesionalno, u skladu sa najvišim standardima.

Divim se običnim građanima Bosne i Hercegovine. Kada vidim njihove talente, njihov nesalomljivi duh, čvrsto sam uvjeren da oni zaslužuju bolje: bolje plate i penzije, bolje osnovne i srednje škole i univerzitete, bolje zdravstvene i druge usluge. Ukratko, zaslužuju bolju i realističniju perspektivu.

To i više od toga je moguće postići kada politički lideri traže načine da postignu kompromise i da institucije rade efikasnije.

U suprotnom slučaju, kada blokiraju ili ugrožavaju rad parlamenta i sudova, kada krše Mirovni sporazum i nude lažna obećanja o odcjepljenju, koja se nikada neće ostvariti... kada se bave time umjesto da upravljaju, onda ni država ni njeni stanovnici – Srbi, Hrvati, Bošnjaci, građani i Ostali – ne mogu da dostignu svoj puni potencijal.

Godina 2018. je izborna u Bosni i Hercegovini i vidi se da su neke političke stranke već počele da donose odluke imajući u vidu izbore. Druge političke stranke već sada izbjegavaju da preuzimaju ikakvu političku odgovornost. Godinu dana prije izbora, takvo ponašanje je, blago rečeno, neprikladno. Ima itekako dovoljno vremena za kampanju, ali vrijeme za prijeko potrebne reforme ističe. Nije vrijeme da se obustave ili zaustave reforme nego je sada najbolje vrijeme da se reforme ubrzaju.

*Autor je visoki predstavnik u BiH

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Izdvojeno
Najčitanije