Da je Sadam Husein bio "vrletan" niko ne spori, pa ipak, dok je Sadam sjedio u Bagdadu Irak je mnogo više ličio na državu nego danas. Nakon Sadamove sulude, rekao bih samoubilačke invazije na Kuvajt, 2. avgusta 1990, koja je bila pravdana nelegalnom kuvajtskom eksploatacijom nafte duž iračke granice, uslijedio je odgovor. Koalicija predvođena SAD, u prvom ratu sa direktnim televizijskim prenosom, oslobodila je Kuvajt, taj pedalj pustinje prebogat naftom. Iračka armija, nekad američki miljenik, pretrpjela je ogromnu štetu. Bila je to 1991. godina i američka operacija "Pustinjski štit" ili "Pustinjska oluja".
Sadam je ipak ostao na vlasti, ali i u američkoj nemilosti. Sankcijama Sadamu su neprekidno zavrtane ruke, a onda je irački diktator optužen da posjeduje oružje za masovno uništenje i da predstavlja opasnost za svjetsku bezbjednost. Da su izvještaji o oružju za masovno uništenje lažirani postalo je jasno tek kad je izvršena invazija i na sam Irak 2003. U ratnim avanturama u Iraku najbitniji američki saveznik bila je Velika Britanija. Dakle, Amerikanci i ekipa nisu pronašli hemijsko ili biološko oružje, ali su pronašli Sadama Huseina u nekakvoj rupetini, zaraslog u kosu i bradu. Organizovano je suđenje i Husein je osuđen na smrt vješanjem. Sama egzekucija desila se 30. decembra 2006. na veliki islamski praznik - Bajram. (To što je Slobodan Milošević isporučen u Hag na Vidovdan u stvari je samo koincidencija.)
Kako god da je bilo, od tih vremena Irak više nije vidio mir i stabilnost. Suniti, šiiti i Kurdi susretali su se sa mnogim izazovima, teškoćama, gotovo sukobima. Eksplozije i masovne žrtve terorista samoubica bombaša postali su iračka svakodnevica, a onda se pojavila i tzv. Islamska država i zauzela gotovo sav sunitski Irak, stigla do predgrađa Bagdada, okupirala drugi grad po veličini, milionski Mosul...
Današnji Irak još vida teške rane. Radi se o prilično podijeljenoj i nesigurnoj zemlji. Upravo ti ratovi u Iraku, susjednoj Siriji i Avganistanu pokretač su nezapamćenih migracija ka Evropi.
Ovih dana slučaj "Skripalj" doveo je do ozbiljnog diplomatskog rata između Velike Britanije podržane sa SAD i Evropskom unijom s jedne i Rusije sa druge strane. Radi se o trovanju dvostrukog špijuna i njegove kćerke na tlu Britanije hemijskim otrovom. Njih dvoje su i dalje u teškom stanju, životno ugroženi. Velika Britanija nije ponudila konkretne dokaze da iza trovanja stoji Rusija, ali je u evropskoj i svjetskoj javnosti stvorena takva slika, da je to gotova stvar. Namjerno sam najprije ispričao priču o Sadamu Huseinu i njegovom hemijskom oružju i trovanju porodice Skripalj za koju se optužuje Rusija, znači i sam Vladimir Putin. Da li se bez jasnih dokaza može optužiti bilo ko i kuda sve to vodi? (Naravno da se teško mogu porediti Husein i Putin, još teže Irak i Rusija.)
Vladimir Putin pojavio se avgusta 1999. na političkoj sceni Rusije, kad je imenovan za premijera. Čini se da je njegov dolazak bio u posljednji čas, Rusija je bila na ivici ambisa. Putin je zaustavio dalje cijepanje Rusije, donio je mir na vječno nemirnom Kavkazu, zaustavio terorističke udare po Rusiji, obuzdao ruske oligarhe, uveo red u zemlji, podigao kvalitet života običnog čovjeka, prepolovio siromaštvo, obnovio vojsku, vratio optimizam i ponos ruskog naroda i građana Rusije. Zbog svega toga nikoga nije čudila njegova najubjedljivija pobjeda na proteklim predsjedničkim izborima.
Zapad mu s druge strane zamjera pomanjkanje demokratije i građanskih sloboda u državi, zamjera mu "nestašluke" po Siriji, aneksiju Krima i rat na istoku Ukrajine. Ipak, mnoge Putinove reakcije isprovocirao je sam Zapad. NATO se privukao ruskim granicama, a objašnjenja i obrazloženja vezana za raketni štit nisu ni za malu djecu. U Ukrajini se desio ulični prevrat kom su aplaudirali sa Zapada. Zapad je podržavao secesionističke pokrete na mnogim meridijanima, svojski pritišće Srbiju da prizna nezavisnost Kosova, ali kada je u pitanju Krim koji je nekoliko vijekova bio teritorija Rusije, ne važe isti aršini i traži se poštovanje ukrajinskih granica. Takođe, američke i NATO avanture po strateškim tačkama naše planete teško da su mogle ostati bez ruskog odgovora.
Očigledno je da u svijetu ne postoje principi prava i pravde i da postoje samo interesi, surovi interesi na globalnom i regionalnim nivoima. Pravljenje nekoga đavolom je pogrešno jer ni druga strana nije anđeo, cvjećkica u politici nema. (Svi političari su đavoli, samo je Angela Merkel, jedan je moj imenizam.)
Mislim da bi Zapad, prije svih SAD, trebalo da bude manje narcisoidan i da shvati današnju realnost. Svjetski poredak koji su gradili zadnjih decenija nakon sloma Sovjetskog Saveza više ne postoji, tako ni samo jedan centar moći koji je tada preostao. Svijet se danas brzo mijenja, uspostavlja se ravnoteža moći u kojoj će pored Rusije sve više učestvovati i Kina, kao i neke regionalne sile. Uvažavanjem Rusije i Kine i uravnoteženom politikom prema njima lakše će se prevladati svjetski ćorsokaci u Siriji, Ukrajini, migrantska kriza, svjetski terorizam, ali će se lakše ostvariti napredak i na Balkanu, gdje lokalni lideri neće koristiti svjetske nesuglasice da bi sitno šićarili u njima. S druge strane, nastavak sukobljavanja može značiti novu trku u naoružavanju (SAD izdvajaju 700 milijardi dolara za vojni budžet), što bi bio uvod u novi hladni rat ili, ne daj bože, nešto mnogo gore.
Da, mnogi su požurili da pokažu solidarnost sa Britanijom i servilnost ka Americi, tako da je pokrenut talas protjerivanja ruskih diplomata po svijetu. (Interesantno pa se zadnjih godina samo ruski sportisti dopinguju i prema svemu što dolazi iz Rusije ima se negativan stav. A za Svjetsko prvenstvo u fudbalu poneki čak tvrde da će Vladimiru Putinu poslužiti za popravljanje imidža kao Hitleru Olimpijske igre u Berlinu!). I dok traje talas migracija ruskih diplomata, Bosna i Hercegovina je, mišljenja sam, izabrala pametan stav nemiješanja. Jedino su nam sa malih ekrana protjerali onaj simpatični crtić, "Mašu i medu", za koji se nedavno po medijima pisalo da je najopasniji i najnegativniji za djecu.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.