O stubovima demokratije i slobodi govora je sve rečeno, ali u Americi, Sjevernoj Koreji i Turskoj. Kod nas nije i pitanje je kada ćemo otvoriti to poglavlje, ali ne pred Briselom, već sami pred sobom i pred svojim ogledalima. Deklarativno, De Gol bi nas se postidio kada bi bio u prilici da dotakne naše strategije i pisma namjera, ali u 19.30 se pretvaramo u zvijeri i čekamo da teškim đonom skočimo na ranjene njuške onih koji rovare i usuđuju se da nešto pitaju.
Šta ima novinari da pitaju? Njihovo je da čekaju satima na suncu i kiši te da dobro paze na ugao iz kojeg se kadrovi snimaju ili fotografišu kako ne bi bilo "jedna slika - hiljadu riječi", već onako kako je bogato i slikovito navedeno u jednoj rečenici saopštenja. Juče su objavljeni podaci da četvrtina naših građana smatra opravdanim napade na novinare. Ništa strašno, ima novinara koliko hoćete. Na birou pogotovo. Nije to baš toliko važno. A trebalo bi biti.
Trebalo bi biti važno naročito kada napadi dolaze sa govornica gdje istovremeno sjede i samostalni stručni saradnici za odnose s javnošću koji su do juče radili kao novinari i od te profesije primali platu. Pa se probudimo u društvu kojem su televizori i novinski papir megafoni kiča, kriminalnih epopeja i demokratskog mraka. A prije spavanja stvarnost gutamo sa pametnih telefona gdje većina informacija dolazi sa botovskih portala na kojima ni Snouden ne može raspetljati ko je autor i prepisivač tekstova. I tako tonemo u san zaljubljeni u istinu prema serveru sa kojeg je emitovana. Pa se zatvorimo u svoju istinu i nema tog parametra i dokaza koji može doprijeti do malog mozga kako bismo razmisli de li je nebo baš toliko plavo ako vani pada kiša. Pomalo zaboravljena narodna mudrost sa Grmeča podsjeća na naš antropološki kod, a glasi: "Kada bi ljudi pustili pamet na livadu, svako bi i dalje trčao za svojom misleći da je najpametniji." I šta sad meni neki novinar ima postavljati pitanje ili istraživati detalje nečijeg djelovanja. Neka ganja svoju pamet po livadi.
A ove preostale tri četvrtine koje imaju nešto protiv pedagoških razgovora sa novinarima neka se malo posvete svojim instagram i fejsbuk profilima. Neka opale koji selfi sa ljetovanja plaćenog kreditom ili iz konferencijske sale na pauzi ekonomskog foruma. Onakvog foruma. I opet je sve do servera koji šalje signal. Ali osim servera koji kodira, ima nešto i do malog mozga koji dekodira. Ali izgleda da nema rezervih dijelova za dekodere ili nema autoriteta da pritisne restart. Hoćemo li ganjajući svako svoju pamet od Grmeča do Jadrana dotjerati brigu do pomisli da nam trebaju mediji koje će društvo poštovati. Pa ako ne dijeliš njegovo mišljenje, udari mu "seen", ali ga poštuj jer smo tako u Ustavu napisali. Brzo će doći vrijeme da ćemo se pitanjem slobode medija baviti zbog Brisela, a ne zbog nas i naših života. A sve to zbog nekog poglavlja radi nečijeg mirnog uzglavlja da bi bio dobro ocijenjen u zaglavlju. Šta god pisalo u zaglavlju, na ovom ispitu smo pali.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.