Pravosuđe je nakon reforme postalo sistem u kome je skoncentrisana ogromna moć (tužilački dio sistema!). Tu moć niko ne kontroliše. Zbog odsustva kontrole cvjeta korupcija, nestaje novac, gube se predmeti, trguje se uticajem...
Tekst koji slijedi objavljen je na ovom mjestu pod istim naslovom prije tačno tri godine (3. marta 2014. godine):
"Odavno je neki đavo ušetao u Tužilaštvo BiH i ne prestaje da podriva, ponižava i ismijava ovu instituciju. Odavno se s ovom institucijom poigravaju razne političke opcije i njihove policijske i parapolicijske agenture. Odavno kroz ovu instituciju defiluju stranci raznih profila i interesovanja, zaogrnuti plaštom donatora spremnih da pomognu.
O posljednjoj aferi s uređajima za nadzor i praćenje još nema zvaničnih informacija. Iako je najavljena interna istraga, javnost još ne zna ko ih je, kada i s kakvim ciljem nabavio, ko ih je koristio, ko je praćen i ko kontroliše prikupljene informacije. Poruka je uznemirujuća: institucija je u dubokoj krizi! Ako tužioci nezakonito koriste uređaje za nadzor i praćenje (a kako bi bilo zakonito ako glavni tužilac o tome ništa ne zna, niti o tome u Tužilaštvu postoji pisani trag!), onda je došao kraj vladavini prava, profesionalnom dignitetu, odgovornosti i moralnom kodeksu. I da se razumijemo: ovo nije problem Tužilaštva BiH, ovo je problem pravosudnog sistema države koja kuca na vrata Evropske unije!
Nije u Tužilaštvo trebalo ovih dana da ušeta Orvel pa da javnost shvati da je đavo odnio šalu i da će ova institucija nestati u političko-policijskom blatu ako se nešto ozbiljno ne preduzme. Ili se upravo Orvel morao pojaviti da bi i posljednjoj budali bilo jasno da je Tužilaštvo BiH marionetska poluga u političkim i policijskim igrama.
Počnimo redom! Prvi glavni tužilac Tužilaštva BiH Marinko Jurčević nije dočekao kraj mandata. Morao je da podnese ostavku pod nikad dokazanom sumnjom da je održavao veze sa kriminalcima. Ova sumnja mu je bila lično saopštena od visokog međunarodnog zvaničnika. Jurčević mi se kleo da su optužbe bez ikakvog osnova i da su u pitanju političke igre. Sve više mu vjerujem! Ni Jurčevićev nasljednik Milorad Barašin nije imao više sreće! Optužen je za nedolične kontakte sa trgovcem oružja, koji nikad nije optužen. Nisam siguran da se protiv njega uopšte negdje vodi istraga. Šta je Barašin razgovarao na večeri sa Tešićem - niko nije saznao!? Bilo je dovoljno da Barašin bude suspendovan i da ode.
Ne znam šta će se desiti sa novim tužiocem. Prema ovome što se dešava, ne slutim da će na dobro izaći. Tužilaštvo i dalje bezglavo vesla brzacima politike. Odavno u krugovima bliskim Tužilaštvu kruži priča da se u ovoj instituciji otvoreno sukobljavaju dvije političke opcije: Lagumdžijina i od SDA. Znam i imena tužilaca koje dovode u vezu s ovim strankama, ali ih neću pominjati jer ne želim da vjerujem da u priči ima dovoljno istine. Ono što vidim kao problem jeste samo opstajanje priče. Dakle, to se mora na neki način hitno riješiti. Dugo vremena u javnom diskursu, s ozbiljnom argumentacijom kruži i teza da razni centri političke moći koriste Tužilaštvo za političke disciplinovanje političkih lidera. Teza se zasniva na činjenicama da su kroz Tužilaštvo (i Sud BiH) prošli mnogi političari iz vrha državne vlasti (Čović, Jelavić; Bičakčić, Šarović, Ivanić...). Svi su oni pravosnažno oslobođeni osim Jelavića čiji postupak još nije okončan zbog bjekstva u Hrvatsku. Među procesuiranima se našao i jedan sudija Ustavnog suda. Treba li ovoj statistici poseban komentar?
Ovih dana Tužilaštvo BiH je uvučeno u istrage koje mirišu na odrađivanje prljavog političkog posla. Prvi je slučaj otvaranja istrage protiv "nepoznatog počinioca" pod sumnjom da sprečava izvršenje odluke Evropskog suda za ljudska prava u slučaju "Sejdić i Finci". Da li je bavljenje ovim teškim političkim problemom posao pravosuđa. Nisam siguran! Posebno ne u situaciji kada Brisel i čitava plejada međunarodnih zvaničnika o tome uporno razgovaraju sa političkim liderima iz BiH kako bi se pronašlo prihvatljivo rješenje. Ne znam ko bi u takvoj situaciji mogao biti krivično odgovoran? Sumnjam da zna i tužilac koji je otvorio slučaj! Ko je pokretanje istrage mogao zatražiti od tužioca ako ne neka politička opcija, domaća ili međunarodna?
Posljednji slučaj koji produbljuje opštu konfuziju jeste otvaranje istrage protiv direktora SIPA Gorana Zupca. Na prvog čovjeka najvažnije policijske institucije u državi tužilac se nameračio zbog krivičnog djela nesavjesnog rada u službi! U ozbiljnim državama se za takvu vrstu prestupa ljudi tog kalibra neprimjetno smjenjuju. Prosto je nevjerovatno da se kredibilitet tako važne policijske institucije ruši preko krivičnog djela nesavjesnog rada u službi! Činjenice još više zbunjuju: Zupca sumnjiče zbog toga što je odbio da odobri upotrebu Specijalne jedinice na demonstracijama pred Predsjedništvom BiH. Ne znam pod kojim uslovima i kakvim situacijama se takva jedinica upotrebljava. I nije moje da o tome javno iznosim svoj sud. Ono što mogu da primijetim jeste činjenica da je ministar sigurnosti na dan protesta i narednih dana javno pozivao da se prema demonstrantima ne smije upotrebljavati sila, što bi trebalo da znači da je savjesno postupao u službi! A da ne nagađam o tome koliko bi specijalnih jedinica trebalo upotrijebiti da je na protestima umjesto hiljadu bilo bar pedeset hiljada ljudi!?
Običan posmatrač zbivanja u vezi s Tužilaštvom BiH teško će se oteti utisku da političke opcije i njihove policijske službe koriste Tužilaštvo BiH i za međusobne obračune. Prijave su stigle protiv Zupca, Lukača, Selimovića, Vranja... Neka se pripreme Radončić i Džuvo. I tako redom. Ne postoji u ovoj zemlji visoki zvaničnik policije a da nad njegovom glavom ne visi pripremljena krivična prijava Tužilaštvu BiH. Hoće li se Tužilaštvo BiH i dalje tako predano baviti međusobnim političkim i policijskim obračunima?
Ove političko-policijsko-obavještajne lakrdije se moraju zaustaviti. Tužilaštvo mora uzeti stvar u svoje ruke i nezavisno i krajnje ozbiljno provoditi istrage protiv funkcionera javne vlasti prije i nezavisno od prijava i izvještaja koje potpisuju direktori policija. Sve dok se to ne desi, lideri istraga će biti politički mentori šefova policija, a ne tužioci."
Prošle su tri godine, a agonija Tužilaštva BiH i dalje traje. Orvel ne kani da ode iz ove institucije. Dogodilo se ono što sam naslutio: otišao je prije isteka mandata i treći glavni tužilac (Goran Salihović). Zamijenili su ga njegovi trabanti - tužioci koje je proizvodio i dovodio u prve redove da mu budu čuvari pečata. Čim je suspendovan, ovi su mu odmah okrenuli leđa i danas se hvale kako ispravljaju njegove greške. Sa ulizicama se uvijek završava tako: kad gospodar ode, o njemu sve najgore! Poslije Salihovića, na red su došli tužioci Božo Mihajlović, Oleg Čavka i Dijana Kajmaković - najbolji u gomili anonimusa bez traga u karijeri. Ne znam sa sigurnošću šta se krije u pozadini hajke!? Liči na međusobne obračune i rukopis nekih mračnih sila iz političko-policijskog podzemlja? Priče su bizarne koliko i nedostojne. I neće im uskoro biti kraja.
Čitalac teksta od prije tri godine može lako da zaključi da se dogodilo sve što sam napisao! Dogodilo se, ili će se dogoditi. Na optuženičku klupu već je sjeo Fahrudin Radončić. Vjerovatno će morati da napravi mjesta za još ponekog. Ima i onih koji tvrde da "imperija uzvraća udarac". Ko više zna šta se u pravosuđu i oko pravosuđa događa!? Vidim da su se i tužioci osmjelili da govore o parapolicijskim službama koje vuku konce iz sjenke...
Nisam nimalo srećan što su se moje daleke sumnje pretvorile u činjenice. Ne događa se to zaslugom moje pameti i parapsiholoških sposobnosti. Događa se zbog nerazumijevanja težine problema onih koji probleme u pravosuđu treba da rješavaju. Da su problemi u Tužilaštvu BiH stavljeni na dnevni red prije tri godine ne bismo bili svjedoci ovakvog samourušavanja najveće i najvažnije državne pravosudne institucije. Da su to učinili i prije dvije godine, kada je Džoana Korner sačinila za OSCE Izvještaj o radu Tužilaštva BiH u predmetima ratnih zločina, možda bi se sunovrat zaustavio. Ali, najodgovorniji za pravosudni sistem su ćutali. Ćute i dalje. Čak javno izražavaju zadovoljstvo, tvrdeći da pravosuđe pokazuje sposobnost da se bori sa internim problemima. Zvuči kao posljednji cinizam. Kao kad bi ljekar za pacijenta koji bunca rekao da mu ne treba skidati temperaturu jer pokazuje sposobnost da se bori sa bolešću! Ako preživi, biće dobro. Ako umre, zvučaće mudro ako se konstatuje da se i to dešava kad su ljudi bolesni.
Pravosuđe je nakon reforme postalo sistem u kome je skoncentrisana ogromna moć (tužilački dio sistema!). Tu moć niko ne kontroliše. Zbog odsustva kontrole cvjeta korupcija, nestaje novac, gube se predmeti, trguje se uticajem... Ako se to događa u Tužilaštvu BiH, šta se tek događa u provincijskim tužilaštvima? To je problem koji treba hitno rješavati. Kome bi to čovjek mogao reći? Šta još treba da se dogodi u Tužilaštvu BiH pa da VSTV ovaj problem stavi na dnevni red?
Vidimo se za tri godine, ako pravosuđe preživi ovu bolest!
*Autor je sudija Suda BiH
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.