Pismo

Milan Grubor - 02.05.2012 18:24

Moram ti priznati da mi strašno nedostaješ. Ne onako kao navika. Ne kao reda radi. Čisto da se kaže. Da se pokaže. Da se neko sažali.

Već, stvarno mi nedostaješ. Duhom i tijelom. Ne znam odakle mi ne nedostaješ. Kad ti ozbiljno kažem. Nedostaješ mi svuda. U svakom trenu.

Kad se probudim gladan sam tvojih očiju. One su kruna. Duboke, bistre, radoznale, sveznajuće. Svemir je u njima. Sve. Emocija neslućena. Intuicija. Govorljive ili ne. Vrh tvog nosa s njima je trougao mog svijeta. Tražim vrh baš toga nosa.

Kad napravim korak vidim te kako se krišom smješkaš dok hodaš polako u svom ritmu, zamišljena i zagledana ispred sebe, smišljajući neku novu kreaciju i uživajući u inspiraciji. Opalog lišća, hladnog vazduha ili majskog sunca. Svejedno. Inspiracija je u tebi.

Više se ne smijem. Ne mogu. Osmijeh me podsjeti na jednu mis koja se prigušeno smije i neodoljivo privlači sigurna u svoje ja. Onda ti vidim uglove usana kad se smiješ. A tek tvoj smijeh. Hor zvijezda koji oscilirajući šalje čistu i iskrenu česticu šireći energiju. To ti upotpuniš svojim pokretom, obojenim u smirenost i sigurnost.

Pa ben na bradi. Osjećam tvoj pogled. Još mi se u glavi vrte prsti kojim mi objašnjavaš dok razgovaramo. A naši razgovori su svojevrsni rituali pri kojima se duše napiju dnevnom dozom razuma i univerzalnom jedinicom ljubavi...

Uporno me prati tvoja fokusiranost dok radiš. Tvoje lice kad se ljuti me smrzne i posjeti na zimu, bež jaknu, hladne prste i gola leđa.

A i ovaj maj me izludi. Gdje god pogledam kao napomena stoji mi majska sjenka koja mi pokazuje tvoju kosu, a laki povjetarac mi kao lopov doturi tvoj miris direktno iz Budžaka.

Te me podsjeti kako tonući u san usne pomičeš kao da probavaš kakav će san biti, te se streseš kad zaroniš u san kao kakvo iznenadno more. Lijepo te je gledati dok spavaš. Priznajem. Predajem se.

Nedostaje mi tvoj glas. Tvoj ton. Kad mi pričaš i kad nećeš da mi kažeš ništa. Pa se onda konačno otme tvoj govor iz dubine duše, tih ali siguran kao oslobodilačka vojska kad stupa. Nepokolebljivo. Nezaustavljivo. Sjajno. Ne mogu bez tvoje tišine kao kakve drevne mudrosti bez koje potonem i utopim se u moru besmisla.

Znam da si ljuta, priznajem javno da sam pogriješio i da se originalno duriš. Priznajem da idem dalje samo sa tobom. Nisam ti rekao da slijedim svoj put. Ti si moj put

Ima stvari koje jednostavno sad izbjegavam. Telefon mi se ogadio. Nema tvog nejavljanja. Bioskop je glup i gluv jer niko se više ne smije u njemu. Onda ovih dana ne jedem mnogo. Uzmem bademe i grožđice. Ili sjemenke kajsijine. Nekad malo vina uzmem, ali ono je loš drug. Bez tebe...

Na stolu je ostao tvoj specijalitet od žita. Trag tvoje glave na jastuku, tvoje crveno-plave šoljice, moja majica koju nisi htjela da ogrneš za doručkom. Izgleda da sam skrenuo kad njuškam, ali sam pomislio ako si nešto zaboravila onda ćeš nekad doći po to....

Uvijek si gledala u sat i čim sklope kazaljke krug šapnula bi da neko negdje misli na tebe. Pogledaj u kazaljke danas i otkrićeš ko. Ja znam jednog dripca koji misli na tebe i kada su kazaljke raštrkane.

Vjerovatno se tačno sjećaš gdje smo se prvi put poljubili. Sjećam se i ja jer sam život počeo da brojim tek od tog poljupca pa nadalje.

Sjećaš se i kad smo se razišli. Tada si iz popodneve gužve nadošla lako i nezadrživo, kao talas, osmijehnula se, potopila me zagrljajem i tiho se povukla ka tamnoj pučini svoje tajanstvenosti. A more umije tajanstveno da se primi. Eto, oseka me danima i danima ostavi nasukanog i samog. Sve se rjeđe usuđujem da zaronim u sebe jer tamo zagluvim, oči se prepune do vrha i suze se začas raspu kao pokidane niske, po sobi, po cijelom svijetu. Pa ih sve do jutra ne mogu sakupiti.

Jer čudna je zvjerčica strast, od naše ljubavi, zbog glupe svađice, u buri ćutanja potonule su lađice. A ti si moja zlatna šansa, a tek sam načeo svoj krug, moj vjerni Sančo Pansa, moja ljubavnica, saborac i moj najbolji drug. Već me Vrbas pretiče, moja me sjenka spotiče, al' ništa me se ne tiče i malo šta me pomjera i dotiče sem tebe.

Jer nešto sam tužan ovih dana. Proći će ili neće. Jedno od to dvoje.

Mislim, ako nisi znala, imam i ja osjećaje i onu suptilnu glupost što se zove srce.

Teško je živjeti za dan za koji ne znaš kada će doći. To je dan kada ću te ponovo vidjeti. Biti sam kada ti nedostaje glas, lice, dodir, osmijeh, kada ti nedostaje biće koje je tvoja bolja polovina. Taj bol nije za ljude....

Znam da si ljuta, priznajem javno da sam pogriješio i da se originalno duriš. Priznajem da idem dalje samo sa tobom. Nisam ti rekao da slijedim svoj put. Ti si moj put.

Kako tebe volim ne voli se jednom u životu. Već jednom u hiljadu života. Znaš li da sam saznao koje je doba godine najljepše? Ono doba kad osjetim miris cvijeta u vazduhu, kad sunce miluje moje lice, kad nije hladno čak ni po noći. Kad se ničega ne bojim, kad mi je sve jasno. Znaš koje je to doba? To je ono doba kada si ti tu, Mimo.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Ostali naslovi

  • Zar je to čovek ili 54

    25.02.2015 20:35 - Jelka Jovanović

    "Zar je to čovek?" Tako je Primo Levi naslovio svoju knjigu sećanja i istinitih beležaka iz nacističkih koncentracionih logora i putovanja do njih. Ko je nije pročitao ne shvata simboliku broja 54.

  • Za čiji račun se Mostar brendira kao grad slučaj?

    23.02.2015 19:30 - Nino Raspudić

    Dvije prominentne američke firme za eksport demokracije i slobode, milom ili silom, National Endowment for Democracy (NED) i Radio Slobodna Europa, sklepali su zajedno patetičan dokumentarni uradak pod naslovom "Perspektive", koji je zadnjih dana ponovo skrenuo pozornost javnosti na Mostar kao "grad slučaj".

  • Čije su (državne) pare?

    20.02.2015 18:45 - Marko Đogo

    Oduvijek živim ovdje, na Balkanu, ali i dalje nikako ne mogu da se naviknem na poimanje stvarnosti koje dominira ovim našim prostorima, praktično od Vardara do Triglava, pa i šire.

  • Zašto je Vučić putovao u Zagreb (II)

    19.02.2015 18:37 - Denis Kuljiš

    Kad je počeo svoj premijerski mandat Milanović je odmah odustao od svake reforme - to mu se učinilo preteško, a značilo bi gubitak biračke potpore u izbornom tijelu s kojim je birokratski SDP srastao - državnoj administraciji.

  • Ni gvožđa, ni grožđa

    18.02.2015 18:38 - Jelka Jovanović

    Železara Smederevo do daljeg ostaje vlasništvo Srbije.

  • Zašto je Vučić putovao u Zagreb

    18.02.2015 18:10 - Denis Kuljiš

    Srpski premijer Vučić stigao je u Zagreb slalomski - prvo je zaobišao srpskog predsjednika Nikolića koji je rekao da neće ići na inauguraciju hrvatske predsjednice, što je možda bilo i najpametnije, a zatim i hrvatskog premijera Milanovića, koji mu je po protokolu trebao biti domaćin, a zapravo nije bio, jer je posjet ostvaren na višoj razini.

  • Banjalučki maskenbal

    17.02.2015 18:20 - Srđan Barašin

    Bilbordi su popunjeni, reklame na sve strane, društvene mreže vrve.

  • Tranziciona pravda i tranzicioni relativizam

    17.02.2015 18:03 - Branko Perić

    Sintagma "tranziciona pravda" odavno je u masovnoj upotrebi. Šta se pod tim podrazumijeva, teško bi se čitaocu moglo objasniti. Prva asocijacija za laika biće da je to neka "posebna" pravda, drugačija od one o kojoj smo učili i kakvu razumijemo.

  • Ko je slušao Denisa Zvizdića?

    15.02.2015 19:30 - Nihada Hasić

    Denis Zvizdić obećao je kule i gradove u svom programu rada u naredne četiri godine.

  • Spomenik palom razumu

    13.02.2015 18:59 - Boris Bajić

    Prije nešto manje od pet mjeseci Ostoja Barašin, direktor Turističke organizacije grada Banjaluka, dosanjao je svoj san. "Dosanjao sam svoj san" izjavio je svečano u šatoru razapetom na Trgu Krajine, otvarajući Prvi seoski vašar grada Banjaluke radnog naziva "Prvi međunarodni sajam turizma i zdravlja".

  • Put bez povratka

    11.02.2015 17:37 - Jelka Jovanović

    Miodrag Bulatović ih je zvao ljudi sa četiri prsta.

  • Otužna obljetnica »epohalnih prosvjeda«

    09.02.2015 16:45 - Nino Raspudić

    Neki su već istraživali kako i otkud se javlja revolucionarni duh, ali mi nije poznato da se itko bavio time kako i kamo on nestaje? Ponire li ispod zemlje kako bi opet negdje izbio, ili jednostavno ispari? Zatvara li se možda u američku ambasadu, kao u Aladinovu lampu, čekajući povoljnije okolnosti da opet izađe?

  • Ukazanje i objava Mirsada Kebe

    08.02.2015 16:42 - Branko Perić

    Bilo bi ohrabrujuće i za politiku i za pravosuđe da se umjesto Kebe pojavio tužilac koji je potpisao optužnicu protiv generala Armije BiH u čijoj su zoni ratne odgovornosti počinjeni zločini nad srpskim civilima. Ali, na to će se, kako stvari stoje, još čekati! Koliko?

  • Svjetski dan izbora

    05.02.2015 18:50 - Meri En Henesi

    Slavimo Svjetski dan izbora, jer su izbori jedan od bitnih stupova na kojima počiva struktura demokratije. Dakle, danas je dobar dan kao i bilo koji drugi da se istakne kakva je nevjerovatna privilegija živjeti u demokratiji, gdje su nam povjerene dužnosti i moć građanina.

  • I rat i brat

    04.02.2015 18:50 - Jelka Jovanović

    Može se početi na više načina, ali suština ostaje ista: ni Hrvatska ni Srbija nisu dokazale da je druga strana u ratnim sukobima počinila genocid. Srbija u Hrvatskoj 1991, Hrvatska u Krajini 1995. godine.

Milan Grubor

Newsletter

Registrujte se na besplatni newsletter.

Svako jutro najvažnije vijesti.

Upišite vašu e-mail adresu:

Delivered by FeedBurner

Mali oglasi

Predajte male oglase putem mobilnog telefona 065 1314! Uputstvo.