Pismo

Milan Grubor - 02.05.2012 18:24

Moram ti priznati da mi strašno nedostaješ. Ne onako kao navika. Ne kao reda radi. Čisto da se kaže. Da se pokaže. Da se neko sažali.

Već, stvarno mi nedostaješ. Duhom i tijelom. Ne znam odakle mi ne nedostaješ. Kad ti ozbiljno kažem. Nedostaješ mi svuda. U svakom trenu.

Kad se probudim gladan sam tvojih očiju. One su kruna. Duboke, bistre, radoznale, sveznajuće. Svemir je u njima. Sve. Emocija neslućena. Intuicija. Govorljive ili ne. Vrh tvog nosa s njima je trougao mog svijeta. Tražim vrh baš toga nosa.

Kad napravim korak vidim te kako se krišom smješkaš dok hodaš polako u svom ritmu, zamišljena i zagledana ispred sebe, smišljajući neku novu kreaciju i uživajući u inspiraciji. Opalog lišća, hladnog vazduha ili majskog sunca. Svejedno. Inspiracija je u tebi.

Više se ne smijem. Ne mogu. Osmijeh me podsjeti na jednu mis koja se prigušeno smije i neodoljivo privlači sigurna u svoje ja. Onda ti vidim uglove usana kad se smiješ. A tek tvoj smijeh. Hor zvijezda koji oscilirajući šalje čistu i iskrenu česticu šireći energiju. To ti upotpuniš svojim pokretom, obojenim u smirenost i sigurnost.

Pa ben na bradi. Osjećam tvoj pogled. Još mi se u glavi vrte prsti kojim mi objašnjavaš dok razgovaramo. A naši razgovori su svojevrsni rituali pri kojima se duše napiju dnevnom dozom razuma i univerzalnom jedinicom ljubavi...

Uporno me prati tvoja fokusiranost dok radiš. Tvoje lice kad se ljuti me smrzne i posjeti na zimu, bež jaknu, hladne prste i gola leđa.

A i ovaj maj me izludi. Gdje god pogledam kao napomena stoji mi majska sjenka koja mi pokazuje tvoju kosu, a laki povjetarac mi kao lopov doturi tvoj miris direktno iz Budžaka.

Te me podsjeti kako tonući u san usne pomičeš kao da probavaš kakav će san biti, te se streseš kad zaroniš u san kao kakvo iznenadno more. Lijepo te je gledati dok spavaš. Priznajem. Predajem se.

Nedostaje mi tvoj glas. Tvoj ton. Kad mi pričaš i kad nećeš da mi kažeš ništa. Pa se onda konačno otme tvoj govor iz dubine duše, tih ali siguran kao oslobodilačka vojska kad stupa. Nepokolebljivo. Nezaustavljivo. Sjajno. Ne mogu bez tvoje tišine kao kakve drevne mudrosti bez koje potonem i utopim se u moru besmisla.

Znam da si ljuta, priznajem javno da sam pogriješio i da se originalno duriš. Priznajem da idem dalje samo sa tobom. Nisam ti rekao da slijedim svoj put. Ti si moj put

Ima stvari koje jednostavno sad izbjegavam. Telefon mi se ogadio. Nema tvog nejavljanja. Bioskop je glup i gluv jer niko se više ne smije u njemu. Onda ovih dana ne jedem mnogo. Uzmem bademe i grožđice. Ili sjemenke kajsijine. Nekad malo vina uzmem, ali ono je loš drug. Bez tebe...

Na stolu je ostao tvoj specijalitet od žita. Trag tvoje glave na jastuku, tvoje crveno-plave šoljice, moja majica koju nisi htjela da ogrneš za doručkom. Izgleda da sam skrenuo kad njuškam, ali sam pomislio ako si nešto zaboravila onda ćeš nekad doći po to....

Uvijek si gledala u sat i čim sklope kazaljke krug šapnula bi da neko negdje misli na tebe. Pogledaj u kazaljke danas i otkrićeš ko. Ja znam jednog dripca koji misli na tebe i kada su kazaljke raštrkane.

Vjerovatno se tačno sjećaš gdje smo se prvi put poljubili. Sjećam se i ja jer sam život počeo da brojim tek od tog poljupca pa nadalje.

Sjećaš se i kad smo se razišli. Tada si iz popodneve gužve nadošla lako i nezadrživo, kao talas, osmijehnula se, potopila me zagrljajem i tiho se povukla ka tamnoj pučini svoje tajanstvenosti. A more umije tajanstveno da se primi. Eto, oseka me danima i danima ostavi nasukanog i samog. Sve se rjeđe usuđujem da zaronim u sebe jer tamo zagluvim, oči se prepune do vrha i suze se začas raspu kao pokidane niske, po sobi, po cijelom svijetu. Pa ih sve do jutra ne mogu sakupiti.

Jer čudna je zvjerčica strast, od naše ljubavi, zbog glupe svađice, u buri ćutanja potonule su lađice. A ti si moja zlatna šansa, a tek sam načeo svoj krug, moj vjerni Sančo Pansa, moja ljubavnica, saborac i moj najbolji drug. Već me Vrbas pretiče, moja me sjenka spotiče, al' ništa me se ne tiče i malo šta me pomjera i dotiče sem tebe.

Jer nešto sam tužan ovih dana. Proći će ili neće. Jedno od to dvoje.

Mislim, ako nisi znala, imam i ja osjećaje i onu suptilnu glupost što se zove srce.

Teško je živjeti za dan za koji ne znaš kada će doći. To je dan kada ću te ponovo vidjeti. Biti sam kada ti nedostaje glas, lice, dodir, osmijeh, kada ti nedostaje biće koje je tvoja bolja polovina. Taj bol nije za ljude....

Znam da si ljuta, priznajem javno da sam pogriješio i da se originalno duriš. Priznajem da idem dalje samo sa tobom. Nisam ti rekao da slijedim svoj put. Ti si moj put.

Kako tebe volim ne voli se jednom u životu. Već jednom u hiljadu života. Znaš li da sam saznao koje je doba godine najljepše? Ono doba kad osjetim miris cvijeta u vazduhu, kad sunce miluje moje lice, kad nije hladno čak ni po noći. Kad se ničega ne bojim, kad mi je sve jasno. Znaš koje je to doba? To je ono doba kada si ti tu, Mimo.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Ostali naslovi

  • Beograd na putu svile (II)

    19.12.2014 20:27 - Denis Kuljiš

    Kakva je funkcija Solunske magistrale u općoj razvojnoj strategiji premijera Li Keqianga?

  • Godina koja će se pamtiti

    19.12.2014 18:38 - Yuri Afanasiev

    Bila je ovo teška godina za Bosnu i Hercegovinu. Ekonomska i finansijska kriza, zajedno s nedostatkom napretka na političkom planu i izostankom zajedničke vizije za budućnost zemlje, sami bi po sebi predstavljali dovoljan izazov za bilo koju zemlju.

  • Beograd na putu svile

    18.12.2014 18:08 - Denis Kuljiš

    Jumbo-jet kineskog premijera nadvisuje aerodromsku zgradu, a pod njegovim krilima skutrio se interkontinentalni četvoromotorac kojim je doputovala delegacija sastavljena od poslovnih ljudi.

  • Nas i Kineza taman koliko treba!

    17.12.2014 18:28 - Jelka Jovanović

    Nema sumnje da je treći samit "Kina + 16" zemalja centralne i istočne Evrope najveći ekonomski, diplomatski i politički događaj u regionu ove godine, sa velikim izgledima da ojača ovdašnje privrede, ali i dodatno promeni raspored moći. Ne samo u ovom zaboravljenom delu Evrope.

  • WWIII je počeo!

    16.12.2014 18:10 - Marko Đogo

    Godine 1940. njemački bombarderi su zasipali Britaniju bombama. U isto vrijeme britanski avioni su (koliko su mogli) zasipali Njemačku papirima. Ako mislite da je ovo drugo bilo glupo i bezopasno (jer ovi papiri nisu bili štetni po zdravlje), grdno se varate.

  • Uvod u predsjedničke izbore u Hrvatskoj

    15.12.2014 17:18 - Nino Raspudić

    Kampanja za predsjedničke izbore u Hrvatskoj, koji treba da budu održati 28.12., ulazi u završnicu

  • Ratovi javni, pobede Pirove

    10.12.2014 17:10 - Jelka Jovanović

    U Srbiji besni nekoliko ratova, javnih da javniji ne mogu biti, a opet izostaje reakcija i javnosti i tzv. nadležnih organa, iako oni urušavaju temelje sistema i društva. Valjda je to normalno, posebno kada se postigne varljivo primirje kao u sukobu ministra Aleksandra Vulina i nevladinog sektora.

  • Dobra volja EU, nevolje iznutra

    07.12.2014 18:07 - Nihada Hasić

    Čelnike 12 parlamentarnih stranaka u BiH opredjeljenje za ulazak njihove države u Evropsku uniju u petak je držalo jedva 60 minuta.

  • Je li hrvatski ministar ratni zločinac? (II)

    05.12.2014 18:55 - Denis Kuljiš

    Gdje je samo našao tog sumnjiva tipa? Preporučio mu ga je Igor Dragovan, glavni tajnik SDP-a, neobrazovani dečko iz Slavonskog Broda, koji se s Milanovićem spetljao kad je Zoki od Račana dobio 5. izbornu jedinicu, gdje je trebao poginuti na izborima 2007. godine.

  • Je li hrvatski ministar ratni zločinac? (I)

    04.12.2014 17:00 - Denis Kuljiš

    Zoran Milanović ne želi otputovati na summit u Beograd. Odiozno mu je što Srbija i srpska vlada ne osuđuju Šešelja. Nisu spremni na civilizirano "suočavanje s prošlošću".

  • Mraz stiže iz Kremlja

    03.12.2014 18:55 - Jelka Jovanović

    Dve i po milijarde evra izgubljene planirane dobiti, stotine radnih mesta koja su bila u izgledu i stabilna gasna budućnost. Već uloženih 30 miliona evra je kap u moru, sitnica. Sve je to Srbija izgubila u trenu kada je ruski predsednik Vladimir Putin u ponedeljak u Turskoj objavio da Rusija neće graditi gasovod "Južni tok".

  • Zašto Milanović ne ide u Beograd? (II)

    01.12.2014 19:40 - Denis Kuljiš

    Kad je Milanović došao na vlast, nije se htio susresti s predsjednikom "Gazproma" Aleksejom Millerom, a u Australiji, koju je neslužbeno posjetio, s predsjednikom uprave najveće na svijetu banke za investicije u infrastrukturu, koja je namjeravala uzeti koncesiju za hrvatske auto-ceste - i to za dvije i pol milijarde dolara, o kojima sad možeš samo sanjati.

  • Ako neće Mile »Domovini«, hoće »Domovina« Miletu

    01.12.2014 18:50 - Nino Raspudić

    Ispalo je da sam u kolumni od prije dva tjedna, pišući o mogućim koalicijskim raspletima nakon listopadskih izbora, bio potpuno u pravu, za što, priznajem, nije trebalo da se bude neki poseban prorok.

  • Zašto Milanović ne ide u Beograd? (I)

    30.11.2014 18:30 - Denis Kuljiš

    Zoran Milanović otkazao je posjet Beogradu. To nema nikakve veze sa Šešeljom, sa Šešeljevim istupima u hrvatskim medijima u kojima gostuje budući da se ne može probiti u srpske, a ni s predizbornom kampanjom.

  • Kritičko mišljenje u kritičnom stanju

    28.11.2014 19:10 - Srđan Barašin

    U normalnim društvima intelektualci su smatrani za pobornike kritičkog mišljenja i oni rade uzbunjivački posao, svojim medijskim istupima skreću pažnju javnosti na pozitivne i negativne stvari određenih pojava. To, naravno, ne važi kod nas, pa je svako licemjerje dozvoljeno.

Milan Grubor

Newsletter

Registrujte se na besplatni newsletter.

Svako jutro najvažnije vijesti.

Upišite vašu e-mail adresu:

Delivered by FeedBurner

Mali oglasi

Predajte male oglase putem mobilnog telefona 065 1314! Uputstvo.