Kako je Vukovar branilo manje od dvije tisuće ljudi značilo bi da je preostalih četiri milijuna valjda "antivukovarsko" pučanstvo ili neko bešćutno, "nevukovarsko", kao da je to duhovno stanje koje te u zanosu transformira poput vampirizma ili vukodlaštvo iz "Sumrak sage".
Teško je to razumjeti jer je nemoguće ući u konvulzivnu psihu toga tipa, odnosno u njegov intelekt, koji je pretijesna kućica i za osrednjeg puža. U floskulama, međutim, ne treba tražiti logiku nego emocionalni naboj. Činjenica je da su ljudi nezadovoljni, pa su spremni prihvatiti bilo kakvo objašnjenje za svoju zlovolju. Nacionalistički narativ tu je najprikladniji jer se i dizajnira prema najmanjem zajedničkom nazivniku, kao štof za budale, poruka koja može prodrijeti kroz dreku pijanaca u krčmi gdje trešti Ceca i zvone ringišpilska zvona na kockarskom automatu koji jede posljednji novac braniteljskih penzija. Tim ljudima ne isplati se prići s drukčijim, primjerice ovakvim objašnjenjem…
Paz' vamo! Predsjednik Tuđman, bog mu dao lako komunističkoj duši lažnog kršćanina koji je otkrio onostranu istinu prilikom posljednjeg posjeta papi nekoliko mjeseci prije smrti, napravio je jednu malu grešku u svojim dalekovidim proračunima… On je smatrao da je država glavni subjekt ekonomskog razvoja. Dakle, imaš državu, upravljaš bankama, te s glavnim javnim poduzećima, pa kreiraš ambijent ekonomije, u koju onda pripustiš jedno dvjesta kapitalističkih predatora, da pojedu svu "društvenu" privredu i pretvore je u efikasnu, modernu, kapitalističku… I evo ti blagostanja. Imamo kontrolu, a imamo i kapitalizam. Državni, nacionalni, naš, hrvatski. No, stvari, nažalost, tako ne idu jer bi inače svaka budala mogla napraviti uspješnu državu, koja bi ujedno zadovoljavala njegove diktatorske aspiracije. Što se zaista dogodilo? Oni predatori doista su sve pokrali, ali to je još najmanja šteta, a to što su postali oligarsi pa u dosluhu s državnim činovnicima uspostavili svoje monopole, nešto veća, ali najveća, gledaš li brojke, bila je što su porezi iz kojih će se isplaćivati veliki iznosi braniteljima i svima ostalima kojima je trebalo davati da šute i puštaju da sve tako ide, potpuno ruinirala svaka ekonomska aktivnost i onemogućila industrija, pa si otpilio granu na kojoj sjediš…
U Vukovaru prije rata radila je tvornica "Borovo", najveća u Jugoslaviji, gdje je bilo zaposleno 40.000 ljudi, ali su svi primali plaću od sto do dvjesta maraka. Otkud bi se sad za svakoga ondje našlo po tisuću eura, a tvornica više ne radi? Dobro, dosad se uzimalo na kredit u inozemstvu, ali to postaje toliko skupo da kamate pojedu sve što oprihoduješ i svake godine moraš posuđivati duplo, ad infinitum… Država se, znači, počinje ponašati kao prosječni branitelj koji sve što ima skrši na pivo i kockarske automate, uzima od kamatara, prodaje zlatninu, tuče ženu (ne iz ekonomskih nego iz psiholoških poriva), pa se oblači u crno i traži da se konačno utaži njegova bol i naplati ono stradanje koje je prošao prije 22 godine. I hajde da to traži onih manje od dvije tisuće koji su bili u Vukovaru, nego su nadigli dreku svih pet stotina tisuća, među kojima je trećina onih koji nikad nisu vidjeli uniformu, i stotine tisuće onih koji nisu vidjeli front, ili su u ratu proveli nekoliko dana ili tjedana… Pridružuju im se mase nezaposlenih, seljaka koji ne mogu i ne žele bijedno živjeti od poljoprivrede, otpušteni industrijski radnici, proletarijat, sirotinja, nezadovoljnici, neobrazovani, stari, jadni i žalosni, cijela prosjačka nacija koja je odjednom postala svjesna da je sve bila laž i da su se, goli i bosi, bez snage i pameti, našli pred futurističkim izazovima europskog novog doba.
Mora da je netko kriv za sve to, a sigurno nisu oni dobri popovi i desničari koji nas stalno uvjeravaju kako smo izabrani Božji narod
Mora da je netko kriv za sve to, a sigurno nisu oni dobri popovi i desničari koji nas stalno uvjeravaju kako smo izabrani Božji narod, dok je zemlja prebogata tzv. resursima, nego bit će da nas ipak onemogućuju razne srpsko-udbaške masonsko-kapitalističke pedersko-kozmopolitske zavjere. Fantazmagorije su uvijek ugodnije od istine, a istina je vrlo prosta. Ukratko - suverenitet nije neki biznis. Nezavisnost je lijepa stvar za koju možeš položiti život, ali ako očekuješ da ćeš od pologa dobivati neku novčanu dividendu, grdno se varaš. Državu danas može steći bilo tko, i svatko može imati bilo koliko država, upravo zato što su bezvrijedne - Albanci imaju dvije, Rumunji također, Grci isto tako - još su obje učlanjene u Europsku uniju. I kako se živi u nezavisnoj Moldoviji i na samostalnom Kosovu? Nikako - prostitucija je glavni eksportni biznis. Politički suverenitet ništa ne vrijedi, nego samo ekonomski, ali ti i takvi nikad ga ne mogu steći.
Iza vukovarskog ustaništva naslućuje se pak velika šema: "vukovarska" Hrvatska sisala bi "nevukovarsku". Hrvatsku koja bi trebala pasti u pokajnički zanos jer nije sudjelovala u obrani Trpinjske ceste. Ali, zadnji put kad je Hrvatima netko pokušao ispostaviti takav račun, završilo je fatalno. Pošto je po ne znam koji put u Skupštini slušao o podvizima na Solunskom frontu, narodni zastupnik Stjepan Basariček ustao je i rekao: "Pa dobro, majku mu, koliko košta taj Kajmakčalan, da platimo, pa da idemo dalje?!" Na to je ustao narodni zastupnik Puniša Račić, pa iz pištolja ustrijelio Basaričeka, a zatim Pavla i Stjepana Radića, te teško ranio Ivana Ganđu i Ivana Pernara, poslanike Hrvatske seljačke stranke u Narodnoj skupštini Kraljevine Jugoslavije. To je bila diferencijacija "solunskih" s "nesolunskim" građanima, što pokazuje da umni Josić, predviđajući uspjeh u pokušaju odstranjivanja preostalih Srba i njihova pisma, već traži mogućeg domaćeg neprijatelja za nastavak sukoba, kako ne bi morao ukidati Stožer, ako preko njega može povesti građanski rat. Ne bi mu trebalo sad govoriti da je izabrao put koji neizbježno vodi u zatvor i sramotu, još je prerano, jer na Balkanu od predumišljaja do pune realizacije neke idiotske zamisli isto je toliko daleko kao od zločina do kazne, na što me podsjetio poziv koji sam jutros dobio kao svjedok u procesu protiv prvog predsjednika hadezeovskog vukovarskog Stožera, Tomislava Merčepa, optuženog za ratni zločin na Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.