Ne stišava se bura koju je podigla odluka Ustavnog suda BiH o neustavnosti Dana Republike Srpske (RS). Ozbiljni analitičari političkih zbivanja pokušavaju da predvide tok dešavanja. Iako izgleda da je politička kriza kulminirala i da je radikalan rasplet neminovan, sve bi se moglo završiti po već viđenom scenariju. Nepodnošljivi status quo je opšte mjesto politika koje su izgubile orijentaciju i tapkaju u mjestu.
Pravna situacija neodoljivo podsjeća na prijetnju referendumom od prije nekoliko godina, iz koje se izrodio strukturalni dijalog bez rezultata. Skoro pet godina je potrošeno na svega nekoliko pravnih pitanja, od kojih je samo jedno blokiralo cijeli proces (član 7. Zakona o Sudu BiH). Ove godine uslijedio je politički i pravni nastavak iste priče. Ponovo su formirane komisije s obećanjem da će ponuditi rješenje. I ponovo se pravna struka našla na početnim pozicijama, bez izgleda da se krene s mrtve tačke.
Slično bi se moglo dogoditi i s pričom o novoj konfiguraciji Ustavnog suda BiH. Domaće politike nemaju rješenje ni za mnogo jednostavnije probleme. Političkim mudracima iz Brisela ostaće jedino rješenje da ponude neki novi strukturalni dijalog koji će opet trajati godinama. Na njemu će se obrtati već poznate političke priče domaćih aktera i međunarodnih eksperata. I ponovo neće biti nikakvog rezultata!
Odavno se zna da Ustavni sud donosi odluke koje se ne izvršavaju, bilo zbog toga što su prosto neizvršive, bilo zbog političkih opstrukcija za koje nema sankcije. Kažu da ih ima neizvršenih preko devedeset! Među njima i mnogo važnijih od neustavnosti jednog praznika. Kao što je ona o konstitutivnosti naroda, na primjer. O tome su ćutale i sudije i političari. Kao da se radi o najnormalnijoj stvari!
Svako razuman će postaviti pitanje kako je moguće da se u jednoj zemlji odluke Ustavnog suda ne izvršavaju? Ili je problem s odlukama ili s društvom nešto nije u redu? Najjednostavniji odgovor bi mogao biti: i jedno, i drugo!
Nije li se Ustavni sud BiH previše razigrao s proširivanjem svoje nadležnosti (i to internim aktom!)? O tome s pravom gunđaju i sudije redovnih sudova. Ustavni sud je posljednjih godina preuzeo potpunu kontrolu redovnog pravosuđa. Otišao je toliko daleko da ukida pritvore, poništava presude, obustavlja upućivanja na izdržavanje kazne... O ovoj radikalnoj i svojevrsnoj reformi redovnog pravosuđa nije bilo ni političkog ni profesionalnog dijaloga. Ne zna se ni ko je vodi, ni zašto, ni u kom pravcu ide.
Zašto Ustavni sud donosi odluke koje društvo ne prihvata, a država ne izvršava? Da li su sudije Ustavnog suda svjesne da odluke koje se ne izvršavaju kompromituju i državu i njene zakona? Treba li objašnjavati da odluke bez dejstva kompromituju i samu sudsku vlast? Nije li vrijeme da se o tome otvoreno razgovara?
Umjesto raznih strukturalnih dijaloga o ustavnim i zakonskim rješenjima, trebalo bi povesti dijalog o izopačenim politikama koje zloupotrebljavaju pravosudne institucije i na najperfidniji način njima manipulišu. U tom procesu političke upotrebe, pravosuđe gubi društveni ugled i postaje faktor društvenog rizika. Umjesto da rješavanjem društvenih konflikata usmjeravaju društvene tokove i doprinose demokratskom razvoju društva, odluke Ustavnog suda postaju problem u pravnoj i političkoj stabilizaciji društva. Ova erozija vladavine prava se mora zaustaviti!
U političkim obračunima se ovih dana iznosi podatak da su najkontroverznije neizvršene odluka donesene većinom koju su činili dvoje sudija iz reda bošnjačkog naroda i troje međunarodnih sudija. Prosta logika ovu sudsku logiku prevodi tako što zakljujčuje da odluke Ustavnog suda ne donosi većina domaćih sudija, koji dolaze kao predstavnici tri konstitutivna naroda. Doda li se tome naučna logika, zaključiće se da odluke Ustavnog suda BiH nemaju neophodan demokratski i društveni legitimitet. Ako se cijeloj pravnoj rašomonijadi doda činjenica da su pojedine sudije Ustavnog suda posljednju odluku za koju su glasale naknadno tumačile i objašnjavale po medijima, dakle prije nego što je ona napisana i ugledala svjetlo dana, neće biti teško zaključiti da u kući gdje se brane ustavnost i ljudska prava vlada ozbiljan nered.
Uzgred, treba podsjetiti da su inicijative koje su prethodile kontroverznim odlukama Ustavnog suda redovno dolazile iz vrhova političke vlasti. Teško je povjerovati da pokretači nisu mogli da pretpostave tragične političke posljedice takvih pravnopolitičkih avantura!? Ili, možda, baš jesu? Da je Bakir Izetbegović, kao član državnog predsjedništva, imao državničke mudrosti mogao je pokrenuti pitanje neizvršavanja odluka Ustavnog suda. Nalagali su mu to državnička dužnost i politički moral. Valjda ne treba posebno dokazivati da iza neizvršavanja odluka Ustavnog suda upravo stoje politike, pa i ona koju kontroliše gospodin Izetbegović. Na taj način bi pokazao da želi zaustaviti podrivanje države koju predstavlja. I ne samo to! Pokazao bi da želi da sačuva ugled sudija Ustavnog suda. Jer, ko može da se poziva na njihov stručni i naučni autoritet ako njihove odluke nemaju autoritet? Trebalo bi znati da autorit odlukama Ustavnog suda daju pravni argumenti koje podržava većina domaćih sudija. Takođe, treba znati da ustavnu strukturu BiH ne mogu sačuvati odluke Ustavnog suda koje građani ne prihvataju i koje vladajuće politike iz ovih ili onih razloga ne izvršavaju.
Ustavni sud je propustio da se pozabavi vlastitim autoritetom tako što će razmatrati praktična dejstva svojih odluka. Da je prepoznao ovaj suštinski problem, vjerovatno bi zaključio da je stavljanje na dnevni red osjetljivih ustavnopravnih pitanja izgubilo praktični smisao sve dok se na političkom nivou ne riješi pitanje provođenja njegovih odluka. Na taj način bi spriječio da razne politike, i domaće i međunarodne, manipulišu Ustavnim sudom i zloupotrebljavaju njegove nadležnosti.
Odluka Evropskog suda za ljudska prava u predmetu "Sejdić i Finci" je bila dobar primjer destruktivnog dejstva projektovanih pravosudnih politika. Pet godina je BiH bila zatočenik političkog projekta "Sejdić i Finci" da bi se na kraju ta priča potpuno zaboravila. Po svemu sudeći, BiH će narednih godina biti zatočenik i ove odluke Ustavnog suda. Očigledan primjer pravosuđa koje postaje društveni problem! I to uz pomoć međunarodnih sudija!
(Autor je sudija Suda BiH)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.