Kolumne

Političke rokade

Lider teško vidljivog Pokreta socijalista i višestruki državni funkcioner u raznim resorima, kancelarijama i upravama Aleksandar Vulin nije služio redovan vojni rok i ta se činjenica tokom prethodnih 24 sata isticala kao glavna prepreka ka njegovoj novoj funkciji ministra odbrane u Vladi Srbije.

 Ali, da li ga svojevremeno izbegavanje vojske zaista eliminiše kao kandidata za jedan od najosetljivijih resora u svakoj vladi?

Više ne nego da, jer Vulin neće biti načelnik Generalštaba, niti komandant neke vojne jedinice, a još manje oprativno rukovoditi vojnim operacijama  iako bi se, nema sumnje, rado toga prihvatio  pa nije ni bitno zna li strojevi korak, kako pucaju znamenita puška M48 ili "kalašnjikov", koliko dobacuje koji minibacač, u čemu je razlika između miga i vojnog helikoptera, tenka i topa, kako se podiže šator i šta se sve već nije učilo u toj, kako se za vakta počivše JNA govorio, školi života.

U doba kada je Vulin trebalo da služi tada obavezan vojni rok.

Ključno je pitanje, zapravo, šta Aleksandra Vulina preporučuje za čelnu poziciju u Ministarstvu odbrane Srbije? To što voli da nosi kvaziuniforme? Potpuno nebitno, jer je ministar civil, čak i kada iz pređašnjeg života ima vojni čin.

Pošto drugih kvalifikacija za odbranu države nema, ostaje kao preporuka njegova neodoljiva potreba da naređuje, ma šta i ma gde radio, a još više veliki žar u spovođenju naredbi "odozgo". Ministar odbrane u Srbiji, iako je pod direktnom palicom premijera/ke, ima samo jednog stvarnog šefa  predsednika Republike, u ovom slučaju Aleksandra Vučića, koji već četiri sedmice, kako kaže Ustav, "u skladu sa zakonom, komanduje Vojskom i postavlja, unapređuje i razrešava oficire Vojske Srbije".

S tim što ovo drugo tek sledi.

Ova ustavna zaduženja se u Srbiji posle Tita, odnosno od Miloševića naovamo, kolokvijalno zovu "glavnokomandujući oružanim snagama", iako takve formulacije nema, ali zvuči serioznije i važnije nego obično komandovanje. Taj komandant, prema zakonima, nije nadležan za Ministarstvo odbrane, jer se taj resor ne bavi vojnim pitanjima, bar ne direktno, ali ko mari za sitnice? Uostalom, i predsednik lično je bio ministar odbrane, ne ministar vojni, pa zna šta je čiji delokrug rada.

Tako kao odista ključna ostaje činjenica to što kao samoproklamovani levičar Vulin mnogo radije pogledava na Moskvu, nego na Brisel, što je izuzetna preporuka za politiku "dve stolice" i "četiri noge", odnosno četiri stuba, tako omiljenu u vojno neutralnoj, ali odbrambeno zavisnoj Srbiji.

Lično Aleksandar Vulin, bezmalo nephodan začin svih vlasti u novijoj političkoj istoriji Srbije, nije lično ničim zaslužan što je postao hit vest u vreme dok mandatarka za sastav nove vlade Srbije Ana Brnabić iznosi ekspoze u parlamentu i čeka reakcije na program rada i sastav kabineta koji predlaže. Vulin je tek paradigma onoga što premijerku čeka u narednim satima skupštinske rasprave, a potom mesecima rada, paradigma svega onoga što je s mandatom prihvatila da radi. Ne treba, stoga, da se plaši bezobrazih pitanja o svojoj sopstvenosti  žena, LGBT, hrvatski koreni  već pitanja o kakvoći kabineta koji formalno predlaže.

Storija s Vulinom je tek plastičan primer koske koja će joj biti u grlu, jer je, uz svu stručnost i nesumnjive diplome koje poseduje, teško poverovati da Ana Brnabić ima nešto više pojma o odbrani nego bilo koji građanin Srbije, čast posvećenim izuzecima, pa je još teže poverovati da je uvidom u Vulinov rad i rad dosadašnjeg ministra odbrane Zorana Đorđevića sama predložila političku rokadu.

A rokada, i to prilično velika, nije sporna; kadrovska je najmanje važna, što u ovom slučaju nije fer prema Đorđeviću, ali i on je kao i sama mandatarka i svi u njenom predloženom kabinetu prihvatio ponudu i novu ulogu. Rokada je u onom već rečenom balansiranju između Istoka i Zapada  ako je Ana Brnabić prijatna novina za Brisel i Berlin, svakako nije za Moskvu. Otuda u njenom kabinetu i nesumnjiv ruski čovek Nenad Popović, lider takođe slabo vidljive Srpske narodne partije, javno vrlo ponosan na svoje veze s Moskvom.

Otuda u novoj vladi i dva člana Socijalističke partije više nego u matičnom, prethodnom Vučićevom kabinetu; to je u podjednakoj meri zahvalnica Ivici Dačiću što se odrekao predsedničke kandidature i partiju podredio vodećoj Srpskoj naprednoj stranci, ali i ustupak Moskvi kojoj je Dačić miliji negoli sam Vučić.

Zapravo, kadrovski sastav vlade, koja je više nego simbolično predstavljena na Vidovdan, a biće izabrana poslednjeg dana zakonskog roka, čista je politička slagalica, manevar koji je Vučić izveo da bi predupredio zamerke spolja i zamerke iznutra. Spoljne o većoj bliskosti s ovim ili onim i prevlađujućim uticajima na njegovu politiku. Unutrašnje, zato što je njegova koalicija toliko raznorodna da samo ustupci u vidu političkih latifundija sa značajnim izgledima za profit mogu da smire uzmenirene duhove. Otuda su i izmenama i dopunama Zakona o ministarstvima nadležnosti zaokružene tako da, pre svega, SPS lagodno caruje u "svojim" resorima. I, dabome, SNS u svojim. Pri čemu će, kako je predsednik Srbije najavio, spoljna i regionalna politika biti u Dačićevim rukama.

Premijerki preostaju Euprava, ekonomija, reforma javanog sektora i, kako je najavila, povratak poverenja u obrazovanje. Pri čemu će stari/novi ministar finansija črsto držati budžet u svojim (i Vučićevim) rukama, kao što će i svi drugi bez direktnog dnevnog kontakta sa dosadašnjim premijerom koji ih je i predložio za funkcije, svoje resore držati u saglasju sa direktnim šefom. Svoje partije.

A u vladi ih je vazda, između ostalog, i u ovom kabinetu je pet šefova partija, s tim što je vođa najveće na drugoj adresi. Glavnokomandujućoj.

Politički manevri dugi više od mesec dana, posmatrani iz ove perspektive, objašnjavaju i mnogima neobjašnjivu drugu Vučićevu predsedničku inauguraciju za isti mandat, održanu 23. juna. Masovnu odista, ali ne baš impresivnu  izuzev regionalanog sastava  jer je predsednik imao samo 21 bilateralni susret s visokim zvanicama iako je delegacija bilo mnogo više. Vrlo je lako pretpostaviti da je Vulin u nekim od tih razgovora izvučen kao kec iz rukava.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije