Kolumne

Poželjeće trgovci kupce

Miloš Todorović
Miloš Todorović

Građani su svakodnevno, gledajući informativne emisije, zasuti velikim brojem ekonomskih pokazatelja i to uglavnom negativnih. Kako stvari stoje, nagledaće se ih i u narednom periodu.

Međutim, njima oni ništa ne znače, nisu oni ekonomski stručnjaci da znaju da protumače šta je dovelo do istih niti da predvide njihove kratkoročne i dugoročne posljedice. Od svih tih negativnih cifara i minusa, građani razumiju samo one "pokazatelje" u svojim novčanicima, a oni su sve prazniji. Prazniji su jer nezaposlenost poprima rekordni nivo i plate idu sve niže, a o kašnjenju isplate istih da ne govorimo. Cijene su u istom periodu išle samo gore i to oko sedam odsto za prethodne dvije godine, a prosječna plata u Republici Srpskoj pokriva manje od pola mjesečne potrošačke korpe. Rijetke su porodice u kojima dva člana porodice rade i tako treba preživjeti mjesec...

Sve kad se sabere, kupovnu moć Republike Srpske čini oko 230.000 radnika s prosječnom platom nešto većom od 800 KM i skoro isto toliko penzionera s prosječnom penzijom od tristotinak konvertibilnih maraka. A više od zbira ove dvije kategorije je izdržavanih lica. Da ove pokazatelje i te kako pokušavaju da razumiju trgovci, čiji su prolazi između polica sve prazniji i prihodi sve manji, pokazuju akcijski katalozi kojima su zasuti naši poštanski sandučići. Ne možete da upalite televizor, a da ne vidite reklamu koja poziva na kupovinu po sniženim cijenama, kao i popusti i bodovi za kupovinu koji vas čekaju na ulazu svih trgovačkih centara u cilju stvaranja lojalnosti kod kupaca. Dani za pazarenje su za većinu naših građana postali dani kada su popusti ili akcije. Tih dana kao da se nešto besplatno dijeli. Tako se bilježi značajan rast prihoda četvrtkom u "Mercatoru", ponedeljkom u "Tempu" i "Maxiju", četvrtkom u "Konzumu"...

Usljed velike konkurencije koja je nastala ulaskom velikih prehrambenih maloprodajnih lanaca na tržište Republike Srpske, vodi se borba prsa u prsa za svakog kupca i za svaku potrošenu konvertibilnu marku. Zvanična statistika pokazuje svake godine skoro iste trendove u potrošnji naših građana, kada trgovci imaju razloga da zadovoljnije protrljaju ruke. Promet na malo raste u martu nakon zime i zadržava se kroz uskršnje praznike, zatim ljetnim mjesecima, julu i avgustu, kada je osjetan priliv naših radnika i rodbine iz inostranstva, i malo potrošačke groznice može da se osjeti tradicionalno pred novogodišnje praznike. U skladu s tim trendovima naši trgovci i formiraju svoju ponudu.

Sve kad se sabere, kupovnu moć Republike Srpske čini oko 230.000 radnika s prosječnom platom nešto većom od 800 KM i skoro isto toliko penzionera s prosječnom penzijom od tristotinak konvertibilnih maraka. A više od zbira ove dvije kategorije je izdržavanih lica

Zanimljivo je da su s nagradnim igrama za malo veće račune počele i male prehrambene prodavnice ispod naših zgrada u cilju da se izbore s većom i jeftinijom ponudom velikih trgovaca. Međutim, ni to ne pomaže da svaki dan po njih nekoliko ne donese odluku da stavi katanac i smisli drugi način da prehrani svoje porodice. Porazan podatak je i da se oko 75% potrošnje na malo u RS odnosi na hranu, piće, lijekove i gorivo. Kako i ne bi kada jedna plata treba da se rastegne da traje cijeli mjesec i to samo da možda pokrije ono bez čega se ne može. Domaćice u Republici Srpskoj, dvije trećine radno sposobnih žena koje nemaju zaposlenje i brinu se isključivo o svojoj porodici, ali i one koje imaju tu sreću da su aktuelne na tržištu rada, su zaista virtuozi jer s malo para treba svaki dan da nahrane nekoliko gladnih usta, uključujući i svoja.

Iza svih ovih pesimističkih konstatacija, ostaje samo da se primijeti da građani Republike Srpske postaju sve osvješteniji potrošači, jer upravo najveći dio kupovine se obavi na akcijskim sniženjima, ali i nada za povoljnijim cijenama, jer su i trgovci svjesni da naši građani, pritisnuti besparicom, važu svaku marku koju će potrošiti. A te cijene mogu ići sigurno dolje jer posljednja istraživanja pokazuju da je hrana skuplja u Bosni i Hercegovini nego u Holandiji, koja se po visini primanja radnika ne može ni uporediti s našom državom. Na nama je kao potrošačima da ih zahtijevamo i natjeramo upravo strogim potrošačkim preferencijama i navikama, na koje nas, nažalost, tjera naša loša ekonomska situacija, a ne, kamo lijepe sreće, visoka potrošačka osviještenost kao dio opšte kulture i mentaliteta.

Rijetki su oni srećnici koji mogu sebi da priušte da se zapute u kućnu nabavku bez spiska i bez prethodnog informisanja gdje je šta jeftinije jer nije više svaka marka bitna, sad je bitan i fening... A trgovci, da bi potrošač u RS pazario baš kod njih, će morati da postanu još socijalno osjetljiviji jer je teška godina ispred svih - i nas i njih...

(Autor je član Udruženja ekonomista RS - SWOT)

Izdvojeno
Najčitanije