Kakve li ironije! Iz jedne članice Evropske unije stižu uznemirujuće vijesti! Ustavni sud Rumunije potvrdio je pravo ministra pravde da smjenjuje tužioce!
Kažu da je na taj način zapečaćena sudbina šefice Nacionalne uprave za borbu protiv korupcije (DNA) Laure Kodruce Keveši, koja se ne tako davno u OUN hvalila brojem uhapšenih ministara, članova parlamenta, sudija, poslovnih ljudi, pa čak i premijera. Gospođu Keveši javno je hvalio i podržavao samo predsjednik Rumunije Klaus Johanis, dok su je svi iz Vlade optuživali za političku inkviziciju.
U epicentru rumunskog političko-pravosudnog skandala našle su se Nacionalna bezbjednosna služba (SRI) i Nacionalna uprava za borbu protiv korupcije, koje su sklopile "tajni protokol" o saradnji sa sudskim organima, tužilaštvom, Vrhovnim vijećem magistrature (naš VSTV!), poreskim upravama i drugim državnim organima, stvorivši na taj način, kako pišu mediji, "paralelnu državu", u kojoj su pred sud izvođeni politički protivnici.
Specijalni odbor rumunskog parlamenta ovih dana istražuje spregu obavještajnih službi i pravosuđa. Izgleda da ne postoji ozbiljan tužilački slučaj u kome se ne prepoznaju otrovni pipci politike. Mnogi misle da poluge političkog opstruiranja pravosuđa dolaze upravo iz obavještajnih i policijskih struktura čija moć nadilazi sposobnosti i vještine tužilaca.
Ne vjerujem da će biti neke koristi od parlamentarne rasprave o jednom složenom pitanju funkcionisanja tri vlasti. Nigdje se anketni odbori nisu proslavili mudrošću koja unosi red u uzdrmani sistem vlasti. Biće to, po svemu sudeći, samo pozorište političkih optužbi i obračuna. Nije jasno ni kako će rumunsko pravosuđe isplivati iz političkog blata u kome se našlo. Još manje je izvjesno kako će Brisel reagovati na ovakvo podrivanje "evropskih vrijednosti". Kako god, Evropska unija ima sve manje čime da se hvali. Zemlje koje prihvata nemaju namjeru da mijenjaju tehnologiju vladanja, a briselska birokratija nema mehanizme kojima će ih na to primorati. Zbog toga je priča o neuspješnoj reformi pravosuđa u zemljama tranzicije i priča o nemoći evropske politike.
Sa hapšenjima se i kod nas događalo nešto slično, ali je ostalo nejasno ko je i kako upravljao politikom takvog procesuiranja. Mnogi funkcioneri javne vlasti, lideri političkih partija i poznati privrednici prošli su kroz tužilačke i sudske procedure sa tankim ili nikakvim dokazima, da bi se na kraju dugotrajni procesi okončali oslobađajućim presudama ili obustavama postupka (Čović, Šarović, Ivanić, Bičakčić, Budimir, Mandić...). Iako se broj tužilačkih promašaja godinama povećavao, niko se nije usudio da analizira uzroke i ulogu obavještajnih službi u režiranju ovih tužilačkih (i sudskih!) skandala! Kako stvari stoje, ne treba ni očekivati da se neko upusti u takvu analizu.
Rumunski slučaj razobličava i narativ o nezavisnom pravosuđu. Njega nema, niti ga može biti sve dok se policijske i obavještajne službe bave politikom procesuiranja i drže istrage u svojim (političkim) rukama. Dok god tužilac bude zavisio od dokaza koje mu donose institucije nad kojima nema kontrolu, istraga neće biti u njegovim rukama. A praksa je upravo takva.
Obavještajne i policijske službe upravljaju informacijama koje prikupljaju na način koji diktiraju odnosi političkih snaga. Tužilac je u tom političko-policijskom zamešateljstvu samo transmisioni mehanizam koji zadovoljava zakonom propisanu proceduru. Kad god mu se iz policije dostavi izvještaj o počinjenom krivičnom djelu za nekog od političara visokog ranga, on savršeno dobro zna da treba da otvori istragu. Volio bih da vidim tužioca koji bi to ostavio sa strane sa obrazloženjem da to nije procesni prioritet. Previše je u praksi bilo senzacionalnih hapšenja i postupaka za periferni kriminal koji su ulazili u hitne procedure, da bi se povjerovalo u samostalnost i nezavisnost pravosuđa.
U javnom diskursu se u posljednje vrijeme iznose teze o učešću obavještajnih službi u kreiranju političkih istraga. To ozbiljno narušava ugled državnih institucija i diskredituje pravosudni sistem. Bilo bi korisno da institucije koje vrše kontrolu rada obavještajnih službi o tome raspravljaju. Što se pravosuđa tiče, njegove nezavisnosti je manje upravo onoliko koliko je više političke upotrebe pravosuđa. Tužilački sistem je i konceptom pravosudne reforme doveden u inferiorni položaj. Tužilac ne može da odgovara za istrage koje provode organi i institucije nad kojima nema kontrolu. Tužilačka samostalnost i nezavisnost je prilično prazna i zavodljiva priča.
Zato ne treba da čude "tajni protokoli" rumunske Nacionalne bezbjednosne službe sa sudskim i tužilačkim organima. Moć je, po prirodi stvari, i dalje u rukama obavještajnih i policijskih službi. Treba se sjetiti njihove uloge u "obojenim revolucijama".
U odnosu na političke prevrate, "tajni protokoli" i preuzimanje pravosuđa i nisu tako strašne posljedice!
(Autor je sudija Suda BiH)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.