Iz političke sfere svakodnevno dolaze žestoka atakovanja na pravosudne institucije, nosioce pravosudnih funkcija i pravosudni sistem.
Njihov spektar poprima razmjere socijalne paranoje. Pravosuđe nosi pečat srama i krivice za sve nesreće i neuspjehe današnjeg društva. Pravosudni sistem je kriv za bujanje korupcije i organizovanog kriminala, za hajdučku privatizaciju, za slom privrede, za odsustvo stranih investicija, za bankarske i druge prevare, za nesprovođenje strategije za ratne zločine, za oslobađajuće presude... Ne postoji društveni problem za koji se ne optužuje pravosuđe! U ovakvom poremećenom optukumu, pravosuđe je dovedeno na nivo krivca kome se treba suditi. Stvari bi trebalo da budu obrnute: trebalo bi oštro kritikovati političare zbog lošeg pravosuđa! Ali ovdje je odavno sve izvrnuto i izopačeno.
Stvoreni javni diskurs o Sudu i Tužilaštvu BiH je primjer svjesnog razaranja matrice na kojoj funkcionišu pravosudni sistemi. On je politici otvorio put za završni udarac - referendum! Nema sumnje da će plebiscit pokazati da su ideolozi referendumske ideje u pravu. Sa takvim političkim poentiranjem, spirala osporavanja dobiće novo ubrzanje. Arhitekte "narodne volje" će u tišini svojih dvorskih zidina zadovoljno trljati ruke i neće moći da vide da je, poslije opijenosti političkim zanosom, izvan zidina ostao narod razgrađene duhovne svijesti, zbunjen i dezorijentisan, bez nade i jasnog pogleda u budućnost.
U osvrtu koji slijedi zanemarujem opravdanost kritika pravosudnog sistema, posebno na državnom nivou. Problemi u njegovom konstruktu i funkcionisanju su ogromni i stalno se umnožavaju. U velikoj mjeri su rezultat nesposobnosti domaćih politika da vide probleme i upravljaju procesima. Namjera mi je da usmjerim fokus na razorne posljedice odbacivanja pravde i pravosuđa u izgradnji narodnog i nacionalnog bića. Narod se nikada nije zbijao i jačao na mjestu gdje nema pravde!
Prije svega, pravosuđe ne može biti gore od cjeline društva. Naprotiv, virusi bolesnog društva neminovno se šire i na pravosuđe. Danas smo suočeni s pitanjem da li će epidemija opšteg klonuća društva uništiti pravosuđe ili će društvo iskoristiti moć pravosuđa kao terapiju za vlastito ozdravljenje? U tom fokusu moguće je vidjeti budućnost društva i budućnost pravosuđa.
Pretpostavka društvenog razvoja i opstanka svake organizovane ljudske zajednice jeste povjerenje u pravdu i pravosudni sistem. Država koja razumije vlastitu logiku i uslove vlastitog opstanka i vitalnosti morala bi da, prije svega, razvija i poštuje svoj pravosudni sistem. Pravna tradicija i pravna kultura su dio istorijskog utemeljenja naroda. Poštovanje pravde i institucija pravosuđa konstituiše čovjekovu duhovnost i jača njegovu sposobnost za očuvanje narodnog i nacionalnog identiteta. Nema budućnosti bez svijesti o vrijednosti pravde i značaju pravosudnih institucija.
Zašto je naša politička stvarnost prepuna primjera obesmišljavanja pravde i marginalizacije značaja pravosuđa? Kakav je to politički cilj i kuda to vodi? Čini se da je na djelu ciljano razaranje povjerenja u pravdu i pravosuđe. To neminovno slabi zaštitnu snagu društvenog organizma i može imati nesagledive posljedice za društvo i politiku.
Referendum o Tužilaštvu i Sudu BiH, kao politički koncentrat stava i odnosa prema pravosuđu, mogao bi nanijeti ogromnu štetu i politici i pravosuđu. Njegov negativni potencijal bi trebalo pažljivo analizirati i na vrijeme zaustaviti. Nezahvalno je osporavati postojanje pravosudnih institucija ako su one osnovane na civilizacijskim načelima i principima i ako vrše svoju civilizacijsku funkciju (razumne i utemeljene nadležnosti). Sam način osnivanja možda nije najsrećnije izabran i možda nije slijedio uobičajenu logiku po kojoj se osnivaju državne institucije, ali to pitanje ne bi trebalo da utiče na društvenu opravdanost institucija i odnos prema njima. Takođe, način na koji trenutno funkcionišu, greške u politikama procesuiranja, zloupotrebe i kršenja zakona su problemi koji se moraju posmatrati odvojeno od opravdanosti postojanja institucija. Niko razuman danas ne može tvrditi da su Tužilaštvo i Sud BiH osnovani bez opravdanog razloga i da su isključivo mehanizam nekih politika (međunarodnih ili domaćih). Čak i ako su prešle u ruke nekih politika, kako se tvrdi, onda krivicu za to snose političari i njihove politike! Naravno, svaka institucija može biti (zlo)upotrijebljena i za neprimjerene ciljeve i može preći u ruke nekompetentnih nosilaca upravljačkih funkcija, kao i u ruke destruktivnih i nerazumnih politika. Te nesrećne okolnost ne mogu biti razlog za paralizu ili ukidanje institucija.
U svijesti naroda osporavanje pravosudnih institucija, bilo kojih i bilo gdje, stvara razorne ideje kod većine ljudi i djeluje destruktivno u odnosu na pravosudni sistem. Osporavanje bilo koje vrste razbija istorijsku matricu na kojoj se zasniva povjerenje u prvosudni sistem. Opšte kriminalizacije tranzicijskih društava u velikoj mjeri su posljedica slabljenja moći pravosuđa.
Iz rušilačkog nagona nikada nije nastalo ništa dobro. Da li će nakon referenduma narod imati više pravde i efikasnije pravosuđe? Ideolozi referenduma nemaju odgovor na to pitanje. A sve dok iza priče o referendumu ne bude stajala nova ideja o pravdi, priča o referendumu je isto što i duvanje u pištaljke u Narodnoj skupštini: sumanuta i nezajažljiva pohlepa za vlašću!
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.