Brojke su neumoljive. HDZ stagnira, SDP je propao, diže se "Živi zid", a "Most" nije beznačajan, dok svi ostali jesu. Predsjednica je popularna, ali ne kao Josipović koji je, na kraju, propao u drugom krugu. Zoran Milanović se vratio, bilježi podršku, a još nigdje nije objavio da se kandidira. Istodobno, ekonomija je mrtva, rast inertan, a ljudi se nezaustavljivo iseljavaju. Ima li tko rješenje za sve te probleme?
Samo dvoje ljudi imaju političko rješenje. Ostali mogu ponuditi povratak na staro, samo još više onoga što nas je i dovele ovdje gdje jesmo - više nacionalizma, više socijalizma, populizam u različitim omjerima i derivacijama. To dvoje ljudi koji imaju novu kombinaciju su Kolinda Grabar-Kitarović, hrvatska predsjednica, koja je nedavno prevalila polovicu mandata, te Milijan - Vaso Brkić, lik koji je naglo izašao iz pozadine i sad se meteorski uspinje, jer je uspješno pokrio glavne političke baze.
Milijan ima 47 godina. Rodio se u Ljubuškom, odakle su mnogi važni ljudi hrvatske politike, koje je Tuđmanova "dvorska opričnina", "hercegovačka struja" HDZ-a, iz hercegbosanske zakutnosti lansirala u Zagreb i u središte hrvatske politike. Milijan je postao Vaso u 21. godini, kad je pristupio Specijalnoj policiji (a to mu je bilo kodno ime na bojištu). Ubrzo je postao zapovjednik (zvali su ga Ćelavi) i sa 25 godina ušao je u SOA, obavještajnu agenciju, koja se onda još zvala POA (protuobavještajna), a razvila se iz SZUP-a, koji je bio naprosto dobra stara Udba. Iz agenture vratio se poslije u policiju. Tomislav Karamarko Milijana je instalirao kao svog čovjeka u policiji kad je 2008. postao ministar unutrašnjih poslova u Sanaderovoj vladi. Kad je Karamarko postao šef HDZ-a, Milijan je preuzeo terensku stranačko-političko-obavještajnu operativu. Imao je 31 godinu. Poslije stvaranja koalicijske vlade s "Mostom" postaje glavni tajnik, te pokriva hadezeovske baze po provinciji. On je bio Karamarku ono što je Manolić bio Tuđmanu.
Prodoran, brz i inteligentan, Vaso je prvi shvatio kako je Tomo K. na putu u propast. Prilikom neuspjelog Karamarkova pokušaja preslagivanja Vlade (supstitucijom koalicijskih partnera, "Mosta", za glasove HNS-a) držao se nepronično. Kod ljudi od akcije odsustvo jasnoće uvijek upućuje na zadnje namjere. Vaso je pustio Karamarka da izgori u operaciji preslagivanja, koju je on sam ugovarao s Vrdoljakovim HNS-om, ali je realizirana tek kad je pao Karamarko. On Brkiću nije bio dobar, a Plenković jest. Ne samo zbog umjerene retorike, nego prije svega zato što je Tomica bio na drugoj strani u "plinskom ratu" koji se vodi u Hrvatskoj. Osim podjele na ustaše i partizane, što je zabava za puk i hrana za tabloidne medije, događa se, naime, puno važniji prikriveni sukob, prebrojavanje onih koji su za MOL (koji upravlja u INA) i onih koji su za "Gazprom" (koji isporučuje plin slavonskom poduzeću PPD).
Gazpromovci optužuju molovce da je Orban blizak Moskvi, a molovci uglavnom šute jer su uhvaćeni u pokušaju da preuzmu većinu u poduzeću kojim upravljaju, budući da im je dojadilo da gledaju kako se razne hrvatske vladajuće garniture tom poludržavnom firmom služe kao samoposluživanjem. MOL je privatna firma i kod njih nema krađe - ta zašto bi krali od sebe samih? Zato je nakon integracije dva poduzeća privatni MOL dosegao 30 milijardi dolara prihoda, a INA je ostala ispod pet. Da se Hrvatska ukrcala u tu raketu zadržavši 30-40% udjela u INA, dosad bi na dividendama zaradila više od onoga što INA sad vrijedi (a vrijednost se sve brže približava nuli).
U cijeloj toj priči bitno je znati da je Vroljak iz HNS-a blizak prijatelj s vlasnikom PPD-a, 43-godišnjim biznismenom iz Osijeka, koji je tu firmu u bankrotu preuzeo 2010, otkrio "Gazprom" i za četiri godine dosegao prihod od pola milijarde eura. Poslije toga kupovao je i gradio LNG-terminal u Pločama, privatizirao hrvatske željeznice (firmu koja ima 1/7 prometa na domaćim prugama) i osnovao još 19 tvrtki koje pripadaju njegovoj grupi. Legalno profitira i po sto milijuna eura godišnje.
Vrdoljak je blizak vlasniku PPD-a, ali u kakvom je odnosu s njima Milijan - Vaso Brkić? Politički analitičar lako će uočiti da tu postoji "ujedinjena fronta", mreža odnosa i interesa. Nema tu ništa nelegalno, ali je vrlo neobično da čovjek koji je potpredsjednik HDZ-a i Hrvatskog sabora, izabran u hercegovačkoj izbornoj jedinici ima bilo kakve veze s nekakvim Rusima i liberalima. No, tome se čude samo oni koji Vasu i ostale pripadnike "hercegovačke struje" hrvatske vladajuće stranke iz Ljubuškog smatraju nekakvim "ustašama" pa ih još pogrdno zovu "udboustaše", iako kod Vase definitivno nema ni U od Udbe, pa ga sigurno ne bismo svrstavali u grupu U2. Stvar je u tome što Vaso, zapravo, nije nikakav veliki Hrvat i ustaša, hrvatski liberali nisu liberali, a Rusi više nisu Rusi nego - biznismeni, koji doduše rade za Kremlj, jer je "Gazprom" u državnom vlasništvu.
Kad je Plenkoviću uspjelo preslagivanje koje Karamarku nije, Brkić je nagrađen mjestom potpredsjednika Sabora. Iz druge je "magistrirao" na vanakademskoj policijskoj školi Ministarstva unutrašnjih poslova, na višoj pendrekološkoj, kako je novinaru u šali nazivaju, gdje mu to nije uspjelo iz prve, nego je optužen da je plagirao, a ova važna ustanova hrvatske uljudbe ne prihvaća ništa drugo osim autentičnog znanstvenog rada s dubokim uvidom i dalekosežnim zahvatom. S magisterijem i saborskom funkcijom, kao tajnik stranke i njen glavni operativac u domovini i postojbi, pripremio se za djelovanje na novoj političkoj liniji HDZ-a?
A što je "nova linija"?
To je jedna dalekosežna zamisao, koja se promovira s Pantovčaka. Pristječe iz nužde koju nameću "neumoljive brojke".
U siječnju 2018. HDZ je u anketama dobio podršku 30% birača, a SDP 21%. I jedno i drugo su očekivana populacija, kod prvih penzioneri, slabije obrazovani birači iz Like i iz etnički očišćene Banovine te iz Dalmacije. Umjesto stranačke operative na terenu imaju braniteljsku, koja nerijetko služi koruptivnim lokalnim centrima moći. I SDP ima penzionersku jezgru, ali i dosta veliki udio ljudi s višom spremom, a težište u Zagrebu i na hrvatskom Sjeveru. Jedni i drugi izgubili su mlade. Mladi su se iselili, ne haju za politiku ili glasaju za "Živi zid" kao antiestablišmentsku stranku. U društvu, naime, sve više prevladava mišljenje da su obje "stožerne" stranke dio istog problema, da se iza pertitokracije skrivaju jedino krupni korupcijski interesi, što rezultira totalnom blokadom sudstva i ekonomije. U takvoj Hrvatskoj nitko ne nalazi nadu.
S kakvom će se političkom retorikom ići na izbore? Prvi su već iduće godine (za europarlament), a onda slijede predsjednički i naposlijetku parlamentarni, tek za dvije godine. Ali poruka se neće mijenjati svakih šest mjeseci. Dakle, što je repertoar ideja koje se već plasiraju u javnost?
HDZ i njegova vlada nude red, rad po istoj špranci i fiskalnu disciplinu. Garantiraju da će se izbjeći propast, ali nitko nema iluzije da će donijeti procvat. Neriješeni i - naizgled nerješivi problemi - samo se gomilaju. Sukobi sa susjedima. Teritorijalni spor sa Slovenijom onemogućuje upravo ono što premijer ističe kao svoj strateški cilj - ulazak u šengenski režim. To je moguće jedino s uređenom, a ne sa spornom granicom. Natezanje oko Bosne i sa Srbijom izrazito kvari odnose s globalnim centrima moći, Berlinom i Washingtonom. "Agrokor" još nije nadomak rješenja, novi fundamentalni problem otvorio se ili će se otvoriti u INA. Kinezi, Pelješki most, željeznice, luke, plinovodi, "Gazprom"… Može li vlada sve to ugraditi u jednu koherentnu politiku?
Kako god bilo, čini se da je Milijan - Vaso Brkić svoju šajku već odvezao od tog broda koji možda i ne tone, ali svakako propušta, te odveslao na drugu stranu. Na samom početku godine, 4. januara, otišao je u Njemačku ka emigrantima u Frankfurt i rekao im:
Volio bih da u Hrvatskoj dođe vrijeme kada će HDZ i SDP napokon u miru razgovarati o budućnosti Hrvatske i da se razgovara snagom argumenta bez ikakvih ideoloških podjela… Prvorazredno pitanje bi u Hrvatskoj trebalo da bude iseljavanje bez obzira na političke opcije jer ovo je nacionalno pitanje i treba otkloniti svaku ispraznu demagogiju i politikantstvo sa strane.
Istog dana objavljeni su rezultati istraživanja o popularnosti političara u zemlji. Predsjednica KGK vodi sa 43,5%, drugi je Zoran - Zoka Milanović sa 22%, lider "Živog zida" I. V. Sinčić ima 12%, a Božo Petrov iz "Mosta" 6%. To je polarizacija 44-40, odnosno izbacimo li neodlučne, 52-48 posto.
Logički, postoje četiri scenarija... Prvi je - više onoga što nudi i simbolizira HDZ. To su "nacionalizam" (domoljublje) i "stabilnost" (stagnacija na 3%). Drugo je ono što ima na repertoaru SDP - "socijaldemokracija" (socijalizam i tolerancija) te "poštenje" (nastavak politike gospodarskog nazadovanja uz očuvanje namještenja u državnom aparatu, javnim službama i javnim poduzećima). Treća je logička mogućnost: odbacimo glavne opcije i pogledajmo što nude alternativci, revolucionari i preporoditelji.. No, ima još i četvrta mogućnost, o kojoj gotovo nitko ne razmišlja, osim bistroga Vase i njegovih eventualnih pokrovitelja na Pantovčaku. To je mogućnost - ujedinjenja establišmentskih opcija u jednu novu političku formaciju.
Dakle, ako kao glavnu ugrozu društvu prikažemo - iseljavanje, a to je upravo ono što je prije nekoliko mjeseci obnarodovala predsjednica svoju ključnu političku poruku, imamo jasnu shemu: država je u pogibelji, potrebno je nacionalno jedinstvo, kao u ratu, pomirenje ljevice i desnice, tobožnjih ustaša i lažnih partizana, okupimo se i pogledajom koga sve možemo privući...
Dvije partije - HDZ i SDP - mogle bi naći mirnu luku, sklonivši se pod kišobran jednog autoritativnijeg sustava kakav je postojao u doba Tuđmana i kakav, uostalom, prevladava posvuda na Balkanu (osim u nemirnoj Bosni i demokratski rastresitoj Albaniji). Kad bi predsjednica preuzela unutarnje i vanjske poslove, politika bi se vodila iz jedne ruke, a to znači i biznis, pa bi podržavljene ekonomije mogle opet prerasti u oligarhijske, upravo kao u tuđmanovsko "zlatno doba" privatizacije. Prema Zapadu vodila bi se proamerička politika i kupovalo odgovarajuće oružne sisteme, prema Istoku vodila bi se politika pune kooperacije u plinsko-naftnom sektoru, iz kojega bi bila izbačena INA ili, kao i sve ostalo, ustupljena ruskom partneru. S LNG-terminalom na Krku moglo bi se složiti nešto prikladno za udovoljavanje europskim očekivanjima. Bilo bi prostora i za Kineze. Kome bi jedinome bilo tijesno? Samo stanovništvu, koje u infrastrukturnim megakombinacijama nema važnu ulogu, jer je u svim takvim investicijama strahovito nizak organski sastav kapitala. Nema tu posla za obične ljude, osim u uslužnom i turističkom sektoru, koji također kontroliraju venture-fondovi, banke i - Rusi. To je put u neintenzivnu ekonomiju, ali to ovdje ionako nitko ne razumije, i liberali ne mogu dobiti ni glasa, nego ih skupljaju lijevi i desni populisti, populistički revolucionarni populisti. Ali, ako su ti pola naroda penzioneri, a druga polovica branitelji i njihove obitelji, dok su se ostali iselili u inozemstvo, i ne može očekivati rebustnu srednju klasu i vitalne poduzetnike.
Ukratko, kad bi Vaso mogao zakovati neku veliku koaliciju, u kojoj bi, naravno, Plenković i Bernardić bili suvišni, ali bi njihovi nasljednici - dakle sam Vaso i bilo tko Zokijev - bili dovoljno kooperativni, lijepo bi se to odigralo, a za premijera opet bi se dovuklo nekog tehnokrata iz inozemstva i razne stručnjake, dok bi se stranačka patronaža ugovarala po paritetu.
Tko se ovome može suprotstaviti? Bernardić sigurno ne može, on je u svojoj stranci pod opsadom i "broji sitno", a Plenković - pa njega se u svakom trenutku može maknuti jer će otići kako je i došao ako se otkaže "preslagivanje", a to je nesumnjivo nešto što Brkić preko Vrdoljaka, s njihovim pozadinskim pokroviteljima iz energetskog sektora, mogu ostvariti u svakom trenutku. No, neće niti potrebno ako je i Plenković svjestan svoje slabosti. Otići će u Bruxelles, govore svi u HDZ-u. Ionako će predsjedati EU od siječnja 2020. Ako to ne pomogne na parlamentarnim izborima iste godine, imat će, valjda, nekog efekta u centrali pa može reflektirati na sjajno mjesto komesara za nevažna i sporedna pitanja, koje sad zauzima Newven Mimica, koji prima plažu od 20.000 eura i troši godišnje 350.000 eura za putovanja. Slika se s Rihannom. Bruxelles je raj za birokrate.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.