Hrvatski premijer Zoran Milanović otišao je krajem septembra u Seattle i u Kaliforniju, dva pacifička žarišta informatičke tehnologije, i ondje se susreo s direktorima velikih američkih informatičkih korporacija - "Cisco", "Microsoft", IBM.
To dobro zvuči, ali, u stvari, oni su ga primali na dvadeset minuta ili na pola sata, a zatim prepuštali dilerima, kompanijskim službenicima zaduženim za prodaju softvera državnim administracijama. Milanović je na put poveo sina i nekoliko ministara. Dojam je bio otužan - premijer je unaprijed rekao da ne ide kao kupac, ali su ga ipak tako tretirali jer hrvatska vlada to i jest budući da golemi državni aparat stalno naručuje sve novija i novija tobož nužna informatička rješenja za racionalizaciju i unapređenje administrativnog djelovanja. Nemoguće ga je racionalizirati ili popraviti jer se svodi na opsesivno birokratsko reguliranje polumrtve ekonomije, u kojoj dominiraju potpuno upropaštena javna poduzeća, dok je privatni sektor iscrpljen nepodnošljivom poreskom presijom. Ukratko, raj za sistem-integratore novih procedura s kojima birokrati mogu prebacivati administrativne norme!
Srpski premijer Aleksandar Vučić susreo se početkom septembra s istim likovima na neutralnom terenu - na Svjetskom ekonomskom forumu u Tianjinu, a među 1.500 sudionika iz 90 država bili su predsjednici "Googlea", "Microsofta" i "Audija". Domaćin mu je bio kineski premijer Li Kequiang, drugi čovjek Kine - potpredsjednik Izvršnog komiteta Politbiroa CK KP Kine. Relativno mlad tip - ima 59 godina - on u svojoj razvojnoj strategiji naglašava primat unutrašnje potrošnje, potrebu urbanizacije i kreiranja srednje klase, a ne goli i jeftini eksport. Nakon uobičajene azijske ture na početku mandata koji je preuzeo u ljeto 2013, Li Kequing je otišao u Njemačku i Švicarsku i ondje se, u Davosu, susreo s Vučićem. Od tada se kuhaju sporazum i senzacionalni poslovi od epohalnog značenja objavljeni sad u Tianjinu, gdje se održavao "ljetni Davos", velesajam globalnog gospodarstva. Li je rekao da je Srbija "prva zemlja u srednjoj i istočnoj Europi s kojom Kina stupa u strateško partnerstvo". Ono će se iskazati realizacijom projekta ultrabrze željezničke pruge Beograd - Budimpešta - Beč. Kineski TGV (Train du Grand Vitesse) druge generacije (CRH2) postiže brzine veće od 300 km/h, a pruga Peking - Šangaj dizajnirana je za putnu brzinu od 380 km/h. To znači da će se od Beograda do Budimpešte i zatim do Beča putovati dva sata.
Nemoguće ga je racionalizirati ili popraviti jer se svodi na opsesivno birokratsko reguliranje polumrtve ekonomije, u kojoj dominiraju potpuno upropaštena javna poduzeća, dok je privatni sektor iscrpljen nepodnošljivom poreskom presijom
Zašto je Zoran Milanović tako bijedno prošao u Americi, a Aleksandar Vučić tako sjajno u Kini?
Hrvatska je efektivno u diplomatskoj izolaciji. Pola Vlade putovalo je u Kaliforniju, ali to je bio - privatni posjet. Službenik na šalteru svih je (osim premijera) upitao: "Business or pleasure?" Dolazite li poslovno ili turistički? Da su iskreno odgovorili, rekli bi: "Idemo u Silicijsku dolinu da steknemo uvid u američki IT sektor i kupimo Iphone 6".
Hrvatska je u diplomatskoj izolaciji od slučaja "Perković", kad su prilikom ulaska u Europsku uniju Milanović i njegova vlada teško kompromitirali Vladu Angele Merkel. Usprkos skepticima u Bundestagu, kancelarka je nametnula taj korak proširenja na Balkan jer je Njemačka favorizirala zapadnjačku, katoličku i liberalnu komponentu propale Jugoslavije, sve dok taj strahoviti skandal nije raspršio sve njihove iluzije. Komunističko jezgro ne nalazi se nužno u Beogradu, shvatili su, i njihov pristup, koji je već poduže elastičan, što bi se diplomatskim rječnikom reklo - multipolaran, izmijenio se u magnovenju - za njemačku i američku diplomaciju, opet je hvatište sile u Beogradu jer ondje postoji čvrsta vlast, vlast koja vlada i ondje se nešto može postići, dok ostali samo ideologiziraju i vode unaprijed izgubljene izborne bitke oko nerješivih svjetonazornih pitanja i povijesnih nepravdi (koje se, primjećujem, uvijek ispravljaju još većima).
Kad je Beograd opet postao ključno mjesto za provedbu balkanskih diplomatskih operacija, tamošnja politička klasa brzo se mobilizirala na poslovima koje je dobro naučila u Titovoj Jugoslaviji. Razletjeli su se na sve četiri strane jer kad postaneš važan za jedne, interesantan si i za druge, a treći već čekaju u redu... S Rusijom, srpska je vlada sklopila ugovor za gradnju magistralnog plinovoda "Južni tok". Jako vješto nije odabrala ravnopravno partnerstvo jer bi to uključivalo sudjelovanje u riziku, nego manjinski udio, što znači da "Gazprom" financira gradnju i pritom angažira domaće firme, bez obzira hoće li makar ijedan kubik plina proteći trasom, što je neizvjesno s obzirom na geostratešku napetost koja je između Istoka i Zapada zbog Ukrajine. Srbija nije u Uniji, nego "na putu u Uniju", pa se ne mora nužno priključiti sankcijama, i tu je mogla upotrijebiti jokera, koji će se još nekoliko puta pojaviti u igri…
Za Europsku uniju bilo bi neprihvatljivo da se Kina pojavi kao investitor u, recimo, hrvatskim projektima razvoja željezničkog prometa (kineski premijer bio je u Zagrebu ali, naravno, bez ikakva rezultata). Bruxelles ne bi pristao na kinesko financiranje i izvedbu, a da Hrvatska sama naruči tako velik posao nemoguće je jer je prezadužena prema kriterijima Komisije EU. Uostalom, na mapi europskih željezničkih koridora TEN-T (Trans-European Transport Network), koji je službeno usvojen kao investicijski plan gradnje devet glavnih pravaca, u što će od 2014. do 2020. biti uloženo 26 milijardi eura, nema nikakvih spojnica preko teritorija zemalja nečlanica, BiH, Srbije, Crne Gore, Kosova i Makedonije. To znači da nema balkanskog pravca Zagreb - Beograd, nego je zacrtan jedino koridor Budimpešta - Zagreb - Rijeka i Zagreb - Zidani Most - Ljubljana, odnosno Graz, ali tu postoje i veliki problemi realizacije… Sve skupa, dakle, Srbija ostaje izolirana jer nije članica, ali ovim manevrom s Kinom slabost je pretvorena u - prednost. Mađarski lider Viktor Orban, na čelu desničarske vlade Fidesza, ne haje puno za predilekcije EU. On je otvoreno rekao da su zemlje liberalne demokracije u krizi, a antiliberalne i nedemokratske zemlje poput Rusije, Turske i Kine u velikom privrednom uzletu. S tim idejama ne isplati se sporiti i ukazivati da je hadžija šef raje ne samo zato što ima prijeku narav, nego i zato što raspolaže odgovarajućom staturom, snagom i mišićima. Kako god bilo, Orban se neće puno obazirati na Bruxelles, a činjenica da je politička stranka mađarske manjine koalicioni partner u sadašnjoj Vučićevoj vladi samo pripomaže u toj koluziji.
Kad je Beograd opet postao ključno mjesto za provedbu balkanskih diplomatskih operacija, tamošnja politička klasa brzo se mobilizirala na poslovima koje je dobro naučila u Titovoj Jugoslaviji. Razletjeli su se na sve četiri strane jer kad postaneš važan za jedne, interesantan si i za druge, a treći već čekaju u redu
Kad se pogleda mapa današnjih europskih željezničkih mreža, uključujući one najviših brzina, jasno je da je kontinent podijeljen na dvije polusfere. Zapadna je premrežena gustim rasterom pruga na kojima su brzine iznad 200 km/h (polovica od njih već su na 300 km/h). U istočnoj polusferi, pak, jedina je brza pruga ona Moskva - St. Petersburg (250 km/h) te dovršena turska TGV-mreža Istanbul - Ankara - Konja, koja prekriva veći dio Anatolije (krak prema Izmiru i prema Sivasu je u gradnji). Kao i na početku dvadesetog stoljeća, u doba geostrateškog repozicioniranja na europskom kopnu, ključna je osovina sjeverozapad - jugoistok. Brza pruga Bruxelles - Koeln - Frankfurt - Stutgart - Muenchen - Salzburg - Beč - Bratislava - Budimpešta - Beograd - Sofija - Istanbul i dalje u Malu Aziju bit će ključna kontinentalna magistrala za promet ljudi i roba, a gledano ekonomski, to je spoj dvije najmnogoljudnije države kontinenta s najjačom industrijskom bazom - Njemačke i Turske. Poseban krak pruža se od Sofije do Soluna i Pireja (gdje je kontejnersku luku praktično kupila kineska tvrtka "Crosco" uloživši pet milijardi dolara).
Zanimljivo, kineski investitori već su angažirani i u gradnji glavnog objekta koji treba ostvariti isti spoj autocestom. Od Njemačke do Turske putuje se autoputom punog profila kojemu još nedostaje komadić džade od Ptuja do hrvatske granice (Slovenija vjerojatno nikad neće sagraditi tih petnaestak kilometara), te cesta Niš - Sofija, koja je u gradnji i gdje su angažirana upravo kineska građevinska poduzeća.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.