Veliki, sedmi dunavski most koji košta 170 milijuna eura, poveznica je s beogradske obilaznice s Vojvodinom i Rumunjskom, a bit će dovršen u prosincu pa će ga otvoriti sam Li Keqiang.
On, naime, dolazi u Beograd na regionalni samit, na koji je pozvano još šesnaest premijera država iz regije, što je najveća konferencija još od titovskih vremena. No, za razliku od političke ekonomije nesvrstanosti koja se zasnivala na eksportu ideologije i domaćih roba na tržište Trećeg svijeta, ovaj je skup posvećen uvozu kapitala i napredne tehnologije.
Željeznička pruga počet će se graditi na proljeće i bit će gotova za tri godine. Dogovorena su još tri projekta -investicija u 4G mrežu Srpskog Telekoma, gradnja industrijske zone Stublenica u kojoj bi se kreiralo deset tisuća radnih mjesta, te rekonstrukcija najstarijeg kolubarskog termoenergetskog kompleksa (Kolubara A) snage oko 250 MW. Direktor kineske korporacije CNEEC, najvećeg proizvođača traktora na svijetu, predložio je Vučiću da pod srpskim brendom započne proizvodnja modernih traktora, pa bi Kinezi investirali u propali mašinoindustrijski kompleks. Te tvrtke se nalaze na popisu oko 500 državnih poduzeća koja su ponuđena kupcima, a manje od petine privlače bilo kakav interes - što pokazuje koliko zapravo vrijedi to "nacionalno blago", kakvo različiti demagozi u svim postkomunističkim državama Bivše žele spašavati od zlih, pohlepnih kapitalista, osobito od stranih investitora...
Prije Rusa i Kineza, u Beogradu su već bili Arapi iz Perzijskog zaljeva. Pojavili su se u liku emira Muhameda bin Zajeda al Nahjana, prijestolonasljednika Abu Dabija i predsjednika ekonomskog vijeća toga emirata. On je istodobno specijalni savjetnik predsjednika Ujedinjenih Arapskih Emirata (ima ih ukupno osam), koji je pritom njegov stariji brat - jer ti su politički odnosi gotovo isto toliko komplicirani kao i obiteljski, a pritom nisu posve identični. U svakom slučaju, pustinjski šeici koji sjede na planinama petrodolara nešto su poput američkog globalnog investicijskog fonda, pa se pojavljuju ondje gdje je potrebno i kad treba - a činjenica da je Srbija postala vrlo pouzdan partner zapadne alijanse na Balkanu, omogućilo je da se počne realizirati projekt koji sad još izgleda kao fantazija - Beograd na vodi... Riječ je o golemom neboderskom cityju na savskoj obali, na području nekadašnjeg željezničkog ranžirnog kolodvora, koji je bio trula kaverna u urbanističkom tkivu Beograda. Rijeka i to carstvo vlage u kućercima "gde akrepe memla davi" te najveća romska mahala, razdvajali su stari Beograd od Novoga. Tu treba izrasti jedan neboder od 250 metara, most i luksuzna megamarina...
Hrvatska privreda jača je od srpske i u zemlji postoji nekoliko ozbiljnih korporacija, koje su se internacionalizirale. No, tri su godine potpuno izgubljene, bit će i četvrta
U cijeloj kombinaciji nedostaju još Nijemci. To je Vučić zakucao početkom oktobra - otišao je kod Clemensa Toenniesa, vlasnika najveće na svijetu mesarske industrije sa osam tisuća zaposlenih i godišnjim prihodom od 5,6 milijardi eura (dva puta više od "Agrokora" Ivice Todorića), te s proizvodnjom koja većinom ide u izvoz. Firmu je Toennies osnovao 1971. u svom rodnom selu u Sjevernoj Rajni - Westfaliji. Sad živi u obližnjem gradiću Gelsenkirchenu i predsjednik je kluba "Schalke 04". Vučićev posjet uslijedio je na kraju dužeg sporazumijevanja i trebalo bi dovesti do golemih investicija u razvoj stočarske industrije nadasve u Vojvodini - tu srpska vlada ima jak adut, jer posjeduje milijune hektara državnog zemljišta, pogodnog za koncesioniranje. Odmah je ugovorena gradnja šest farmi s ukupno pola milijuna svinja.
Cijela Vojvodina, kao i rumunjski Banat te hrvatska Slavonija nekoć su bili jedinstvena napredna europska regija s modernom ruralnom ekonomijom koju su podgli austrijski doseljeni Nijemci - možda je trenutak da se obnovi nešto od tog poljoprivredno-industrijskog kompleksa koji je čak i u Jugoslaviji pružao temelj masovnoj zaposlenosti na selu kroz sustav PIK-ova. PIK-ovi su, naravno, nastali na osnovu te tradicije koja se, zanimljivo, slično razvila u Brazilu, gdje također ima mnogo njemačkih useljenika.
Fotografija koju je "Politika" objavila poslije posjeta, prikazuje Vučića, Toenniesa i jednu kravlju skulpturu, pa nije tako efektna kao Milanovićevi nastupi u Silicijskoj dolini. Milanovićeva eskapada uzrokovala je, doduše, pravu provalu bijesa hrvatskih IT-ijevaca, koji danima divljaju na Facebooku, tvrdeći da to isprazno paraderstvo vrijeđa inteligenciju obrazovanije publike, kojoj se, naravno, Vladin PR i ne obraća... Po provinciji ima dovoljno zaguljenih postkomunista, a u gradovima dovoljno lumpa kojemu se mogu prodavati pijane šeme. Oni ionako neće primijetiti da je Milanović u Ameriku otišao privatno, da ga je u San Franciscu dočekao jedino hrvatski konzul, bivši šef obavještajne službe, dr Josip Buljević, ravnatelj SOA-e, kojega je upravo Milanović smijenio jer, kako je izjavio "komunicira s kriminalcima", a osim toga bio previše blizak s šefom HDZ-a, Karamarkom. Prije ove turističke ekspedicije, Milanović je bio u Australiji, također privatno, a službeno jedino na - Novom Zelandu. S druge strane, Vučić je u Njemačku išao po treći put u četiri mjeseca, uvijek službeno, pod auspicijem kancelarke i njene vlade, budući da se bez političkog pozicioniranja ne može ostvariti nijedna ozbiljna investicija.
Razgovaram u "Esplanadi" s Domagojem Miloševićem, kojega upućeni priželjkuju za šefa oporbenog gospodarskog tima i budućeg potpredsjednika hadezeovske vlade zaduženog za ekonomske resore. On je liberal, poduzetnik, vlasnik tvornice "Pastor", bio je potpredsjednik u ranijoj Kosoričinoj vladi i pokrenuo je velike investicijske projekte koje je poslije preuzeo Ratko Čačić, ali od svega pod Milanovićevom vlašću nije moglo biti ništa.
"Sve je manje pozitivnih scenarija za nas", priznaje, "Nije ništa izgubljeno, ali manevarski prostor se sužava..."
Fotografija koju je "Politika" objavila poslije posjeta, prikazuje Vučića, Toenniesa i jednu kravlju skulpturu, pa nije tako efektna kao Milanovićevi nastupi u Silicijskoj dolini
Razmatrali smo katastrofu na zagrebačkom aerodromu i slom državne kompanije "Croatia Airlines", koja nije našla partnera poput "Etihada", znamo da je "Zagreb na vodi", koji je prije tri godine predstavila skupina vizionarskih zagrebačkih urbanista, u međuvremenu posve zanemaren, a samo jedna njegova sekcija odaslana je u Bruxelles da konkurira za infrastrukturne fondove, ali je odbijena s primjedbom da nije dovoljno široko postavljena da bi se mogla smatrati investicijom u infrastrukturu. Iz masterplana toga megaprojekta, Hrvatska elektroprivreda (HEP) tri je godine, naime, razrađivala djelić koji se odnosio na gradnju dviju hidroelektrana kod Zagreba, pa su im tu domaću zadaću vratili s ocjenom da "ulaganje u proizvodnju struje nije infrastruktura". Što je jasno svima osim osmorici birokrata koji su tri godine vukli velike plaće za tu besmislicu. Nizinska pruga Budimpešta - Zagreb – Rijeka, na kojoj bi se postizalo 160 km/h, zacrtana u predizbornom programu sadašnje vlade, "Planu 21"? Taj vic koštao bi tri milijarde eura. Na koridoru je, ali investitora nema na vidiku pa se umjesto europske infrastrukturne investicije postojeća pruga malo pegla na račun državnog budžeta, jer je dotrajala, budući da je stara sto godina...
Hrvatska privreda jača je od srpske i u zemlji postoji nekoliko ozbiljnih korporacija, koje su se internacionalizirale. No, tri su godine potpuno izgubljene, bit će i četvrta. Vodeći hrvatski makroekonomist profesor Željko Lovrinčević, jedan inače rezervirani akademski tip, koji rijetko istupa, a kad govori previše se stručno izražava, sad je toliko izgubio živce, da je na televiziji, pozvan da komentira ono čemu više nije potreban komentar, rekao kako bi predsjednika hrvatske vlade trebalo sudski goniti za "criminal neglect", jer je iza te politike nedjelovanja sakriveno dubinski korumpirano djelovanje jedne političke klike. Politička elita lažne socijaldemokratske provenijencije, zapravo je gomila beskarakternih oportunista koji su u praznoglavom vođi našli potentnog nosioca svojih aspiracija. "Oni kradu i upropaštavaju ukupno više nego hadezeovci", rekao je profesor Lovrinčević, "iako uzimaju po malo, odnosno, kako bi se po narodski reklo -kokošare."
"Ali što biste i očekivali od te vlade", zaključio je novinar koji ga je intervjuirao, "kad su se se sami prozvali Kukuriku-koalicijom?" (Kraj)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.