Prljave ruke

Ljiljana Smajlović - 13.09.2012 17:40

U Srbiji se opozicija ponovo žali kako je na izborima poražena od tajkuna. A kako tajkune niko ne voli, nikom ne može da škodi da bude viđen kao žrtva beskrupuloznih bogataša. Pa ni političarima, sorti koja tajkunima gotovo i da ne izvlači ruke iz džepova.

I pre četiri godine je bilo isto, samo što su se tada radikali i naprednjaci žalili da im je Ivica Dačić okrenuo leđa jer su ga na to nagovorili Miroslav Mišković i Milan Beko. Beogradska "Politika" je objavila da je najbogatiji Srbin Miroslav Mišković 26. maja 2008. godine organizovao ručak za nekoliko najuticajnijih srpskih biznismena i ličnosti iz javnog života, na kome je s entuzijazmom podržana ideja da Ivica Dačić bude predsjednik "proevropske vlade" i da se tako "umiri krilo SPS-a koje je izričito protiv ulaska u vlast sa Demokratskom strankom". "Politikin" izvor, koji je tog dana takođe ručao kod Miškovića, naveo je da su ručku, uz Dačića, prisustvovali i biznismeni Milan Beko i Dragan Tomić iz "Simpa", kao i da je Tomić dobio zaduženje da "smiri" socijaliste s juga Srbije koji su se navodno protivili savezu sa demokratama.

Za razliku od "Politike", "Blic" je neposredno posle izbora 2008. pisao o "nezvaničnim saznanjima" da, osim uticaja evropskih zvaničnika koji potpomažu proevropsku vladu, "tajkuni i tajne službe pokušavaju da političku budućnost Srbije iskreiraju prema sopstvenim potrebama". Ovaj beogradski list se pozvao na informacije o tajnom sastanku u prostorijama DSS, tvrdeći da "delovi BIA svesrdno pomažu da se Dačić prikloni radikalsko-narodnjačkoj koaliciji".

Ove godine, međutim, isti se list (sada iz pera Tamare Spaić) setio da je "prethodna vlada praktično sastavljena u američkoj ambasadi, uz pomoć dva srpska tajkuna". Stvari su, ipak, manje jasne u Demokratskoj stranci, u kojoj je na pomolu ozbiljan rascep. Boris Tadić i Dragoljub Mićunović prave aluzije na pogubni uticaj tajkuna i "stranačkih bogataša" u politici, ali se nalaze u makazama. Rado ciljaju na Miroslava Miškovića, otvoreno aludiraju na Dragana Đilasa (a možda i Bogoljuba Đelića, koji se u stranci izgleda priklonio Đilasu), ali se dobro čuvaju da u isti koš ne stave i čoveka kom su, kako se sumnja, namestili da kupi "Politiku": vlasnika "Farmakoma" Miroslava Bogićevića, koji slovi za prvog DS-ovog tajkuna. I uz to se verovatno nadaju da ih niko neće pitati zašto su 2009. godine, povodom posete potpredsednika SAD Džozefa Bajdena Beogradu, na večeru s visokim gostom iz Vašingtona pozvali upravo Miškovića, kao i još par istaknutih članova Kluba "Privrednik" koji su prethodnog leta blagonaklono gledali na formiranje proevropske vlade, pa je možda i pripomogli. Teško da se mogu pravdati da je to bilo na američki nagovor, budući da je tadašnji američki ambasador Kameron Manter imao tri interne primedbe na spisak zvanica koje je Tadić ugostio na večeri u čast potpredsednika SAD. Domaćinu je skrenuo pažnju da bi i Tomislavu Nikoliću, Čedomiru Jovanoviću i Veranu Matiću bilo mesto za svečanom trpezom. To je u Beogradu u leto 2009. bila javna tajna, jer je Manter, pre odlaska iz Beograda, svakom od ove trojice poverio da je predsednikov kabinet odbio njegove sugestije. (Neproverljiva je, dabome, glasina da je Veran Matić, iako veoma poželjan sa američkog stanovišta, skinut sa spiska upravo zato što je bio "neprihvatljiv" Miroslavu Miškoviću...)

Veze novca i politike su večita i večna tema. Ne mogu se, kao ni kašalj, sakriti, baš kao ni demagogija srpskih političara. No "Politika" je još u leto 2008. godine objavila da su i srpski tajkuni i Ivica Dačić uvideli ispravnost široke proevropske koalicije tek kada im je Kameron Manter navodno objasnio da je "Koštunica zapalio američku ambasadu" i da Amerikanci "nikom ne bi tolerisali da s njim pravi vladu". Isti taj stav se pred majske izbore pojavio i u "Njujork tajmsu", koji je citirao neimenovanog "višeg zapadnog diplomatu" u Beogradu kako kaže da je Koštunica veća opasnost za zapadne interese čak i od tadašnjih radikala. "Koštunica je antizapadnjak i romantični nacionalista devetnaestovekovnog tipa. Nikolić je pragmatičniji", rekao je diplomata ovom listu. Ugledni holandski liberalni dnevnik "NRC Handelsblad" tih je dana preneo reči jednog diplomate u Beogradu da "Amerikanci i Englezi sede u kokpitu (tj. za upravljačkim mestom u avionu) pri formiranju vlade".

Zanimljivo je da iz avgusta 2009, dakle ubrzo posle Bajdenove posete Beogradu, datira i diplomatska depeša obelodanjena posredstvom Vikiliksa, u kojoj centrala iz Vašingtona traži od američke ambasade u Beogradu detaljne informacije o tome kako "bogati srpski biznismeni utiču na domaću politiku" budući da netransparentnost u odnosima novca i politike u Srbiji "ima bitan uticaj na donošenje političkih odluka". Vašington zanima sve, uključujući i to šta srpski tajkuni misle o statusu Kosova. Nisu mu dovoljni podaci koje su do tada prikupljali, iako ih je bilo mnogo. U depešama iz 2007, 2008. i 2009. godine posebno je upadljiv preobražaj u američkom gledanju na Miškovića. Za mandata ambasadora Majkla Polta, koji se u Beogradu sudara sa nepopustljivošću srpske vlade u vezi sa nastupajućom nezavisnosti Kosova, Mišković je čovek s kojim treba na crnu listu SAD zbog korupcije (koja je navodno nanela štetu i američkim interesima jer je, eto, osujetila ciljeve američke pomoći Srbiji), a potencijalni je kandidat i za doživotnu zabranu ulaska u SAD. Za mandata Kamerona Mantera, a posle formiranja proevropske vlade, Mišković je gost na svečanoj državnoj večeri priređenoj za potpredsednika SAD.

Je li to išta drugačije od licemerja srpskih političara, koji plaše narod tajkunima tek kad više ne mogu da ih koriste za sebe? Ima li iko u Srbiji, osim možda samog Miškovića, ko se ne bi u potpunosti složio sa sledećim tvrdnjama Majkla Polta iz 2007. godine: "Mišković u 'Forbsu' tvrdi da je sam stvorio svoje bogatstvo u bankovnom sektoru i osiguravajućim društvima. Pre će biti da ga je stekao preko grbače srpskog naroda, dok su se građani patili s razarajućim sankcijama i hiperinflacijom, a on se bogatio na njihovoj bedi."

Kamo se denulo američko moralno zgražanje iz 2007. godine? Da bi 2012. vaskrslo u Krunskoj ulici u Beogradu...

I ko od tih licemera ima kopirajt na govor o moralu?

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Ostali naslovi

  • Zar je to čovek ili 54

    25.02.2015 20:35 - Jelka Jovanović

    "Zar je to čovek?" Tako je Primo Levi naslovio svoju knjigu sećanja i istinitih beležaka iz nacističkih koncentracionih logora i putovanja do njih. Ko je nije pročitao ne shvata simboliku broja 54.

  • Za čiji račun se Mostar brendira kao grad slučaj?

    23.02.2015 19:30 - Nino Raspudić

    Dvije prominentne američke firme za eksport demokracije i slobode, milom ili silom, National Endowment for Democracy (NED) i Radio Slobodna Europa, sklepali su zajedno patetičan dokumentarni uradak pod naslovom "Perspektive", koji je zadnjih dana ponovo skrenuo pozornost javnosti na Mostar kao "grad slučaj".

  • Čije su (državne) pare?

    20.02.2015 18:45 - Marko Đogo

    Oduvijek živim ovdje, na Balkanu, ali i dalje nikako ne mogu da se naviknem na poimanje stvarnosti koje dominira ovim našim prostorima, praktično od Vardara do Triglava, pa i šire.

  • Zašto je Vučić putovao u Zagreb (II)

    19.02.2015 18:37 - Denis Kuljiš

    Kad je počeo svoj premijerski mandat Milanović je odmah odustao od svake reforme - to mu se učinilo preteško, a značilo bi gubitak biračke potpore u izbornom tijelu s kojim je birokratski SDP srastao - državnoj administraciji.

  • Ni gvožđa, ni grožđa

    18.02.2015 18:38 - Jelka Jovanović

    Železara Smederevo do daljeg ostaje vlasništvo Srbije.

  • Zašto je Vučić putovao u Zagreb

    18.02.2015 18:10 - Denis Kuljiš

    Srpski premijer Vučić stigao je u Zagreb slalomski - prvo je zaobišao srpskog predsjednika Nikolića koji je rekao da neće ići na inauguraciju hrvatske predsjednice, što je možda bilo i najpametnije, a zatim i hrvatskog premijera Milanovića, koji mu je po protokolu trebao biti domaćin, a zapravo nije bio, jer je posjet ostvaren na višoj razini.

  • Banjalučki maskenbal

    17.02.2015 18:20 - Srđan Barašin

    Bilbordi su popunjeni, reklame na sve strane, društvene mreže vrve.

  • Tranziciona pravda i tranzicioni relativizam

    17.02.2015 18:03 - Branko Perić

    Sintagma "tranziciona pravda" odavno je u masovnoj upotrebi. Šta se pod tim podrazumijeva, teško bi se čitaocu moglo objasniti. Prva asocijacija za laika biće da je to neka "posebna" pravda, drugačija od one o kojoj smo učili i kakvu razumijemo.

  • Ko je slušao Denisa Zvizdića?

    15.02.2015 19:30 - Nihada Hasić

    Denis Zvizdić obećao je kule i gradove u svom programu rada u naredne četiri godine.

  • Spomenik palom razumu

    13.02.2015 18:59 - Boris Bajić

    Prije nešto manje od pet mjeseci Ostoja Barašin, direktor Turističke organizacije grada Banjaluka, dosanjao je svoj san. "Dosanjao sam svoj san" izjavio je svečano u šatoru razapetom na Trgu Krajine, otvarajući Prvi seoski vašar grada Banjaluke radnog naziva "Prvi međunarodni sajam turizma i zdravlja".

  • Put bez povratka

    11.02.2015 17:37 - Jelka Jovanović

    Miodrag Bulatović ih je zvao ljudi sa četiri prsta.

  • Otužna obljetnica »epohalnih prosvjeda«

    09.02.2015 16:45 - Nino Raspudić

    Neki su već istraživali kako i otkud se javlja revolucionarni duh, ali mi nije poznato da se itko bavio time kako i kamo on nestaje? Ponire li ispod zemlje kako bi opet negdje izbio, ili jednostavno ispari? Zatvara li se možda u američku ambasadu, kao u Aladinovu lampu, čekajući povoljnije okolnosti da opet izađe?

  • Ukazanje i objava Mirsada Kebe

    08.02.2015 16:42 - Branko Perić

    Bilo bi ohrabrujuće i za politiku i za pravosuđe da se umjesto Kebe pojavio tužilac koji je potpisao optužnicu protiv generala Armije BiH u čijoj su zoni ratne odgovornosti počinjeni zločini nad srpskim civilima. Ali, na to će se, kako stvari stoje, još čekati! Koliko?

  • Svjetski dan izbora

    05.02.2015 18:50 - Meri En Henesi

    Slavimo Svjetski dan izbora, jer su izbori jedan od bitnih stupova na kojima počiva struktura demokratije. Dakle, danas je dobar dan kao i bilo koji drugi da se istakne kakva je nevjerovatna privilegija živjeti u demokratiji, gdje su nam povjerene dužnosti i moć građanina.

  • I rat i brat

    04.02.2015 18:50 - Jelka Jovanović

    Može se početi na više načina, ali suština ostaje ista: ni Hrvatska ni Srbija nisu dokazale da je druga strana u ratnim sukobima počinila genocid. Srbija u Hrvatskoj 1991, Hrvatska u Krajini 1995. godine.

Ljiljana Smajlović

Newsletter

Registrujte se na besplatni newsletter.

Svako jutro najvažnije vijesti.

Upišite vašu e-mail adresu:

Delivered by FeedBurner

Mali oglasi

Predajte male oglase putem mobilnog telefona 065 1314! Uputstvo.