Pobijedili su legitimni predstavnici naroda, borci za pravednost, prvoborci za odlučne promjene u BiH, zaštitnici jedinstva i neprikosnoveni čuvari entiteta.
To što je njihovim političkim strankama pripao najveći broj glasova birača na opštim izbora, održanim 12. oktobra, ipak ne garantuje svim ovim pobjednicima da će naredne četiri godine biti u vlasti. Postignuti zadovoljavajući, ali ne i željeni izborni rezultat, zasad im je potvrda da su dobili prvo poluvrijeme utakmice. Drugo poluvrijeme tek počinje nakon što je juče Centralna izborna komisija BiH zvanično objelodanila koja je stranka dobila koliko poslaničkih mandata. Omjer snaga u parlamentima države, oba entiteta i u deset kantona tako je zanimljiv da bi u opoziciju mogli otići izborni pobjednici u srpskom i bošnjačkom biračkom korpusu, a u vlasti bi mogao ostati SDP bez obzira na to što je u odnosu na prošle opšte izbore sada izgubio dvije trećine glasova. Mizeran broj osvojenih mandata u Parlamentaranoj skupštini BiH i Parlamentu FBiH nije dovoljan matematički razlog da novi pobjednici u opoziciju trajno pošalju partiju Zlatka Lagumdžije. Iako SDP-ov rezultat nije mnogo bolji ni u skupštinama kantona, zanimljivo je da iz ove partije poručiše da će biti opozicija samo na državnom i federalnom nivou, kantone ne spomenuše. Ova najava o opozicionom djelovanju Lagumdžijinih socijaldemokrata klasično je upozorenje navodnim pobjednicima da u pregovorima o postizbornoj saradnji vode računa o tome kome će pripasti većina od ukupno 17 mjesta u Klubu Srba Doma naroda Parlamenta FBIH. Delegati federalnog doma, od kojeg zavisi konstituisanje gornjeg doma državnog parlamenta, biraju se iz kantonalnih skupština, a pobjedničke HDZ BiH, SDA, DF ili SBB ne mogu se pohvaliti da u svojim redovima i na listama imaju neophodan broj Srba. Uz presudnu ulogu u delegiranju izaslanika za Dom naroda BiH, delegati klubova naroda u federalnom parlamentu ključ su i za izbor predsjednika i potpredsjednika FBiH, koji imenuje vladu ovog entiteta. Upravo zbog ovih ustavnih odredaba začkoljica iz SDP-a, kojeg potresaju unutarstranački sukobi, svako malo ponove apel pobjedničkim strankama da se bave što bržom uspostavom vlasti, umjesto što se naslađuju izbornim krahom socijaldemokratije u FBiH.
Početak drugog poluvremena opterećen je i mogućnošću da SDA, iako po rezultatima prva stranka u Bošnjaka, doživi ono što je nakon 2010. godine, zajedno sa SDP-om, učinila HDZ-u BiH ostavivši ga u opoziciji u FBiH cijele četiri godine, tokom kojih su Dragan Čović i njegovi najbliži saradnici mogli samo prosvjedovati zbog ovakvog grubog gaženja izborne volje Hrvata. Politička ironija je da upravo od Čovića sada zavisi hoće li dio nove parlamentarne većine na nivou FBiH i BiH biti oni što su osvojili najviše glasova bošnjačkih birača ili će to biti drugoplasirani i trećeplasirani SBB Fahrudina Radončića i DF Željka Komšića. Čovićeva volja važna je i pri odabiru srpskog partnera u vlasti. Nastavi li lider HDZ BiH dosadašnju partnersku saradnju s Miloradom Dodikom, SNSD se ne treba previše brinuti što im je SDS na izborima "oteo" mjesto srpskog člana Predsjedništva BiH i što je u Narodnoj skupštini RS osvojio toliko mandata da je u ozbiljnoj trci da formira svoju vladu. U odabira budućih partnera iz RS i SDA i HDZ BiH vodiće se obećanim mjestima u Vladi RS, a slične prohtjeve u vezi s Vladom FBiH ima i Dodikova stranka. Razmjena "dobara" u entitetskim vladama ne nosi toliko neizvjesnosti u utakmici koliko dobar izborni rezultata SBB-a i DF-a. Bez jedne od ovih stranaka SDA i HDZ BiH teško mogu imati entitetsku većinu u državnom parlamentu, da i ne spominjemo dvotrećinsku većinu potrebnu za promjenu Ustava BiH, koja nas čeka ako ikada planiramo provesti presudu "Sejdić i Finci". Najveću glavobolju SDA će dobiti ako se obistine nezvanične najave po kojima Radončić i Komšić ne žele jedan bez drugog ući u novu parlamentarnu većinu, a obje stranke mogu blokirati uspostavu vlasti u kantonima.
Mogućnost izbora očigledno imaju sve strane jer je rezultat glasanja birača od 12. oktobra na političku scenu donio ravnotežu nemoći, umjesto komotne liderske pozicije koju su 2010. imali SNSD i SDP. Suštinski tijesan izborni rezultat razlog je što su nakon ovih izbora članovi Centralne izborne komisije (CIK), kao nikad dosad, bili na udaru optužbi i pritisaka iz većine stranaka. Optuživali su CIK da kreira izbornu prevaru. Požurivali su je da što prije objavi utvrđene rezultate, čime su priznali da u vlastiti trijumf niko nije siguran pa su kao u utakmici s neriješenim rezultatom i na izmaku snaga vršili pritisak na sudiju, odnosno CIK, da konačno svira kraj. Objavom utvrđenih, ali ne i potvrđenih rezultata, CIK je političkim strankama odsvirala kraj takmičenja. Kakav će konačni rezultat partijama biti upisan zavisiće od umijeća političke trgovine u sudijskoj nadoknadi, koju ćemo gledati narednih mjeseci dok se bude sklapala nova parlamentarna većina. Ko god je bude činio, biće to matematička, a ne programska koalicija, jer je kod nas još dominantan politički princip po kojem se vlast dijeli, a ne obnaša zarad provođenja planova rada.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.