Kolumne

Rukavica jeste bačena

Kosovski premijer Ramuš Haradinaj bacio je medijsku bombu visokog rizika: u autorskom tekstu za "Vašington post" tvrdi da je predsednik Srbije Aleksandar Vučić, uz podršku Rusije, ponudio priznanje Kosova - ukoliko Kosovo Srbiji ustupi deo teritorije.

"Za Kosovo je to isuviše velika cena... Nećemo pogaziti naš ustav, odustati od našeg suvereniteta i uništiti naš teritorijalni integritet samo da bi Srbija priznala nešto što je već činjenica", objasnio je Haradinaj neprihvatljivost te navodne ponude.

Reklo bi se da je rukavica bačena. I to ne prazna, već napunjena kamenčićima raznih boja. Naime, uz već poznate optužbe da Srbija krši potpisane međunarodne dogovore, uključujući regionalni trgovinski sporazum CEFTA i Briselski sporazum, Haradinaj je dodao i jednu još neprijatniju - Srbija želi da stvori etnički čistu državu.

I, pri tome, tvrdi, novcem stečenim na nelegalnoj trgovini sa Kosovom finansira lobiranje protiv Kosova. "Što je dosta, dosta je, u ime fer trgovine, nacionalne bezbednosti i naših vitalih nacionalnih interesa, moja vlada je uvela takse od 100 odsto za sve srpske proizvode", napisao je Haradinaj.

I obećao ukidanje takse od 100 odsto na robu iz Srbije (i BiH) tek kad Srbija prestane da podriva suverenitet Kosova.

U vreme nastajanja ovog teksta još nije bilo reakcija zvaničnog Beograda, ali ni prozvane Moskve, izuzev tvrdnje predsednika Srbije kako "ima pametnija posla nego da demantuje Ramuša Haradinaja". Uz dobro tempiran omalovažavajući dodatak: "To da ja sad govorim o sposobnosti njegovih savetnika da napišu pismo nije moj posao, to su njihove unutrašnje bitke, a takve stvari mene ne zanimaju."

U tom "nedementiju" pred novinarima predsednik Srbije je optužio Prištinu da pominje Rusiju svaki put kad treba da napadne Srbiju, ali i da izjava Haradinaja da se suverenitet Kosova ne da ni po koju cenu, znači da su pregovori ad acta.

Što, zaista i jesu, sa i bez autorskih tekstova i demantija.

No, uprkos političkoj i faktičkoj nadmoći predsednika Srbije nad kosovskim premijerom, nema sumnje da odgovori tek slede, nesumnjivo i kontraudarci. Bez obzira na rejting i uticaj u međunarodnoj zajednici - mnogo manji nego u slučaju kosovskog predsednika Hašima Tačija, primerice - Haradinajeva optužba je isuviše ozbiljna da bi se dala lako objasniti i međunarodnim posrednicima i domaćoj javnosti.

Praktično, ne sme se ostaviti bez odgovora, ne samo retoričkog, pošto ćutanje u ovom slučaju vodi do odobravanja.

Moguće je, u tom smislu, očekivati povlačenje predstavnika kosovskih Srba iz vlade koju vodi Haradinaj, ali i iz parlamenta, što bi izvesno imalo i jaču političku poruku i dublje posledice nego što to mogu da proizvedu aktuelne ostavke gradonačelnika opština sa srpskom većinom, i severno i južno od Ibra.

Povlačenje legitimnih predstavnika Srba iz kosovskih institucija moglo bi da dovede i do vanrednih parlamentarnih izbora na Kosovu, posebno ako se ima u vidu notorna činjenica da su dva glavna igrača Prištine, Tači i Haradinaj, u stalnom sukobu i na nekoj vrsti političke klackalice, na kojoj se održavaju zahvaljujući budnom oku Vašingtona i Brisela, pre svega.

No, pozicije i jednog i drugog na unutrašnjem planu su dovoljno klimave da oveći iver na jednoj strani tog političkog brvna može da izazove pad čitavog, s mukom uspostavljenog, sistema političkih odnosa. I dovede do opštih izbora. A na njima bi, u ovako zaoštrenoj klimi, kao pobednik mogao da se ispostavi neko sasvim treći, primerice trenutno zapostavljeni i zaboravljeni Aljbin Kurti, što bi ionako zaustavljene razgovore sa Beogradom dovelo do nemoguće pozicije.

Pri čemu ne treba zaboraviti ni to da Zapad ne bi blagonaklono gledao na novu kosovsku izbornu trku koja bi pala u nezgodno u vreme izbora za evropske institucije, koji i sami prete krahom dosadašnje evropske politike. I, naravno, izbori bi mogli da donesu novi raspored političkih snaga na Kosovu koji bi doveo u pitanje i samu mogućnost nastavka briselskog dijaloga. A vreme za dogovor curi ozbiljno.

Vučiću u Srbiji ne preti slična opasnost, on je nesumnjivo na vrhu političke piramide bez iole ozbiljnog takmaca i smeo bi da ide na svaku političku utakmicu. Čak bi mu odgovaralo i malo više parlamentarne opozicije, jer bi tako mogao da deli političku odgovornost za eventualne nove dogovore. Među kojima opcija koju pominje Haradinaj uopšte nije nemoguća, štaviše, i deo političke elite u zemlji i u svetu, kao i deo analitičara, smatra da se pod fluidnom sintagmom "razmena teritorija" ne krije ništa drugo do razmena sever Kosova za priznanje.

U tom svetlu posmatrane ostavke deset gradonačelnika komuna sa srpskom većinom dobijaju bar obrise smisla. Naime, same po sebi one ne znače apsolutno ništa u faktičkom stanju, mogu dovesti samo do vanrednih izbora za te pozicije, razume se po kosovskim zakonima. Što samo po sebi podupire poruku koju šalju o distanciranju od kosovskih institucija.

Izbori bez izgledne amputacije severa ili bar nekog vida autonomije, bili bi tek pokazna vežba nacionalnog jedinstva u srpskom kosovskom korpusu. Što je u ovom momentu potpuno suvišno, jer je, sa neznatnim oscilacijama, ono nesumnjivo. I pod potpunom Vučićevom kontrolom. O tome plastično svedoči i jučerašnji sastanak u Beogradu kad su kod Vučića na dogovor došli svi predstavnici Srpske liste, uključujući kontroverznog Milana Radoičića.

Prištine što se tiče, ona ima prilično jednostavnu odstupnicu za umirenje sve nervoznijeg Brisela - ukidanje taksi i povratak za pregovarčki sto.

Iako na prvi pogled ovo deluje kontradiktorno, osnova za takav zaključak ima i u citiranom Haradinajevom tekstu; naime, medijskom bombom bačenom na Srbiju preko "Vašington posta", Haradinaj je istovremeno pružio i moguće obrazloženje za unutrašnju upotrebu - moraju se nastaviti pregovori ako Priština želi da zadrži čitavo Kosovo.

A ako su takse cena tog političkog poduhvata, šta će jadni - pristaće. Posebno što tako formirana cena i nije prevelika. Štaviše, ukidanjem taksi ili njihovim vraćanjem na razuman nivo kosovske vlasti bi mogle da imaju i ekstraprofit prikazujući se voljnim za saradanju "pod svim uslovima".

No, iako su svi scenariji i sva objašnjenja mogući, teško bi se i Nostradamus usudio da prognozira šta će dalje biti. Jasno je samo da svaki radikalni potez i Prištine i Beograda dovodi do sve većih tenzija među ljudima i otvara put teškim sukobima.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije