Prvi spomen imena Ukrajina datira iz 1187. godine u "Kijevskom ljetopisu", o smrti perejaslavskog kneza: "I plakaše za njim svi Perejaslavci, a zbog njega se i Ukrajina u crno obavije."
Skoro milenijum kasnije svrgavanje demokratski izabranog predsjednika prijeti da dovede do građanskog rata i podjele ove zemlje. Duže od tri mjeseca traje politička kriza u ovoj zemlji, protesti i demonstracije, sukobi vlasti i opozicije, koji su već odnijeli mnogo života na svim stranama. Demonstranti su zbacili dosadašnju vlast, ali ne znaju kako i kuda dalje. U međuvremenu kriza se sa zapada zemlje preselila na istok, u oblasti sa ruskom većinom stanovništva. Zemlja je u političkom dvovlašću i haosu.
Vojnom intervencijom Rusije na Krimu kriza je dobila opasne međunarodne razmjere. "Dušu i tijelo mi ćemo položiti za svoju slobodu", kaže jedan stih iz ukrajinske himne, pod melanholičnim nazivom "Još Ukrajina nije umrla". Ukrajinci ovih dana pred očima cijelog svijeta zalažu svoju dušu i krvare svoje tijelo. Za čije interese, za koga? Zar nisu samo prije nekoliko godina, u tzv. narandžastoj revoluciji, srušili jedan režim, protiv jakog predsjednika i vlasti moćnih oligarha, kako se tada govorilo? Sad su srušili drugi, uvjereni da čine dobru stvar, da će im biti bolje i da ovaj put nisu ginuli uzalud. I države imaju sudbinu. Neke zemlje spavaju mirno stoljećima na stijeni, zaštićene beskrajnim okeanima, druge tavore u "srcu tame" prostranih kontinenata, treće, pak, obitavaju na kraju svijeta, zaboravljene od svih.
Kad se ruše carstva, imperije i svjetovi, onda padaju i ove krajine, kao kula od karata u zastrašujućem tresku domino efekta
Neke su sagradile sebi domovinu nasred puta, kao ove naše zemljice na Balkanu, pa ih svaki malo jači vjetar istorije oduva. Naziv Ukrajina znači kraj, krajina, "svoja zemlja", oblast na granici. U daljem etimološkom porijeklu ima značenje odvajati, rezati. Opasno ime i zloslutan naziv zemlje. Kad gledam ovo što se danas dešava u Ukrajini, na um mi pada tužna sudbina svih istorijskih (u)krajina. Kakvo prokletstvo istorijske sudbine? Nigdje nije bilo više krajina nego kod nas u bivšoj Jugoslaviji i na Balkanu. Bosanska Krajina, Bihaćka Krajina, Cazinska Krajina, Kninska Krajina, Cetinska Krajina, Imotska Krajina, Timočka Krajina, Kočina Krajina, Negotinska Krajina, Bela Krajina, Vojna Krajina.... I sve su krvave, kao u narodnoj pjesmi: "Oj, Krajino, krvava haljino." Posmatrano u dugom vremenskom periodu, sve su imale tešku političku istoriju i usud. Stalno su ratovale, prelazile iz ruku u ruke raznih osvajača, mijenjale carstva i vladare, padale u imperijalističkim ratovima, nestajale sa geografske karte i istorije i ponovo se rađale iz pepela kao feniksi. Sve krajine kroz istoriju su bile živi zid, ljudski štit, tampon zona, granična oblast, između velikih carstava, imperija i svjetova. Kad se ruše carstva, imperije i svjetovi, onda padaju i ove krajine, kao kula od karata u zastrašujućem tresku domino efekta. Zato su sve istorijske krajine plaćale danak svakoj "geopolitičkoj mjeni" tako što su stalno bile nemirne i nestabilne. Ukrajana je uvijek bila zemlja između moćnih carstava Rusije, Poljske, Švedske, Austrije i Otomanskog carstva, što je iskovalo njenu državnu sudbinu. Ukrajina ima simbolički i stvarni značaj za Ruse i Rusiju, zbog snažnih istorijskih i savremenih veza i odnosa. Nažalost, sve što asocira na Rusiju za prozapadne demonstrante i koaliciju stranaka na vlasti u Ukrajini danas je neprihvatljiv izbor, ma koliko bio politički i ekonomski racionalan. Zbignjev Bžežinjski, autor metafore o "geopolitičkoj šahovskoj tabli", je jednom rekao da Rusija bez Ukrajine nije svjetska, već samo regionalna sila.
Zato ovim protestima dominira antirusko raspoloženje, iza koga stoji Zapad, u novom neobjavljenom hladnom ratu. Ukrajina je dugo vodila "viševektorsku spoljnu politiku", održavajući dobre odnose i veze s Rusijom, SAD, EU i Kinom. Novi svjetski poredak ne trpi nestvrstane, on traži bezuslovnu i apsolutnu privrženost samo jednom gospodaru, Zapadu, pobjedniku hladnog rata nad Rusijom. To što takav pristup uništava zemlju, o tome moćnici ne razmišljaju. Zapad pokušava Ukrajinu uvuću u svoju geopolitičku zonu uticaja i članstvo u EU koristi za dovođenje NATO-a na granice s Rusijom. EU optužuje Rusiju da primorava Ukrajinu da ostane s njom u strateškom državnom savezu i evroazijskoj uniji, a sama se ponaša prema Ukrajini kao da je članstvo u EU obavezno, bez imalo respekta za ekonomske interese same Ukrajine i Rusije. Hinjsko odustajanje EU od sprovođenja sporazuma vlasti i opozicije koji je sama posredovala u ukrajinskoj političkoj krizi predstavlja potpuni poraz evropske spoljne politike i diplomatije. Ukrajina se nalazi pred ekonomskim bankrotom zbog tajkunske privatizacije, bogaćenja partijskih oligarha, kriminala, korupcije, autoritarne vladavine, socijalnog raslojavanja, siromaštva, velikih dugova i drugih tipičnih bolesti tranzicijskih zemalja bivšeg istočnog bloka. Svrgnuti predsjednik Viktor Janukovič bio je prebogati, autoritarni, nesposobni, korumpirani, omrznuti političar, ali ne diktator kako ga predstavlja bivša opozicija.
EU nekritički podržava demonstrante, koje, osim parlamentarne demokratske opozicije, čine radikalni nacionalisti, desničari, ekstremističke snage i histerični antiruski elementi. Pozivajući se na narodnu volju, demonstranti su izvršili klasičan državni prevrat i preuzeli vlast u zemlji. Političke revolucije su izum Zapada. Prvog svog revolucionara Zapad je objesio i za primjer ga uspravno i naoapako pokopao u zemlju, kako nikome nikada ne bi palo na pamet da pokuša nešto slično. Zapad je izgradio demokratsko društvo i socijalnu državu, tako da su revolucije postale prevaziđeno političko sredstvo.
Zapad ne voli revolucije u svom dvorištu, ali ih rado podstiče u tuđem. Zapad danas koristi revolucije za rušenje nelojalnih vlada
Zapad ne voli revolucije u svom dvorištu, ali ih rado podstiče u tuđem. Zapad danas koristi revolucije za rušenje nelojalnih vlada i geopolitičku rekonfiguraciju međunarodnih odnosa. Ukrajinci imaju pravo izabrati članstvo EU, sa svim posljedicama takvog izbora. Rusija treba da poštuje teritorijalni integritet i državni suverenitet Ukrajine, uz punu zaštitu prava ruske etničke manjine i ugovornih interesa Rusije. Zemlja Olega Blohina, Sergeja Bubke, Andreja Ševčenka i Ruslane Ližičko nalazi se danas na opasnoj raskrsnici, razapeta između duhova prošlosti, sadašnjih strahova i nadanja u budućnosti. U nesigurnoj "strateškoj igri", geopolitičkoj klackalici, delikatnoj ravnoteži moći, Ukrajina ne smije napraviti nijedan pogrešan korak. Da li će znati izabrati, prije nego se strmoglavi i potone u ništavilu mogućeg građanskog rata i novih teritorijalnih podjela? Taras Grigorovič Ševčenko, ukrajinski slikar, pjesnik i humanista u devetanestom vijeku, sanjao je slobodnu Ukrajinu. Dok je umirao mlad u tuđini, u svojoj pjesmi "Oporuka" imao je samo jednu želju: "Kad umrem sahranite me,
Tamo usred stepe, Usred stepe nam široke, Ukrajine lijepe..." Ova lijepa zemlja klizi u širi međunarodni konflikt zbog nerazmnih geopolitičkih igara domaćih i svjetskih moćnika. I u tome nema nevinih, ma koliko se lažno predstavljali. Ostaje nada da će bistre vode velikih rijeka ove zemlje ohladiti usijane glave političara. U suprotnom, može se dogoditi "geopolitički šah-mat-rat"! Ono što mene brine je, šta je mislio nekadašnji PR menadžer kratkog "jugoslovensko-slovenačkog rata" i sadašnji evropski parlamentarac Jelko Kacin kada je prije nekoliko dana pomalo prijetećim tonom u intervjuu BHTV-u rekao: "Ako pratite razvoj situacije u Ukrajini, vidjećete za koju sedmicu ili dvije kako mi postupamo prema neodgovornoj političkoj eliti. To će biti poruka i za vašu političku elitu." Kome treba ukrajinski scenario u BiH?
(autor je publicista)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.