Prije tačno 150 godina svjetlo dana ugledala je prva Ženevska konvencija za poboljšanje položaja vojnika ranjenih u vojskama koje ratuju, te je tako utvrdila ideju u međunarodnom pravu da je, čak i za vrijeme ratnih dejstava, neophodno sačuvati minimum humanosti.
Danas Švicarska i Međunarodni komitet Crvenog krsta/križa (MKCK), koji su u to vrijeme doprinijeli prodiranju međunarodnog humanitarnog prava na međunarodnu scenu, rade na tome da se ovo načelo bolje poštuje svuda u svijetu. Jer još ne postoje djelotvorni mehanizmi koji garantuju da će to zaista biti tako.
Očigledno je da savremeni ratovi nemaju mnogo toga zajedničkog s krvoprolićima iz 19. vijeka. Borbe koje su se nekada vodile na jasno ograničenim bojnim poljima sve se više premještaju usred nastanjenih područja. Tradicionalni rat između armija zaraćenih država postao je izuzetak, a nemeđunarodni sukobi postali su pravilo. U naše vrijeme civili predstavljaju glavne žrtve oružanih sukoba.
Međunarodno humanitarno pravo prilagodilo se ovakvom razvoju situacije. Uzdrmane patnjama i rušilačkim ludilom Drugog svjetskog rata, države su se dogovorile 1949. godine da unesu u četiri Ženevske konvencije detaljnu zaštitu svih lica koja nikako ili više ne učestvuju u neprijateljstvima, kao što su ranjeni ili bolesni vojnici, ratni zarobljenici i civili. Godine 1977. i 2005. tri dodatna protokola upotpunila su ovaj ključni element međunarodnog humanitarnog prava. Upotreba specifičnog oružja kao što je biološko ili hemijsko oružje, te kasetne avio-bombe i protivpješadijske mine danas se uveliko osuđuje. Pravo predviđa ograničenja dovoljna da zaštite najranjivija lica od surovosti ratova. Na polju provedbe učinjeni su određeni pomaci kao što je, na primjer, obuka vojnikâ ili krivično gonjenje najtežih ratnih zločina konkretno zahvaljujući stvaranju Međunarodnog krivičnog suda (CPI).
Uprkos svemu tome, svakog dana iz svih krajeva svijeta stižu nam izvještaji i užasavajuće slike koje svjedoče o neopisivim patnjama uzrokovanim oružanim sukobima. Prečesto su te patnje rezultat teških povreda međunarodnog humanitarnog prava koje proizlaze iz kolektivnog nepridržavanja preuzetih obaveza. U prvom članu zajedničkom za sve četiri Ženevske konvencije iz 1949. godine države su se obavezale da će u svim okolnostima poštovati i da će nastojati postići da i drugi poštuju odredbe ovih konvencija. Međutim, do danas se nisu pozabavile time da osiguraju sredstva neophodna za poštovanje obaveza koje su preuzele. Od samog početka međunarodno humanitarno pravo našlo se lišeno mehanizama koji efektivno omogućavaju da se to poštuje. Često ova neefikasnost sije smrt i očaj među stanovništvom koje je pogođeno ratom.
Načela međunarodnog humanitarnog prava imaju univerzalnu vrijednost. Međutim, za njihovo postojanje garancija nije zauvijek data te je stoga potrebno ulagati stalne napore. Pravo koje se redovno krši, a da to ne izaziva stvarnu reakciju, rizikuje da malo-pomalo izgubi svoju vrijednost. Teško je zamisliti sve posljedice po žrtve oružanih sukoba do kojih bi ovakvo stanje dovelo.
Za postojanje načela međunarodnog humanitarnog prava garancija nije zauvijek data te je stoga potrebno ulagati stalne napore
Iz tog razloga Švajcarska i Međunarodni komitet Crvenog krsta/križa (MKCK) od 2012. godine održavaju savjetovanja sa svim državama u cilju određivanja boljeg načina jačanja poštovanja međunarodnog prava, bazirajući se na mandatu koji je dat na 31. međunarodnoj konferenciji Crvenog krsta/križa i Crvenog polumjeseca. Uvjereni su da je državama potreban forum unutar kojeg će moći zajednički donositi odluke o mjerama neophodnim za jačanje poštivanja međunarodnog humanitarnog prava. Takav jedan forum podstaknuo bi države da redovno i sistematski razmišljaju o načinu na koji treba da izvršavaju svoje obaveze. Njihovo bi razmišljanje omogućilo postepeno sačinjavanje jednog opšteg prikaza situacije koji bi odražavao provedbu preuzetih obaveza i poteškoće koje ta provedba sa sobom nosi.
Polazeći odatle države bi u konačnici mogle uraditi ono što je potrebno kako bi osnažile primjenu prava, na primjer kroz međusobno podržavanje u cilju razvijanja traženih kompetencija i kapaciteta za poštivanje svojih obaveza; takođe bi se mogle međusobno informisati i unapređivati najefikasnije mjere kako bi se uspješno obavio ovaj često složeni zadatak.
Osim toga, forum država bi omogućio stvaranje potrebnih uslova za pružanje garancija da će novim oblicima ratova (na primjer na polju tehnologije naoružanja) vladati pravo, a ne obrnuto. Da bi se to uradilo neophodno je uspostaviti redovni dijalog o aktuelnim pitanjima međunarodnog humanitarnog prava. Nadalje, važno je da države raspolažu odgovarajućim instrumentom kako bi mogle reagovati u slučaju teških povreda međunarodnog humanitarnog prava, kako bi se izbjeglo da se takvi zločini ponove u budućnosti i kako bi se civilno stanovništvo zaštitilo od nove patnje. Posebna pažnja bi se posvetila mehanizmu koji bi omogućio istraživanje uzroka tih kršenja prava.
U skladu sa svojim mandatom Švajcarska i MKCK dostaviće konkretne preporuke u cilju uspostavljanja ovakvog jednog foruma na 32. međunarodnoj konferenciji Crvenog krsta/križa i Crvenog polumjeseca, koja će se održati krajem 2015. u Ženevi. Upravo tom prilikom države će odlučiti o tome kako dalje postupati po tom pitanju.
Sto pedeset godina nakon prve Ženevske konvencije, Švajcarska i MKCK zauzimaju se za bolje poštivanje međunarodnog humanitarnog prava
Od usvajanja prve Ženevske konvencije prije 150 godina međunarodno humanitarno pravo postalo je središnji stub međunarodnog prava. U suštini, cilj njenih odredaba je sačuvati ono što je svojstveno ljudskom biću: njegovu humanost. Tu se radi o neopozivom pravu; to pravo počiva na uvjerenju koje se kalilo vijekovima i u raznim kulturama, a prema kojem je neophodno uspostaviti pravila ako se želi izbjeći da se ratovi ne izrode u varvarstvo. Na našoj je generaciji da učvrstimo ove stečevine tako što ćemo stvoriti institucionalni okvir koji će osnažiti poštivanje tih pravila. Pravo mora imati potrebne odgovarajuće instrumente ako želi iskoristiti sve efekte koje ta pravila nose sa sobom. Nikada, u cijeloj istoriji čovječanstva, rješenje se nije činilo bliže nego danas. Naša je obaveza iskoristiti ovu mogućnost.
(Autori su predsjednici Švajcarske konfederacije i Međunarodnog komiteta Crvenog krsta/križa)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.