Prošle godine "Nosorogov" satirični karavan obišao je mnoga mjesta u Republici Srpskoj. Imao sam tu čast da budem dio ekipe koja se rotirala na pojedinim nastupima. Sam karavan sastojao se od izložbe karikatura sa "Nosorogovih" međunarodnih, godišnjih, veoma uspješnih konkursa i nastupa pisaca satire okupljenih oko ovog satiričnog časopisa.
Tog puta bili smo u jednoj varošici, u Gradskoj biblioteci. Odziv mještana bio je veoma dobar, sa pažnjom su razgledali karikature svjetski afirmisanih autora, da bi potom uživali u našim aforizmima, epigramima, satiričnim pjesmama. Uz oblandu humora lakše se podnese gorka pilula stvarnosti. Gospođa iz Gradske biblioteke bila je odličan domaćin i nakon književne večeri pozvala nas je u baštu obližnjeg kafića da uz piće predahnemo i osvježimo se pred povratak u Banjaluku. Vodio se zanimljiv razgovor o kulturnim i drugim dešavanjima u varoši, turističkim potencijalima i mogućnostima kad nam je prišao ležerno obučen gospodin, načelnik opštine! Bio je u šetnji i svratio da upozna neobičnu družinu, banjalučke satiričare. Naručio je turu pića i pridružio nam se. U prvi mah dosta rezervisan, zauzeo je gard, goste iz prijestonice vjerovatno je posmatrao kao promotere ideja vladajuće stranke u opozicionoj opštini. Od nas satiričara, na njegovo iznenađenje, ubrzo je čuo aforizme koji nisu štedjeli ni vlast, niti opoziciju. Jer dužnost satiričara jeste da prati devijantne pojave u društvu i da ukaže na njih na sebi svojstven način, kroz zdrav humor. Bez mržnje i zlih pomisli, a sve sa ciljem da se prodrma ustajalost i učmalost, te da se stvari pokrenu nabolje. Naš načelnik se vrlo brzo raskravio, u potpunosti promijenio mišljenje o nama i našoj misiji, da bi nas u jednom trenutku sve pozvao na večeru! U Banjaluku smo se vratili u sitne sate, zadovoljni uspjelim književnim nastupom i druženjem nakon njega.
Ovih dana, oko novogodišnjih praznika, prije svega na mnogim televizijama nastupe su imali i brojni humoristi. Ipak, njihovi nastupi obilježeni su neinventivnim, jeftinim, prizemnim, često i vulgarnim humorom, te ruganjem i ismijavanjem pojedinih političara. Radilo se, nažalost, o angažovanim humoristima koji jasno zastupaju određenu političku opciju i koji se nekritički odnose prema drugoj strani. Očigledno, njihov nastup je finansirala druga strana, druga politička opcija, zarad svojih interesa. Rekao bih da takva satira sebi postaje suprotnost, pa zato i te samozvane humoriste izbjegavam nazvati satiričarima.
Istinski satiričar ide težim putem, uz dlaku i vladajućim strukturama, ali i opozicionim, svjestan da od svoje satire nikada neće izvući materijalnu korist, već naprotiv, može sebi stvoriti probleme, ili u najboljem slučaju susresti se sa potiskivanjem i marginalizacijom u medijima, posebno onim najuticajnijim, elektronskim. Pa ipak, takvi satiričari uspijevaju da iskoriste svaku pruženu priliku da prenesu svoja razmišljanja, svoje ideje i običnom čovjeku, ali i da njihov glas dopre do ljudi na odgovornim pozicijama, te da ih pozovu na preispitivanje pojedinih stavova. Takva satira i ti satiričari istinski su hroničari ljudskih zabluda i gluposti, spremni da svakome, bez pardona, u lice (poput nekadašnjih dvorskih luda), pa i ljudima na najodgovornijim i najuticajnijim mjestima saopšte ono što većina "dvorjana" šapuće po kuloarima.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.