Kolumne

Šešelj&NATO i druge priče

Eto nove radosti i strepnje - kako će i kada Vojislav Šešelj do Sheveningena, gde ga čeka ćelija u kojoj je bio 12 godina, sa izuzetkom poslednja četiri meseca koja je proveo u Srbiji na privremenoj slobodi?

Dobrovoljno natrag neće, poručio je V.Š. u novembru čim je sleteo na surčinski aerodrom "Nikola Tesla". Opetovao je to više desetina, ma više stotina puta raznim zgodama, ali njegova priča postala je ozbiljna tek pre nekoliko dana kada je Žalbeno veće Haškog tribunala usvojilo treću žalbu tamošnjeg tužilaštva i lideru srpskih radikala naložilo da se vrati u Hag, gde će sudije ponovo raspravljati valja li ga pustiti na novu privremenu slobodu.

I nasta belaj u Srbiji, sažet u naizgled vrlo jasan stav - neko iz sveta, neki iz sveta, neki iz okruženja ruše Aleksandra Vučića preko Haškog tribunala i Šešelja! Od utorka lista za rušenje proširena je sa Vlade i njenog prvog ministra i na njegovu Srpsku naprednu stranku. Nastalu, podsetimo se ponovo, cepanjem, izdvajanjem, napuštanjem, svejedno je, upravo Šešeljeve Srpske radikalne stranke.

Možda bi, kombinovano sa svežim podsećanjem na traumatično NATO bombardovanje pre nekoliko dana, povezivanje Šešelja, Tribunala, Alijanse i političkih prilika u Srbiji i pilo vodu da gotovo istim rečima nije propraćeno njegovo puštanje na slobodu pre četiri meseca. I tada su neki i neke iz sveta i okruženja rušili Vučića koristeći Šešelja. Bar su tako tvrdili ovdašnji politički mudraci i praktičari, pa i oni koji nisu u prvim redovima poklonika svetske zavere protiv vaskolikog srpstva.

I šta se desilo u međuvremenu? Ništa i svašta. Ionako propagandom i političkom pornografijom prezasićeni srpski prostor - ili srbijanski, ko više voli geografsku odrednicu - dodatno je uprljan Šešeljevim nebulozama, na sreću jalovim pretnjama, nekontrolisanim izlivima mržnje i svakojakim nepodopštinama kakve demonstrira već četvrt veka. U Sarajevu, Krajini, Beogradu, Hrtkovcima, Hagu. Bio je rado viđen gost čak i u medijima bliskim vlastima (a malo ih nije) kada je na njegovoj meti bio ubijeni premijer Zoran Đinđić; zamajavali su ga uvek kada bi prst uperio prema sadašnjem premijeru.

Sve u svemu, Šešelj kakav je iz Srbije dobrovoljno otišao 2003. vratio se nešto stariji i mršaviji, ali nepromenjen. Za njega je vreme stalo, iste su mu ostale političke alatke i isti politički ciljevi. I, da ne zaboravimo, samo je neupućeni stranac mogao verovati da će aždaja u njemu spavati mirna.

To je, dakle, bilo ono svašta. Ništa je rezultat - njegovim ranijim saborcima, sada ljutim političkim protivnicima, predsedniku Srbije Tomislavu Nikoliću i premijeru Aleksandru Vučiću, Šešeljevo lomatanje i izmotavanje po ulicama, salama i medijima nije naudilo. Tačno je da se SRS sa njim primiče izbornom cenzusu za parlament - koji 2012. i 2014. nisu preskočili - ali to ne bi trebalo da bude neka posebno uznemirujuća vest za SNS koji i dalje ima natpolovičnu podršku. Posebno što se o eventualnim novim vanrednim republičkim izborima još ne govori, pa je i prebrojavanje snaga više sholastik, zabava, nego analiza.

Pa, vratimo se na početak, čemu belaj, zakukavanje i zapomaganje nedostojno i slabije rangirane političke sile? Više je mogućnosti u igri, a izdvojićemo neke od njih. Prva je relacija NATO, kom se Srbija primakla više nego ikada potpisivanjem IPAP sporazuma nekoliko dana pre pominjane godišnjice (početka) bombardovanja Srbije (i Crne Gore). Ta nekada jeres, međutim, primljena je u Srbiji bez posebno bučne reakcije - pobornici priključenja Alijansi su je pozdravili, protivnici su šturo prokomentarisali ili kalkulantski prećutali "puzajući ulazak".

O sve izglednijem savezu sa NATO protestom su se oglasili desničari iz pokreta "Dveri" i Demokratske stranke Srbije. I, naravno, Šešelj, koji je demonstrativno spalio zastave NATO, EU, SAD i Kosova, a u sredu 1. aprila i hrvatsku, i to pred Palatom pravde uoči suđenja njegovom prvom saradniku Nemanji Šaroviću za sličan delikt. Prema Krivičnom zakoniku to je kažnjivo, pa bi lider SRS-a, kao i Šarović, mogao da odgovara i pred domaćim sudovima. A izgleda i da hoće, pošto je Više javno tužilaštvo pokrenulo krivični postupak zbog hrvatske zastave. Tako ga sada mogu uhapsiti zbog povrede simbola strane države i institucija, a ne zbog povratka u Hag. Plus, uvrede strane državnice, predsednice Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović, na način čije objavljivanje nije primereno iole ozbiljnijem mediju pa ga nećemo ni citirati.

Ipak, hapšenja možda neće biti, ili bar neće biti na prepad, kako reče predsednik SNS-a, ma šta to značilo. Zašto? To ni politički Nostradamusi ne znaju jer je Srbija obavezna da izruči svakog haškog optuženika kada to Tribunal zatraži. Sa ili bez zamerki na sam sud - a ima mu se mnogo toga zameriti u mnogim slučajevima, pa i Šešeljevom koji će u anale pravde ući kao pritvorenik sa najdužim stažom, bar pred sudovima koje svet priznaje.

Dakle, razumno gledano, biće hapšenja bez prepada. U protivnom, Srbija će svoje još krhko jedinstvo sa međunarodnom zajednicom - čitati Evropska unija i SAD - dobrano dovesti u pitanje. Prisetimo se da je upravo uspešna saradnja sa Haškim tribunalom bila glavna stavka na putu evropskih integracija. Apsolutno nije važno što su taj posao obavile prethodne vlade, ponajviše dve Vojislava Koštunice iako se samom Koštunici prevrtao želudac od pomisli na Tribunal, a najznačajnije one koje je vodila Demokratska stranka Zorana Đinđića, Zorana Živkovića i Mirka Cvetkovića (izručenje Slobodana Miloševića, Ratka Mladića i Radovana Karadžića). Ova i prethodna su povukle tantijeme te saradnje, plus kooperativnost po pitanju odnosa sa Kosovom i Srbija je zabeležila značajan napredak u evro(atlantskim?) integracijama. Na čemu im valja čestitati.

I, pitanje sa mnogo nula, hoće li zbog Šešelja sve to baciti u vodu? Naravno da neće. Šta onda?

Ima nekoliko izlaza, ali samo jedan je bingo; za Tribunal, koji je u novembru Šešelja pustio iz humanitarnih razloga zbog fatalno narušenog zdravlja, ali i za Vladu Srbije, najbezbolnije i najelegantnije rešenje je da lekarski konzilijum naredi operaciju. Koju će, ako je verovati vojvodi, prihvatiti. Iako zvuči morbidno, dok je u bolnici, svi su bezbedni, uključujući i njega samog. Pri čemu ni njemu ni vlasti neće biti narušen politički rejting. Bolest je bolest, a mi smo bolećiv narod. A ni haške sudije neće morati opet da većaju i ulaze u još dublje blato sopstvene nemoći.

Drugi izlaz iz ćorsokaka je hapšenje i isporuka. Sa pravdanjem tipa "mora se, mi poštujemo svoje obaveze, ništa nas neće zaustaviti na evropskom putu...". Ili, što je najmanje verovatno, uz jasno obrazloženje da je Šešelj osumnjičen za teška zlodela protiv čovečnosti i da - i zbog njega i zbog Srbije, zbog žrtava, pomirenja u regionu, pa i tzv. međunarodne pravde - zaslužuje da se proces okonča i izrekne presuda. Poslednji scenario, međutim, otvara Pandorinu kutiju, pošto Šešelj to za šta je osumnjičen nije sam činio. Iako je danas usamljen u iscrtavanju granica velike Srbije po svaku cenu, pustiti ga da jedini odgovara - a i eventualna oslobađajuća presuda je kazna jer je već odležao 12 godina - blago rečeno je problematično. U surovijem vidu, to je konačno političko oceubistvo. A takve stvari tradicijska Srbija ne prašta lako. Dakle, konzilijum ima reč.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije