Kolumne

Slatka mafija

Slatka, mala, sa malinama, napravljena u obliku srca. I za smešne pare.

To je jedna od 18.000 torti koje su pravo sa kragujevačke deponije stigle  do mnogih domova. U ilegalnoj prodaji su bile više od nedelju dana na svim onim mestima gde se prodaje roba sumnjivog kvaliteta. Narod navalio, a kako ne bi, stisla besparica, stigli praznici, a lepa torta košta samo dvesta dinara. Uoči Nove godine cena je, kažu, pala na stotinak dinara.

I niko ništa nije posumnjao, a Srbija je posle putarske, stečajne, đubretarske, akademske i ko se može setiti svih ostalih mafija dobila i - slatku mafiju. Čitava priča bi bila komična, dostojna  "Zlatnog teleta" Iljfa i Petrova, da nije elemenata tragike u pitanju šta ako se neko otruje?

Na sreću prijava još nema, što ne znači da ih neće biti.

Praznična storija je hitro prešla granice Srbije, ali za svaki slučaj ako ima neupućenih da ponovimo detalje, jer se, kao što svako zna, đavo krije baš u detaljima. Uglednom lokalnom proizvođaču poslastica namenjenih evropskom tržištu pokvarila se hladnjača. Na više od 13 tona torti počela je da se hvata buđ, pa iako im rok upotrebe još nije istekao, kao svaki ozbiljan i odgovoran čovek pozvao je inspekciju. Inspektori su utvrdili činjenično stanje i naredili da se čitav kontingent uništi.

Potom su torte prebačene kamionom lokalnog komunalnog preduzeća "Čistoća" na deponiju u Jovanovcu nadomak Kragujevca. Sve se dešavalo 24. decembra, a kako se početkom januara saznalo, umesto da ih propisno zakopaju, samo sat kasnije radnici "Čistoće" vratili su torte u službene kamione i uputili ih na nelegalno tržište. Sve se lepo vidi na snimku koji su zabeležile sigurnosne kamere. 

Omerta, zavera ćutanja sa deponije i u "Čistoći", trajala je punih osam dana, do 2. januara, kada je gradonačelnik Kragujevca Radomir Nikolić slučajno saznao za aferu, pa obavestio policiju i tužilaštvo. Ispostavilo se i da je direktor "Čistoće" Dejan Raonić već 26. decembra saznao da torte nisu uništene. Nije sedeo skrštenih ruku, desetoro umešanih radnika je otpušteno, a protiv još osam se vodi disciplinski postupak.

"Organizovana grupa", nazvao ih je Raonić na sednici Gradskog veća, otklanjajući sopstvenu odgovornost, a hoće li se pridružiti svojim otpuštenim radnicima još se ne zna pošto je - izabran na konkursu. Bar tako stvari obrazlaže kontroverzni gradonačelnik Kragujevca Nikolić (u srpskoj javnosti najpoznatiji po tome što je sin predsednika Tomislava Nikolića sa ne zna se kako stečenim bogatstvom, uključujući i luksuzne kuće na mestima gde je gradnja strogo zabranjena).

Kasno obaveštena i zatečena policija misli malo drugačije od gradonačelnika, ako je suditi po ljutnji načelnika PU Kragujevac Gorana Živkovića. Načelnik s pravom kaže da je Raonić morao da ih obavesti čim je saznao za sabotažu.

Doduše, Živković se nije potrudio da objasni kako da nijedan od brojnih kragujevačkih policajaca, što običnih što komunalnih, nije primetio čudnu gužvu tih osam dana, parkirana dostavna vozila, kombije i pik-apove oko kojih se guraju ljudi i potom udaljavaju nasmešeni sa kutijama u obliku srca u rukama? Tim pre što su, prema poslednjim informacijama, čitava dva dana po obelodanjivanju vesti o pokvarenim tortama na nelegalnom tržištu, poslastice prodavane bez problema. Najsavremeniji su ih dilovali na kilo - preko interneta!

To, jasno, znači da su osim onih 18 "nahvatanih" u "Čistoći" u lancu krivice još mnogi; nije mali posao prodati 18.000 torti težih od 13 tona!

Krivi su, naravno, i svi koji su ih kupovali na mestima gde se kvarljiva roba ne kupuje i po ceni koja bi i najvećem analfabeti bila sumnjiva.

Kragujevac nije mali, ali kao i svaki balkanski grad i dalje je prava čaršija i sve se lako pročuje i sazna. I gde ima "dobre" robe i ko je prodaje. Čaršija kao i svaka druga zna i ko je kriv, koliko je ko zaradio i ko je koga obavestio za "posao".

Ali, neka neobaveštena policija sada sve to lepo ispita i raskrinka slatku mafiju; pošto su na početku lanca radnici "Čistoće", nema sumnje da će istraga biti brža i temeljitija nego, recimo, što je pre nekoliko godina bila u aferi "Indeks", prodaji ispita i diploma na kragujevačkom državnom Pravnom fakultetu u koju su bili umešani i najugledniji građani. I koja sedam godina po podizanju optužnice još nema sudski epilog, a njeni junaci i dalje napreduju na akademskoj lestvici, u pravosuđu i politici.

Ova će se priča brže odvijati i zato što još sveža kragujevačka vlast - dobijena tzv. prekomponovanjem koalicije, a ne izborima - želi da se pokaže i dokaže kao nekorumpirana i sposobna. Možda će u to ime odleteti i Raonićeva politička glava; možda će policija i gradonačelnik zaviriti i u inspekciju koja nije utvrdila da li je sumnjiva roba propisno obeležena, toliko vidljivo da se ne može preprodavati i da li je zaista uništena ili ne. Možda će stradati i šef Komunalne policije kojoj je u opisu posla suzbijanje nelegalne trgovine. 

Možda će afera sa tortama pogurati još neke stvari, ne samo u Kragujevcu, primerice bolju kontrolu tržišta i posebno prodaju prehrambene robe. Red je da se napokon otvori i referentna laboratorija koja je spremna već deceniju, a nikako da proradi.

Nema sumnje da će se po sleganju prašine u polemiku uključiti i sociolozi da ponude objašnjenje zašto su se kupci ponašali kao omađijani? I zaključiće, logično, da je narod toliko osiromašio da ne mari za posledice po zdravlje. Javna je tajna da se i lekovi i duvan i čokolade i salama i prasići i sapuni prodaju na pijacama, a još češće zbog skupih pijačnih tezgi na improvizovanim karton-tezgama gde god ih je moguće postaviti.

Suprotno velikim rečima o "organizovanim kriminalnim grupama" i dilerima droge koji haraju gradovima, prodavci ove robe su najčešće radnici iz ugašenih firmi, a kupci oni koji još rade, ali plata im je toliko mala da pazare samo ono što moraju i najjeftinije stvari. Sasvim izvesno oni čine gro kupaca, a vrlo je verovatno da ih u dugom lancu "slatke mafije" ima i među prodavcima. Što ni njih ne amnestira odgvoornosti, o mešetarima koji ih organizuju da ne govorimo.

Nije to nikakva novina, pre nekoliko meseci je prodavano meso crknute stoke, jedan "vispreni preduzetnik" je pravio čokoladu od pokvarenog eurokrema. I prodavao "povoljno". Mnogi su platili glavom kupovinu alkoholnih pića iz kućne radinosti.

Sve je to gotovo folklor, a ako ćemo terati mak na konac, sumnjive trgovine ima i kad je legalna pa veliki trgovinski lanci na "akciji" prodaju robu kojoj ističe rok trajanja. Bez upozorenja i bez posledica.

U čitavoj priči, koja, ponovimo, još jednom, na sreću, za sada nema tragične posledice, ističe se jedan detalj koji vredi naglasiti - proizvođač "Peta gama" koji je u svim fazama postupio ispravno iako je pretrpeo veliku štetu.  

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije