Kolumne

Srbi i Bošnjaci, ključ stabilnog Balkana

Srbi i Bošnjaci, volio to neko ili ne, žive zajedno u čak tri balkanske države nastale raspadom Jugoslavije.

U Bosni i Hercegovini ova dva naroda čine 85 posto ukupne populacije, u Srbiji uz dominantno većinski srpski narod živi i više od 250.000 Bošnjaka, pretežno u opštinama nekadašnjeg Sandžaka, a većinski su u nekoliko opština (Novi Pazar, Tutin, Sjenica). Na sjeveru Crne Gore, takođe u opštinama na teritoriji nekadašnjeg Sandžaka, većinu populacije čine Srbi i Bošnjaci, a gledajući cjelokupnu Crnu Goru ova dva naroda po brojnosti su egal sa Crnogorcima. Ukupno, na Balkanu živi nešto više od deset miliona Srba i Bošnjaka.

Nameće se zaključak da je ključ stabilnosti zapadnog Balkana u dobrim odnosima između ova dva naroda. Međutim, ne možemo žmiriti pred činjenicom da ti odnosi, posebno u Bosni i Hercegovini, i posebno od devedesetih godina prošlog vijeka, a ni danas, nisu ni blizu dobrim, već da su na najnižoj tački u istoriji ova dva naroda. Rat i teški zločini devedesetih napravili su najveći razdor i jaz između Bošnjaka i Srba, dva naroda koje možemo smatrati najvećim tragičarima jugoslovenskog raspada, ne umanjujući ni žrtve drugih naroda. Ovom prilikom ipak nećemo o uzrocima rata u BiH. Ostavimo to istoričarima i nekom budućem vremenu hladnih glava i činjenica, pogotovo što trenutno u BiH, kako kaže jedan moj aforizam, postoje četiri istine: srpska istina, hrvatska istina, bošnjačka istina i istina! Mnogo bitnija stvar je kako izgraditi mostove povjerenja i saradnje, na putu pomirenja. Naivno je i glupo očekivati padanje u zagrljaj jednih drugima i neko novo bratstvo i jedinstvo. Suviše je dubok kanjon koji načiniše mračnjaci devedesetih. Ali neprihvatljive su i stalne tenzije koje podgrijavaju političari radi ličnih interesa i golog opstanka na vlasti. Zatvoreni u začaranom krugu mržnje i čekanja na novi špil i novu podjelu karata i aduta svjetskih igrača (od čega nema ništa), sve više gubimo korak i tavorimo na margini Evrope. Gubimo stanovništvo, pogotovo mlade i sposobne ljude.

Šta nam je činiti? Svakom istaknutom intelektualcu koji progovori o esencijalnoj potrebi istorijskog pomirenja ova dva naroda prijeti etiketa prosrpskog ili probošnjačkog, zavisno od toga kom narodu pripada, etiketa prikačena da bi se diskreditovao i dezavuisao svaki njegov naredni napor i djelovanje. Pa ipak, sve više je takvih pojedinaca koji se ne plaše horskog, kukavičkog žigosanja, koji su spremni u svakom trenutku činjenično govoriti o najmračnijim trenucima prošlosti, ali nasuprot tome istaknuti i najsvjetlije trenutke zajedničke prošlosti, pogotovo period Narodnooslobodilačke borbe, zajedničke borbe za slobodu, a protiv najvećeg zla u istoriji čovječanstva, zla fašizma i nacizma. Na temeljima te prošlosti, ali i sličnosti mentaliteta ova dva naroda, kao i na jezičkoj bliskosti, da ne kažem identičnom jeziku, vodeći se univerzalnim evropskim vrijednostima, moramo graditi nove mostove povjerenja, ekonomske, kulturne i svake druge saradnje i težiti budućem jedinstvu ova dva naroda kroz Evropsku uniju, kao zajedničkom cilju i interesu. Vjetar u leđa novim odnosima Srba i Bošnjaka mogu biti i sve bolji, partnerski odnosi Rusije i Turske, s kojima naši narodi imaju bliske odnose.

Ne gajim iluzije da će do ovoga doći koliko sutra. Glas nacionalista, šovinista i onih kojima miran i stabilan Balkan nije u interesu i dalje je veoma jak i ne smije se zanemariti. Ali nemamo pravo više da ćutimo, radi nas samih, ali prije svega radi budućnosti naše djece.

*autor je satiričar

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije