Kolumne

Šta bi Šešelj opet u Hrtkovcima?

Šta će vođa Srpske radikalne stranke Vojislav Šešelj, narodni poslanik i osuđeni ratni zločinac, u Hrtkovcima 6. maja? Da ponovi zločine kojima se ponosi, kako je obećao javno posle osude Žalbenog veća Mehanizma za međunarodne krivične sudove u Hagu na desetogodišnji zatvor zbog progona i deportacije hrvatskog življa iz Vojvodine, pre svega Hrtkovaca, tokom devedesetih? Sa ili bez egzekucije poslanika Tomislava Žigmanova i Nenada Čanka.

Ili da priredi, kako se sprda javno, đurđevdanski uranak s radikalskom falangom baš u tom od svih mogućnih mesta, uprkos policijskoj zabrani skupa? Može mu se, izgleda.

Pitanje je, zapravo, šta ima Šešelj uopšte da radi u Hrtkovcima tog ili bilo kog drugoga dana u godini. Uradio je mnogo devedesetih, kada se iz tog mesta, pred radikalskom razularenom falangom, iselilo 1.200 građana Srbije hrvatske nacionalnosti. Jedino što bi eventualno mogao da učini, a u domenu je naučne fantastike, jeste da se izvini prognanima. I inim žiteljima Hrtkovaca, Vojvodine i Srbije koji su bili protiv progona. A posebno onima koji su - njegovim prangijanjem u sasluživanju Slobodana Miloševića po Bosni pre svega, ali i Krajini - ostali bez kuća, a mnogi i bez života. A nisu "ustaše", "balije", naprotiv.

Dakle, Šešelj nema šta da radi u Hrtkovcima sa svojom kamarilom, pa je važnije pitanje što vlast s izrazito smanjenom pažnjom prati sve što on radi od izricanja pravosnažne kazne - a, bogami i prilično pre, od ponovne pojave u Srbiji po puštanju iz haškog pritvora zbog teške bolesti? Zašto dopušta da bestijalano napada i vređa građane, ali i narodne poslanike/ce u Skupštini, kao prošle sedmice Alaksandru Jerkov, pre toga Žigmanova i Čanka? Zašto nije kažnjen posle sopstvene izjave da je gazio hrvatsku zastavu u tom istom parlamentu, što je izazvalo nove sukobe na relaciji sa Zagrebom?

Zašto, uostalom, vlast, politička i sudska, toleriše izjave koje su neretko na ivici govora mržnje ili je prelaze izrečene mimo skupštinske govornice - pošto, sumanutim i nakaradnim tumačenjem tzv. poslaničkog imuniteta, za govornicom može da priča šta god hoće? I on i svi slični njemu.

Još je gomila "zašto" koja bi se mogla uputiti na jedinu pravu adresu i prvu pomoćnu - Andrićev venac, gde stoluju predsednik Srbije Aleksandar Vučić i predsednici Skupštine Maja Gojković, koja rukovodi radom najvišeg zakonodavnog i predstavničkog tela, mada je preciznije reći - trebalo bi da rukovodi. Mogli bi još milion "zašto" poslati, ali uzalud, jer oni su gluvi, slepi i nemi na ispade svog političkog oca. Ne samo sad, već i ranije, recimo kada je bukvalno lane najurio visoku predstavnicu EU Federiku Mogerini iz parlamenta.

To što su se, kako navode, oni promenili, postali evropejci - za razliku od njega i dalje radikalnog nacionaliste i rusofila - razlog je više da otvore i oči i uši, a posebno usta.

Pre bezmalo četiri godine, kada se uoči nekih od brojnih ovdašnjih izbora, šuškalo o Šešeljevom "prevremenom" povratku u Srbiju, mnogi su se pitali šta će to doneti vlastima, a šta njemu, koji je nakon njihovog preokreta u naprednjake postao protivnik i formalno? Hoće li se oduvek groteskna figura srpske političke scene pretvoriti u pajaca ili će ponovo zauzeti poziciju omiljenog opozicionara kao za Miloševića vakta (dok nije ušao u vlast) ili će, pak, uspeti da s krajnje desnog boka uzdrma svoje političke učenike i novostečene oponente?

Nimalo slavodobitan povratak - kao bolesnika od neizlečive bolesti - bio je prva provera i to s najavom radikala da će svi oni koji su Šešelja smeštali u zatvor završiti u političkoj mrtvačnici. Nekoliko godina kasnije, on je na veštačkim političkim plućima, kao doduše i njegovi arheprotivnici, pre svega oni iz Demokaratske stranke i ostalih stranaka proisteklih iz nje ili njoj bliskih, poput Čankovih vojvođanskih ligaša. No, bez obzira na veštačka pluća i sad već upitnu tešku bolest, Šešelj je vidno živahan.

Zašto? Pre pokušaja da odgovorimo na to pitanje, hajde samo da se, korektnosti radi, iako je on drugima ne pruža, podsetimo nekoliko činjenica koje bi mogle ići u prilog vođe radikala, ne naravno i u prilog njegovog ponašanja: pre svega, to je prvostepena oslobađajuća presuda u Hagu; potom apsolutno neprimeren postupak (bez obzira na to što je on lično i tu sipao uvrede i diktirao zastrašivanjem svedoka), kao i još neprimerenije dug pritvor, nezabeležen, ne samo u Hagu. Tu je, po tumačenju pravnika, i veliki upitnik kako ga je Žalbeno veće Mehanizma osudilo ako ga je već Tribuinal oslobodio optužbi? I napokon, takođe pravno škakljivo, kako to da je Šešelj jedini krivac za ratni zločin počinjen na području Srbije (bez Kosova) devedesetih kad Srbija zvanično nije bila u ratu? Što, dabome, uopšte ne znači da nije imala ratne zločince, već samo da ih je masovno "izvozila" na okolna ratišta, pod punom ratnom spremom.

Sve ovo, naravno, ne znači da je Šešelj nevin, kako po pitanju ratnih, tako i pređašnjih i potonjih mirnodopskih krivica, među kojima su klevete i pretnje samo vrh ledenog brega. Ali, on je i dalje homo politicus na javnoj sceni Srbije. Zašto? Jedva preskočeni cenzus na parlamentarnim izborima 2016, te 4,48 odsto glasova na prošlogodišnjim predsedničkim izborima, samo formalno opravdavaju njegovo političko bivstvovanje.

Prema nekim tumačenjima, kojima i sam duva u jedra, radikali poseduju kompletnu dokumentaciju o radu i transakcijama iz doba kad su Šešelj i Vučić bili jedna duša u dva tela. No, više je nego diskutabilno posle šest godina suverene Vučićeve vladavine da se on plaši tih papirnih kostura, posebno s pravosuđem koje se ne libi da skače na svaki njegov mig.

Druga teorija govori o kozmetičkom preokretu Vučića & Co u naprednjake, sa zadržavanjem iste one radikalske duše pa, eto, uklanjanjem Šešelja iz političkog života uklonili bi i ključan deo sebe. Ni to ne pije mnogo vodu, jer su Nikolić, Vučić, Gojković i drugi radikali političko oceubistvo počinili 2008, kad su napustili radikale i formirali SNS - dok je Šešelj bio u Hagu.

Ali i dalje ostaje zagonetka što je Šešelj tu gde jeste i, još više, što može nekažnjeno da radi ono što radi? Najbliže mozgu je objašnjenje da je on sumanuta pokazna vežba (Zapadu) u smislu "eto ko može doći na vlast u Srbiji" - ako Vučić ode. Ujedno, to je i najrazumnija mogućnost, ne samo što se pogani javna scena i suspenduje pravo izostankom sankcija, što je samo po sebi dovoljno loše. Najgore je, kako kaže Marfi, što crve koji su jednom izmileli iz konzerve nikad više sve ne možeš da vratiš unutra. Šovinizam, politički i drugi primitivizam koji Šešelj neometano širi u parlamentu i van njega uhvatiće negde korenje. A kako se to završava proverili smo više puta poslednjih decenija, premda Srbija zvanično nije ratovala. 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije