Skoro devet godina koliko sam generalni sekretar, proputovao sam svijetom, sve do prvih granica klimatskih promjena, i u više navrata razgovarao sa svjetskim liderima, privrednicima i građanima o potrebni hitnog globalnog odgovora.
Zašto mi je toliko stalo do ovog pitanja?
Prvo, kao svaki djed, želim da moji unuci uživaju u ljepotama i obilju zdrave planete. Kao svako ljudsko biće, žaloste me sve veće poplave, suše i požari, budući nestanak ostrvskih država i izumiranje nebrojenih vrsta.
Kako su nas Njegova svetost papa Franjo i ostale vjerske vođe podsjetili, imamo moralnu dužnost da solidarno radimo sa siromašnima i najugroženijima, koji su najmanje doprinijeli klimatskim promjenama, a biće prvi na udaru i osjetiti najteže posljedice.
Drugo: kao čelnik Ujedinjenih nacija, prioritet sam stavio na klimatske promjene zato što ovaj izazov nijedna država ne može iznijeti sama. Klimatske promjene nemaju pasoš; emisije na jednom mjestu doprinose problemu na svim mjestima. To predstavlja opštu prijetnju po naš život i opstanak. Nad ekonomsku stabilnost i bezbjednost država nadvila se prijetnja. Samo putem Ujedinjenih nacija moguće je kolektivno odgovoriti na ovaj suštinski globalan problem.
Proces pregovora je spor i težak. Međutim, rezultati su vidljivi. Na poziv Ujedinjenih nacija, više od 166 država, koje zajedno oslobađaju više od 90% emisija, sada je dostavilo nacionalne planove za klimatske promjene sa zadatim ciljevima. Ako se uspješno sprovedu, nacionalni planovi svešće trend emisija na projektovani porast globalne temperature od oko tri stepena Celzijusa do kraja vijeka.
To je značajan napredak. Međutim, i dalje je nedovoljan. Izazov s kojim smo danas suočeni je kako dalje i brže smanjiti globalne emisije tako da zadržimo porast globalne temperature na ispod dva stepena Celzijusa. Uporedo s tim, moramo podržati zemlje u prilagođavanju neizbježnim posljedicama koje već osjećamo.
Što prije budemo djelovali, to će korist za sve biti veća: veća stabilnost i bezbjednost; snažniji i održiviji ekonomski rast; bolja otpornost na šokove, čistiji vazduh i voda; bolje zdravlje.
Rezultate nećemo ostvariti preko noći. Konferencija o klimatskim promjenama u Parizu nije krajnja tačka. Ona označava početak, a ne kraj naše ambicije. Mora biti prekretnica ka budućnosti s niskim emisijama i otpornošću na klimatske promjene.
U cijelom svijetu entuzijazam raste. Gradovi, preduzeća i investitori, vjerske vođe i građani rade na smanjenju emisija i većoj otpornosti. Vlade sada imaju odgovornost da zaključe značajan, obavezujući sporazum u Parizu, koji će postaviti jasna pravila kretanja ka jačanju globalne ambicije. Da bi se to postiglo, pregovaračima je potrebno jasno usmjerenje s vrha.
Vjerujem da će se to ostvariti. Lideri G20, koji su se ovog mjeseca okupili u Antaliji u Turskoj, pokazali su snažnu posvećenost radu na klimatskim promjenama. Više od 120 šefova država i vlada potvrdilo je učešće u Parizu, uprkos povećanim mjerama bezbjednosti nakon terorističkih napada.
Prema mom mišljenju, za uspjeh pariske konferencije potrebna su četiri elementa: trajnost, fleksibilnost, solidarnost i kredibilitet.
Prvo: Trajnost. Pariz mora obezbijediti dugoročnu viziju u skladu s projekcijom pada temperature na ispod dva stepena Celzijusa, i poslati jasan signal tržištima da je niskoemisiona transformacija globalne ekonomije neizbježna, korisna i već u toku.
Drugo: Sporazum mora obezbijediti fleksibilnost, tako da ne bude stalno predmet novih pregovora. Mora biti takav da odrazi promjene u globalnoj ekonomiji i postigne ravnotežu između liderske uloge razvijenih zemalja i sve većih odgovornosti zemalja u razvoju.
Treće: Sporazum mora pokazati solidarnost, između ostalog i putem finansiranja i transfera tehnologije zemljama u razvoju. Razvijene zemlje moraju ispuniti obavezu koju su preuzele: da na godišnjem nivou do 2020. godine obezbijede 100 milijardi američkih dolara podjednako za prilagođavanja i ublažavanje posljedica klimatskih promjena.
Četvrto: Sporazum mora odraziti kredibilitet odgovora na klimatske uticaje koji sve brže eskaliraju. Mora obuhvatiti redovne petogodišnje cikluse u kojima vlade procjenjuju i jačaju svoj nacionalni klimatski plan u skladu sa zahtjevima nauke. Pariski sporazum takođe mora urediti transparentan i snažan mehanizam mjerenja i praćenja napretka i izvještavanja.
Ujedinjene nacije potpuno su spremne da podrže zemlje u primjeni sporazuma.
Cjelishodan klimatski sporazum u Parizu izgradiće bolju današnjicu - i sutrašnjicu. Pomoći će da iskorijenimo siromaštvo. Očistimo vazduh i zaštitimo okeane. Unaprijedimo javno zdravlje. Otvorimo nova radna mjesta i pokrenemo zelene inovacije. Ubrzaće napredak ka postizanju svih ciljeva održivog razvoja. Iz ovih razloga mi je toliko stalo do rada na klimatskim promjenama.
Moja poruka svjetskim liderima je jasna: Uspjeh u Parizu zavisi od vas. Sada je vrijeme za zdrav razum, kompromis i konsenzus. Vrijeme je da pogledamo dalje od nacionalnog vidokruga i na prvo mjesto stavimo zajedničke interese. Ljudi širom svijeta - i generacije koje dolaze - računaju na to da ćete imati viziju i hrabrost da iskoristite ovaj istorijski momenat.
*Autor teksta je generalni sekretar Ujedinjenih nacija
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.