Lokalni izbori održani u dijelu BiH (minus Mostar, kojem je sada pridodan i Stolac) donijeli su nekoliko zanimljivih ishoda koji će dijelom odrediti i politička gibanja na nacionalnoj razini.
Područja na kojima su održani lokalni izbori, ratnom terminologijom kazano, mogu se podijeliti na liniju fronta i pozadinske općine. Pozadinska izborna područja su ona s jasnom većinom jednog naroda, stoga u njima nema straha od preglasavanja, "rasipanja glasova" i sličnih nedaća pa je moguće prakticirati demokratski pluralizam. Borba na život i smrt izbornim listićima, pak, odvija se u općinama gdje bratski konstitutivni narodi žive izmiješano, od Srebrenice u RS pa do čitavog niza općina u Federaciji BiH. Tu nitko ne govori o rupama na cestama, vrtićima, uređenju javnih površina, poslovnim zonama koje bi privukle investitore, već o "opstojnosti" ili "opstanku" naroda uz često spominjanje godina iz prošlog stoljeća, 1992., 1993. ili 1995. ovisno o općini, pa na koncu lokalni izbori izgledaju poput popisa stanovništva. Upravo su lokalni izbori najbolji pokazatelj koliko je hrvatsko-bošnjačka Federacija propao projekt i kako u općinama koje su bile na liniji razdvajanja lokalni izbori funkcioniraju kao nastavak politike drugim sredstvima. U tom "ratu izbornim listićima" sve se više šire zone u kojima je i takav posredni "rat" nemoguć, do jučer je to bio Mostar, sada je pridodan i Stolac, u kojem se izbori izgleda više ne mogu odviti normalno. Ne bi čudilo da se na sljedećima izborima to dogodi u nekim drugim općinama.
No ne treba misliti da se i "pozadinske" općine i gradovi mogu na lokalnim izborima baviti eminentno lokalnim pitanjima i problemima, kao u normalnim zemljama, već se i na njih reflektira političko stanje i odnosi na razini države, kao što i ishod lokalnih izbora utječe na dionice glavnih igrača na nacionalnoj razini.
Najveći pobjednik izbora je SNSD. Održavanje referenduma o Dana RS pokazalo se kao maestralan Dodikov potez. Oporbu je raspisivanjem referenduma doveo pred svršen čin. Da su se usprotivili referendumu, ispali bi izdajice, priklanjanjem referendumu potvrdili su Dodikovo liderstvo među Srbima u BiH. Sarajevski mediji su histerijom oko referenduma uobičajeno tjerali vodu na Dodikov mlin, na koncu, tjedan dana nakon njegovog održavanja bilo je logično da većina birača koji su jedne nedjelje na referendumu bili uz Dodika, sljedeće nedjelje neće biti protiv njega. Na koncu balade SNSD je pomeo oporbu na lokalnim izborima. Ovakav rezultat će bitno utjecati i na politička kretanja na razini entiteta i BiH. Naime, teško je očekivati da će međunarodna zajednica uskoro ići na bilo kakvo famozno "rušenje Dodika" nakon što se ovako učvrstio na terenu.
Kod bošnjačkog biračkog tijela čini se da spoj SDA i SBB-a umjesto sinergijskog učinka stvara vakuum unutar kojeg onda "lijeve" i "građanske" stranke i neovisni kandidati dobivaju nešto kisika. Iako su proglasili pobjedu, ostaje činjenica da SDA nije dobila tri od četiri najveća bošnjačka grada. SDP se na šarenoj "građanskoj" sceni pokazao kao najžilaviji faktor, i ovi izbori bi im mogli dati malo vjetra u leđa, ne dovoljno da bi opet postali ključni faktor u Federaciji, ali dovoljno da postanu jezgra objedinjavanja bošnjačke "ljevice". To bi već značilo signal na oprez kod Hrvata, jer se do sada pokazalo da se sav domet "građanske opcije" svodio na preglasavanje Hrvata i uzurpiranje njihovih pozicija glasovima Bošnjaka. Dvije velike simboličke pljuske SDA-u su pobjeda Fikreta Abdića, nepoderivog Babe, u Velikoj Kladuši i "gubitak Srebrenice". Činjenica da u Unsko-sanskom kantonu imaju vlast samo u jednoj općini baca veliku sjenu na samoproglašenu pobjedu SDA, a slučaj Srebrenice pokazuje da realnost na terenu dugoročno prevladava nad inženjeringom.
Kod Hrvata ništa bitno novoga. HDZ je i dalje neprikosnoven, oporba koju predvodi HDZ 1990 dobila je par manjih općina, i to ne zbog snage stranake, već lokalnih igrača. Ipak, pad potpore nekim "vječnim gradonačelnicima" upozorenje je za HDZ BiH da za sljedeće lokalne izbore moraju pomladiti ekipu inače teško da će neki od "senatora" dobiti i peti mandat. Rezultat hrvatske oporbe bio bi bolji da su se u kampanji fokusirali na lokalne teme i prezentirali u čemu i kako kane upravljati bolje od svojih protivnika, umjesto što su apokaliptično grmjeli o Čovićevom sjevernokorejskom režimu i sebi kao spasiteljima hrvatskog naroda, što im kod birača baš i nije upalilo jer je još živo sjećanje na sramnu ulogu koju je većina njih odigrala u bošnjačkoj platformaškoj vlasti. Promjene na lokalnoj razini u većinskim hrvatskim općinama u BiH mogu nastati jednoga dana samo prema Mostovom modelu, koji je u Hrvatskoj najprije demonstriran u Metkoviću. Dakle, novi, mladi, čisti, stručni ljudi, dobro organizirani i fokusirani na lokalne teme, a ne stari, deset puta reciklirani, podgrijani, platformašenjem kompromitirani smarači.
Na hrvatsko-bošnjačkom lokalnom izbornom frontu situacija je polovična. O stanju u Federaciji najbolje govori terminologija kojom se opisuje ishod izbora - "vratili smo Odžak i Vitez", "izgubili smo Busovaču, Jajce i Novi Travnik", iznenađujuće smo "uzeli Vareš". Za razliku od tih općina ishod mobilizacije i popisa stanovništva u Stocu ostao je nepoznat jer je skupina stolačkih intelektualaca predvođena bivšim fantomskim ministrom kulture Samirom Kaplanom fizičkim nasiljem prekinula izborni proces kada su shvatili da realizacija plana "Pomorsko društvo BiH ide prema moru" ne ide po planu. Kada i kako će se izbori u Stocu održati za sada nije poznato. Iz Mostara, gdje pišem ovaj osvrt na izbore, može im se samo poručiti - dobro došli u klub.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.