Novine su pisale da "jedino Linić radi" i pritom "jedini zna što radi", budući da se suprotstavlja bankama i štiti "malog čovjeka". U tome je prednjačio "Novi list", tvornički list riječke frakcije SDP-a.
Najgora rupa u Europi, posljednja komunistička metropola između Pjongjanga i Havane (gdje se režim ipak malo liberalizirao), trebala je sad postati nepomućen izvor političke mudrosti koja će Hrvatsku povesti u blagostanje. A na cijelom Jadranu i, uopće, na europskom obodu Mediterana, Rijeka je jedini grad koji propada - crnogorski Tivat postao je mondeno odredište, a u Fjumi, luka je puna podrtina brodova pretvorenih u birtije s kojih se noću razliježe nepodnošljiva rika cajkaške glazbe...
Neka je Linić i bio lažni prorok, ali postao je jako popularan u lijevim krugovima. Zo ga je odlučio zveknuti pa je "Jutarnji" otkrio grdnu aferu njegova suradnika i nerazdvojnog prijatelja Šegona. Milanović je nazvao Linića i naredio mu da se toga svog kompića smjesta riješi, na što je Slavko pristao, ali odmah zatim obećanje povukao rekavši: "Ne mogu ja to, naprosto ne mogu!" Onda su se premijeru javila tri ministra koji su mu poručili da ne ide đonom na Linića. Zoki je odmah sve povezao - zaključio je da njegova neformalna šefica kabineta, "dobrovoljka" Zinka Bardić, ne radi samo za njega i "Ikeu", nego i za Linića, te da je odabrala Slavkovu stranu i digla Josipovićeve "spavače" poput Miranda Mrsića. Zoki je Zinki odmah uvalio kopito i tako se raspao idilični Fred Astaire-Ginger Rogers Zo&Zi uigrani par plesača rumbe, politički toliko intiman, da ni Milanovićeva žena više nije bila sigurna treba li biti ljubomorna ili ne treba (nije trebala).
"Pogrešno je postavljati pitanje zašto sam ja tu nepismenu beep-beep otpustio nakon šest godina, nego se valja upitati zašto sam je toliko dugo trpio", rekao je Zo komentirajući pismo koje mu je tada poslala Zi, puno optužbi i pravopisnih pogrešaka. "Imponirala mi je njena energija", sam je odmah obrazložio jer u svakom razgovoru mora postaviti sva pitanja i dati sve odgovore - takav je čovjek, s temperamentom svoje alkarske postojbine, gdje su ljudi toliko povezani s rasnim konjima, da često preuzimaju njihove mentalne karakteristike.
A uzmeš u Banskim dvorima, pretvorio se u tešku dramu. Kako je Bardićka radila za SDP-ovu PR tvrtku "Madison", a kod Zokija volontirala, nije mogla i formalno ući u vladin kabinet pa je na mjesto glasnogovornice instalirala mladu Ivanu Grljak, kao tweeter koji će pratiti njen woofer za bolji stereofonski zvuk. Kad je odletjela Zinka, morala je letjeti i Ivana. Zo je pozvao šefa kabineta, Sauchu, jednog ne osobito pametnog, zgodnog dečka, pripadnika esdepeovske "zlatne mladeži". Milanović ga je na početku mandata iz ranga zagrebačkog skupštinskog besposličara unaprijedio u čin zamjenika ministra, honorirajući mu zasluge na nošenju aktn-tašne predsjednika stranke. Sad mu je rekao: "Vidi, ne znam ima li između Ivane i tebe nešto kao što se priča, ali to me se ne tiče, no ne odgovara mi da oboje ostanete u kabinetu - dogovorite se tko ide!" Saucha nije puno premišljao. "Zaključio sam", rekao je, "ide ona". Tako je i Grljakica dobila kopito pa je, suočena s dvostrukim gubitkom, pala u duboku depresiju i tjedan dana se oporavljala u toplicama, gdje joj je Zi pravila društvo. Tako je Zoki efikasno razjurio cijelu prevratničku ćeliju, Linića i njegove spavače, a Ivo je, gore na brdu, sjedio nemoćan, te izgledao gotovo smiješno, što je u politici skoro fatalno, jer se moć zasniva na predodžbi o raspolaganju silom. Kako je Josipović, zapravo, plašljiv te istodobno realist, više se nikad nije usudio otvoreno suprotstaviti Zokiju, a nisu ni stranački funkcioneri.
Svatko je mislio: ako je Crazy Horse tako bezobrazno otpilio Ivu, pregalopirao preko Slavka, te kao zadnju sluškinju otjerao Zinku, koju je ranije koristio umjesto mozga i, štoviše, progovarao na njena usta, što li će se tek meni, malom i nezaštićenom, dogoditi ako zinem pa ostanem bez plaće i bez dragog A6 s kožnatima sjedištima?
Samo održavanje takve limuzine košta 600.000 kuna godišnje (uključujući šofera), a neću se valjda opet tramakavati u onom mom starom krampu koji je prevalio više kilometara od "Marinera" na misiji za Jupiter?
Milanović je, dakle, svih na brzinu satro, a Josipovića osamio, pa se ovaj naposlijetku slomio pod teretom ambicija i tuđih očekivanja... U medijima i u društvenoj paranormalnoj sferi, gdje se ukazuju aveti prošlosti, on i dalje ima znatan autoritet, ali ga ubrzano gubi. Hrvatsko je društvo i propadajući sazrelo i napredovalo - moć se više ne može akumulirati izvan vidljive političke sfere. Sve iluzije rasprše se u jednom izbornom ciklusu. Tko nema održivu stranku pa preko nje participira u raspodjeli moći, može se uključiti jedino ako raspolaže novcem, ili iza sebe ima banku, neku korporaciju, ali one više ne ulaze u spregu s političkim lobijima. Političari im ne mogu osigurati povlaštenu tržišnu poziciju, neki monopol. Sve ide po pravilima koje diktira Bruxelles i ne postoji zaštita od konkurencije stranih firmi, koje ne haju za domaće kokošare i njihove sitne račune. Da se to stanje izmijeni, potrebno je prvo društvo gurnuti u kaos te državu koja je diplomatski izolirana, posve isključiti iz Europske unije. Milanović i Josipović pokušat će to postići, ali se ne zna imaju li dovoljno snage da to ostvare. Ostali su i bez medija. Prezadužen i izbačen iz Hypove zgrade u Koranskoj, Pavić je, doduše, započeo novi medijski biznis u prostorijama Josipovićeva prijatelja Vojkovića, vlasnika ZAMP-a. Da je Ivo pobijedio, podržavao bi ga prkoseći Zokiju jer ga je ovaj ostavio na cjedilu pa je izgubio "Jutarnji", ali i u sadašnjoj konstelaciji, svi ti gubitnici bit će jedni drugima potrebni. Samo što tu ima jako malo para, a oni su se navikli na milijune... U sličnoj situaciji, pokojni Puki mogao se barem osloniti na podzemlje, ali ugledniji kriminalci neće ući u kolo s ovim potrošenim likovima. Pavićeve tvrtke duguju milijarde za nekretnine, a ni Kutle, koliko se zna, nije uspio naplatiti svoju polovicu od zajedničkog medijskog biznisa... (Kraj)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.