Prije desetak dana oduševila me izložba o gradu Tabrizu, u okviru manifestacije pod nazivom "Dani kulture Irana". I ne samo mene, već i brojne Banjalučane koji su je tih nekoliko dana obilazili.
A onda me neprijatno iznenadio naslov u jednim našim tiražnim novinama: "'Dani kulture Irana' ili obaveštajno delovanje".
Pozivajući se na svoje dobro obaviještene izvore iz bezbjednosnih krugova u Bosni i Hercegovini, tvrde da zapadnjaci, prije svih Amerikanci, u promociji iranske kulture vide segmente političkog, a posebno obavještajnog djelovanja. Navode da su zapadnim bezbjednjacima odavno poznati kontakti bošnjačkog rukovodstva s Iranom, ali da je ovaj put akcenat stavljen na rukovodstvo RS, prije svih na gradonačelnika Banjaluke Igora Radojičića i predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika (spominje se izjava predsjednika Dodika o bratimljenju Banjaluke sa nekim od iranskih gradova.) Ovaj novinski tekst preuzela je i jedna gledana televizija i napravila bombastičan prilog za svoj centralni dnevnik.
Ali, vratimo se ipak na izložbu i prateći koncert iranske muzičke grupe "Mani", koja izvodi tradicionalnu muziku iz iranske pokrajine Istočni Azerbejdžan. Na izložbi u banjalučkom Banskom dvoru predstavljen je glavni grad Istočnog Azerbejdžana Tabriz. Radi se o gotovo dvomilionskom gradu, četvrtom po veličini, a drugom po važnosti u ovoj državi. Na ekranu je prikazano jedno video-putovanje ovim gradom, od prilaznih, modernih autoputeva, preko širokih bulevara, pored reprezentativnih savremenih građevina. Ali, Tabriz je grad 4.000 godina stare istorije i kulture, sa brojnim spomenicima kulture, među kojima se ističu tvrđave, džamije, hrišćanske (jermenske) crkve. Svakako, najpoznatija građevina u Tabrizu je Bazar, najstariji i najveći pokriveni bazar na svijetu. Kad se govori o Bazaru koji je pod zaštitom UNESCO-a, mora se spomenuti i čuveni, u svijetu najpoznatiji tabriski svileni tepih, takođe pod zaštitom UNESCO-a. Na samoj izložbi možda i najviše pažnje privukao je unikatni primjerak Kur'ana, tačnije nekoliko stranica koliko je doneseno iz Tabriza, a koji je istkan od najfinije svile tehnikom tabriskih tepiha. Samo tkanje cijele knjige, kako su nam rekli ljubazni domaćini izložbe, trajalo je šest godina. Pažnju su, naravno, privlačili i izuzetni primjerci grnčarije, drvoreza, slikarskih minijatura i kaligrafije.
Izložbu je sa gostima iz Tabriza i iranske ambasade otvorio banjalučki gradonačelnik Igor Radojičić. Tom prilikom Radojičić je istakao da je Banjaluka otvoren grad i da želi ugostiti što veći broj ljudi iz cijelog svijeta, a kako je Iran jedna od kolijevki ljudske civilizacije, da mu je posebno zadovoljstvo ugostiti prijatelje iz Tabriza.
Upravo tih dana gradonačelnik Radojičić je otputovao u Izrael, u posjetu gradu Modinu, koji je grad pobratim Banjaluci. (Dugo smo bili problem na mapi svijeta. Sada nam se možda ukaže prilika da eventualno, u budućnosti, budemo most uspostave povjerenja i pomirenja izraelskih i iranskih gradova.) Mislim da ove aktivnosti banjalučkog gradonačelnika ipak zaslužuju pohvalu i podršku.
A, što se tiče izjave o bratimljenju iranskih gradova, spomenut je Tabriz, i Banjaluke, tu izjavu nisam čuo iz usta Milorada Dodika, već njegovog potpredsjednika Ramiza Salkića, koji je takođe učestvovao u otvaranju izložbe. (Ukoliko su i jedan i drugi iznijeli isto mišljenje, imamo još veći razlog za zadovoljstvo.) Čija god da je izjava, ne vidim problem u njoj. Zar je pogrešno graditi mostove povjerenja i prijateljstva?
Problem je što Zapad već dugo ima dosta spornih pitanja s Iranom i što je Iran strateški ruski partner u regionu Bliskog istoka. Ali, pogrešno je miješati politiku i kulturu. Pogrešno je i da se naši mediji vode poluistinama i neprovjerenim činjenicama zarad boljeg rejtinga i tiraža. Ne treba praviti famu i paranoju i sebe predstavljati zatucanim primitivcima koji s podozrenjem gledaju svakog stranca. Stranih obavještajaca i obavještajnih aktivnosti sigurno da ima na ovom interesantnom balkanskom prostoru, ali i država sigurno ima profesionalce koji će se pozabaviti njima. (Na kraju u Beogradu ovih dana uhvatili su četvoro stranih državljana, dva Amerikanca i dvije Ukrajinke zbog nedozvoljenih obavještajnih aktivnosti.)
Kako god, mene je sva ova nepotrebna ujdurma podsjetila na Nušićevo "Sumnjivo lice", kad su svi hvatali špijuna i teroristu, a uhvatili su, apotekarskog pomoćnika... Đoku!
(Autor je satiričar)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.