Kolumne

Treba nam reformski preobražaj društva

Nevenka Savić
Nevenka Savić

Prošlomjesečni zaključak Savjeta Evropske unije da su ispunjeni uslovi za stupanje na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) sa BiH, te da se njegova ratifikacija i formalno može okončati, dobra je vijest za proces integrisanja BiH nakon dugo vremena.

Naime, BiH je jedina među državama zapadnog Balkana obuhvaćenim Procesom proširenja u kojoj SSP nije na snazi. Kada su 2008. nakon svega 13 mjeseci pregovori završeni i Sporazum potpisan, BiH je u pogledu napretka u integraciji, izuzevši Republiku Hrvatsku, koja je tada uveliko pregovarala o članstvu, bila prepoznatljiva u regionu. U narednim godinama mnogo toga je usporavalo integrativne napore BiH i dovelo je na regionalno začelje, ali zamah koji bi proces trebalo da dobije stupanjem na snagu SSP-a može označiti obnovljeni početak.

U domaćoj javnosti dan sastanka Savjeta EU u forumu ministara inostranih poslova nazvan je istorijskim, a očekivanja su dobila najšire razmjere. Martovski zaključci Savjeta EU su u stvari rezultat prvih koraka u realizaciji inicijative EU o novom pristupu u procesu integrisanja BiH u Uniju. I sam novi pristup je izvjesno vrijeme izazivao polemike. Da li to EU mijenja stav prema BiH, je li umorna od proširenja, naročito nakon najave novog šefa Evropske komisije da u narednih pet godina neće biti pomjeranja granica Unije, ili možda odustaje od principa čije je neprovođenje dugo kočilo proces u BiH? Ovakva i slična pitanja snažno su zaokupljala javnu sferu.

Novi pristup, stari kriteriji

Pokazalo se ono što je odavno jasno. EU ne spušta kriterije za članstvo i ne prilagođava ih nijednoj državu u procesu, ma kakve njene specifičnosti bile. Upravo suprotno, teret prilagođavanja je uvijek na državi aspirantici. Inicijativa ozvaničena na decembarskom sastanku Savjeta EU, prethodno inicirana u Hrvatskoj, podržana u Sloveniji, a formulisana u Velikoj Britaniji i Njemačkoj, predstavljena je kao pomoć BiH da presloži prioritete u procesu i usredsredi se na ono što je u ovom trenutku (a zapravo godinama) najvažnije - ozbiljne strukturne socio-ekonomske reforme. Novi pristup ne znači odustajanje od kompleksnih i neminovnih političkih zadataka, kao što je promjena Ustava BiH u skladu sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, ali jednako tako ne sprečava napredak tamo gdje on realno postoji ili može biti ostvaren.

Svih ovih godina dok u izvještajima Evropske komisije bilježi nedovoljan i ograničen sveukupan napredak, BiH više nego solidnom brzinom prilagođava zakonodavstvo acquisu u oblasti zaštite intelektualnog vlasništva, carina, azila, migracije, upravljanja granicama, zdravlja bilja... Dok javni prostor obiluje informacijama o kompleksnosti i specifičnosti BiH koje sprečavaju integraciju u EU, bitne činjenice ne nalaze svoje mjesto. Poput onih da je sigurnost ličnih dokumenata u BiH veća nego u mnogim članicama EU, da je BiH uvela digitalne tahografe među prvima u Evropi, da ima azilantski centar u skladu sa svim standardima EU i da je intelektualno vlasništvo bh. zakonima zaštićeno skoro kao i rijetke endemske vrste u svijetu. To, u poređenju sa nemogućnošću izvoza životinjskih namirnica na tržište EU ne djeluje kao mnogo, ali nipošto nije ni malo. Čini se da je najveća vrijednost novog pristupa upravo u tome što može da izazove rezultate ili poveća njihovu vidljivost, tj. da vrati fokus na životno važna pitanja. Evropska komisija će bez sumnje, a to stoji i u decembarskim zaključcima Savjeta EU, posebnu pažnju obratiti na provođenje (regionalno poznate) presude Evropskog suda za ljudska prava u slučaju "Sejdić i Finci" protiv BiH, kada bude pripremala avis o zahtjevu BiH za članstvo. Iako ovaj teret ne može i ne treba biti uklonjen, on, zasad, neće dodatno savijati kičmu bh. integracije. Fudbalskim rječnikom kazano, na novi pristup EU se može gledati kao na promjenu formacije. Ako ne ide "po krilima", možda će ići "po sredini". Pravila su i dalje ista.

Poslovno čudo, a ne država slučaj

Preraspodjela prioriteta u procesu i ulaganje svih raspoloživih resursa u reforme bitne i vidljive građanima trebalo bi da rezultuju suštinskim napretkom. U formalnom kontekstu integracije u EU - dobijanjem statusa kandidata za članstvo, većim iznosima pretpristupne pomoći i snažnijoj političkoj poziciji BiH u odnosima s Unijom. U kontekstu svakodnevice rastom zaposlenosti, životnog standarda i boljom zaštitom pravâ građana. Reforme, prije svega, podrazumijevaju smanjenje stope nezaposlenosti, rast bruto društvenog proizvoda, bolju investicionu klimu i realnu socijalnu zaštitu. U praksi, to znači manja poreska opterećenja poslodavaca, kraće administrativne procedure za pokretanje biznisa, restrukturiranje preduzeća i socijalnu zaštitu prema stvarnim potrebama, a ne zaslugama. Novoizabrane bh. vlasti sada treba da sačine plan kako navedeno ostvariti te kako, poslovično rečeno, dobiti na mostu, a ne izgubiti na ćupriji. Kao osnova bi trebalo da posluži prošlogodišnji Sporazum za rast i zapošljavanje, koji je prepoznao šest ključnih reformskih zahvata. Takođe, prije nekoliko dana Institut Inicijativa za europsku stabilnost (ESI) izložio je 14 reformskih poteza koji bi, prema ocjeni uglednih autora, od BiH za godinu mogli napraviti poslovnog "wunderkinda". Pri tome ne treba imati iluzija da će posao teći glatko i da će sve što bude planirano naići na opšti konsenzus. Ali ne treba praviti ni "slučaj" od činjenice da je BiH kompleksno uređena država podijeljenih nadležnosti, jer takve su i mnoge članice EU.

Niz je primjera u kojima je BiH dokazala da i te kako može biti funkcionalna i kredibilna, a najsvježiji, od prije nekoliko dana, je da je ispoštovala standarde za izvoz krompira u EU. Ispunjenje uslova za uvrštavanje na tzv. bijelu Šengen listu je već stari, ali i dalje vrlo ogledan primjer.

Osim socio-ekonomskih reformi, krupan izazov za BiH, a u direktnoj vezi s procesom integrisanja je unapređenje mehanizma koordinacije. Opet, nije da u BiH ne postoji koordinacija tzv. evropskih poslova. Suština je što postojeća ne može adekvatno odgovoriti narednim izazovima i rastu obima poslova u procesu. Efikasna koordinacija je godinama nezaobilazna tema izvještaja Evropske komisije o napretku, a njen izostanak čak i jedan od razloga zbog kojih su prepolovljeni iznosi godišnjih IPA alokacija za BiH u novom budžetskom periodu EU. Kreiranje ove, za proces na operativnom nivou, izuzetno važne alatke, moglo bi biti među prvim zadacima nove vlasti, barem prema najavama bh. zvaničnika.

EU nije cilj per se

Sudeći prema raspoloženju javnog mnjenja, u EU raste euroskepticizam, a na nekoliko posljednjih izbora u državama članicama prevagu su odnijele desno orijentisane vlade. U Junkerovoj Komisiji više nema komesara za proširenje koji se tako zove, a trgovinski rat Unije sa Rusijom, sukobi u Ukrajini i kriza zajedničke valute su velike brige 28-rke. Među vodećim misliocima sadašnjice nema dileme da krizira i sama ideja ujedinjene Evrope. Britanija prijeti izlaskom iz zajednice, Island je povukao zahtjev za članstvo. Sve su ovo činjenice koje bi u BiH, pa i čitavom regionu, mogle biti korištene kao izgovor za nečinjenje. No sjetimo se da ovo nije prva ni ekonomska ni institucionalna kriza EU, da je u pozadini događaja na istoku Evrope (baš kao i na mnogim drugim mjestima) bitka za energiju, te da Island već ima razvijene trgovinske i partnerske odnose s Unijom. Istovremeno ne zaboravimo da prema zvaničnoj statistici čitav zapadni Balkan ima stanovnika koliko pola Poljske i da nijedna država ovog regiona nema uslove i resurse da bude izolovano ostrvo u moru još uvijek konkurentne evropske ekonomije.

Na kraju, integracija u EU nije sama sebi svrha. To je dobrovoljan proces, čiji bi mehanizmi trebalo da posluže prvenstveno jednom cilju - boljem životu građana. Preduslov njegovog postizanja je preobražaj cjelokupnog društva. U BiH postoji apsolutni politički konsenzus da članstvo u EU nema alternativu. Tako, prema preliminarnim rezultatima najnovijeg istraživanja javnosti koji je provela Direkcija za evropske integracije Savjeta ministara BiH, misli i 78% građana ove zemlje. To je više nego očit pokazatelj šta raditi, počevši već juče.

Autorka je direktorica Direkcije za evropske integracije

Tekst je preuzet sa portala European Western Balkans

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Izdvojeno
Najčitanije