Svejedno je odakle početi priču o zemlji nam. O državi jada i čemera. O (za)tvorevini koju nam u Dejtonu, poslije vanmaterične trudnoće, podariše Holbruk i brojni drugi Klintoni.
Nije valjda da si, zemljo nam, poslije porođajnih muka, zaboravila da je međa Federacije i Manjeg Entiteta najdublja i najopasnija u ovom dijelu Evrope, jer u Federaciji BiH danas živi 9,2 posto Srba, a u Manjem Entitetu nešto malo više nesrba...
Nisam siguran da znaš kako u ovoj zemlji više nema, odnosno da je izbrisano s geografskih karata, oko šest stotina sela, zaselaka, odnosno naseobina u kojima su, prije rata, živjeli tvoji paori. Od toga je srpskih više od dvije trećine...
Ne vjerujem da si, zemljo Bosanaca i Hercegovaca, zaboravila kako Srbi stradanje svojih u Konjicu obilježavaju u Gacku, onih u Dobrovoljačkoj - u Miljevićima, dok se za pokoj duša Srba umorenih u "tuzlanskoj koloni" mole u Bijeljini. U isto vrijeme, za rata muslimani, a danas Bošnjaci, stradanje svojih na Korićanskim stijenama, u Prijedoru i Srebrenici te na brojnim drugim mjestima obilježavaju tamo gdje se zločin i dogodio...
U sastavu Oružanih snaga su oni što su za prošlog rata jedni druge držali na nišanu. I danas od njih treba očekivati da brane zajedničku državu. Svašta. Možda bi bilo bolje da Oružane snage, koje su i bez avijacije i bez tenkova, a bogami i oružja, budu dio Civilne zaštite kvazidržave nam...
Izbrojao sam, zemljo jada i čemera, da u tvom administrativno-teritorijalnom aparatu, pored nepreglednih kolona onih sitnih glodara, dokonjaka i lešinara, ima više od četiri stotine ministara, njihovih pomoćnika i zamjenika, sekretarica, vozača... Tu je i više od dvjesta kojekakvih sindikalnih te boračkih organizacija i udruga, da bi se za predstojeće izbore prijavile 72 političke stranke. Četrnaest puta više nego li ih je, na primjer, u Velikoj Britaniji...
Zemljo Bosanaca i Hercegovaca, još je u tvom naručju osam škola pod istim krovom, ali sa dvoja vrata. Na jedna ulaze Hrvati, a na druga djeca Bošnjaka. Srbi ne ulaze ni na jedna, jer ih u tim mjestima i nema...
Preživjeti u Stocu ili Uskoplju, odnosno Gornjem Vakufu, utakmicu reprezentacija Hrvatske i BiH nije sigurno baš kao ni vratiti se živ s nekog od ratišta u Siriji...
Znaš li, zemljo Bosanaca i Hercegovaca, da je Kupres grad bez Srba, ali istovremeno i grad sa "Tisuću Ivana"...
Nije valjda, zemljo jada i čemera, da misliš kako su Babini i Alijini tamo u Krajini, odnosno Bobanovi i Izetbegovićevi u Mostaru, zakopali ratne sjekire te da se oružja više nikada neće dohvatiti...
Zemljo jada i čemera, jedna si od rijetkih (pored Zanzibara, Somalije i brojnih drugih Laosa) čiji ambasador, da ne bi dobio upalu mišića kad razgovara s gostima koji dođu u diplomatsko-konzularna predstavništva, sa sobom vodi i prevodioca... Pod uspjeh bh. diplomatije smatrao bi se i dogovor s Karlesom Puđdemonom, koji bi u Tešnju trebalo da održi jedan od svojih govora. Nešto slično onom Erdoanovom u "Zetri"...
Migranti su jedino što, u ovom trenutku, zemlja Bosanaca i Hercegovaca može ponuditi državama Evropske unije. A sve donedavno velikim uspjehom smatran je plasman kostajničkog kestena u Andoru, Vatikan, Luksemburg i još neke Katalonije...
Čujem ovih dana, a kada je grad na Neretvi u pitanju sve je moguće, da je Ljubo Bešlić zamrznuo svoju funkciju gradonačelnika za još deset godina, pošto ovdje ne očekuju da bi se ovaj problem mogao riješiti u idućem desetljeću. Onaj sa 24.000 evra plate (bez dnevnica, toplog obroka i odvojenog života) ni okom da trepne. Ne sekira se nimalo. Samo izrazi zabrinutost i ništa više...
Ne znaš ni to, zemljo jada i čemera, da si jedina u zapadnom Balkanu u kojoj ne može da raste maslina. A njena grančica, još od antike, simbol je mira, kojeg nikada u ovoj zemlji neće biti.
Ali, bez obzira ne sve ovo, ja te, zemljo jada i čemera, i dalje trebam. Jer, kad god mi dođe nekakva muka i teret u svakodnevici sjetim se Tebe. Sjetim se tvog bitisanja, čak i na Ist riveru, i onda mi dođe da umrem od smijeha.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.