Kolumne

Uloga oslikane krave u dijalogu

Scena je nadrealna, dostojna Felinija ili Kusturice: crno-bela krava pase nadomak guste šume. Snimljena je iz profila, a na strani okrenutoj objektivu dominira najvažniji srpski nacionalni simbol - četiri ocila ili četiri S, kako ga mnogi tumače, uz poruku iz ovdašnje nemoguće misije Samo Sloga Srbina Spasava. Malo prema repu se razliva još jedan pokušaj utiskivanja ocila. Valjda "model" nije imao strpljenja za toliku i toliko rodoljubivu umetnost.

Krava je uslikana i oslikana na Mokroj gori, ne Kusturičinoj, već većini malo poznatoj planini na tromeđi Srbije, Crne Gore i Kosova, nedaleko od jezera Gazivode. Na Preobraženje. Oslikana i uslikana. Ručni rad široj javnosti nepoznate grupe autora koji su se predstavili kao - četnici. Doduše, malo je reći predstavili, jer su, prema tvrdnjama zbunjenih i pomalo ustrašenih putnika koji su ih sretali na planinskom putu, naoružani "kašnjikovim" baš vatreno proslavljali Preobraženje i nekada cenjeni Dan borovnice, koja je zaštitni znak ove Mokre gore.

Pijani ko majka, kako slikovito kaže poslovica, u slavu vaskolikog srpstva i pravoslavlja "preobrazili" su jednu "albansku" kravu. I to obnarodovali rafalima.

Zašto je, pitaće se možda i iskreno nasmejani čitalac zamišljajući nadrealnu scenu, to bitno kad ima mnogo važnijih tema od tamo neke albanske krave i šačice srpskih raspojasanih muškaraca, makar i sa "kalašnjikovim"? Eto, samo nekoliko dana kasnije, posle liturgije uhapšen je kosovski Srbin Bogdan Mitrović (74), pod sumnjom za ratne zločine počinjene nad Albancima. Dok ovi redovi nastaju Osnovni sud u Prizrenu, ne EULEKS-ov, već kosovski, odlučuje hoće li ga pustiti da se brani sa slobode ili će mu produžiti pritvor. Njegov advokat i kćerka tvrde da je kriv samo zbog toga što nije hteo da proda davno uzurpirano imanje uzurpatoru, nekadašnjem komšiji. Albancu, razume se.

Dabome, dok je nesrećna krava u fokusu ove priče, Srpska lista vaga hoće li podržati Ramuša Haradinaja za novog kosovskog premijera. Sva je prilika da hoće, ne samo Ramuša Haradinaja, ali i njega koji nije tek imenjak vođe nekadašnje OVK, kog Srbija tereti za najstrašnije ratne zločine počinjene nad srpskim i inim civilima tokom i posle NATO bombardovanja 1999. On je baš taj, isti taj zbog kog su vlasti u Srbiji pre samo nekoliko meseci bile na pragu da prekinu diplomatske odnose s Francuskom zato što je tamošnji sud odbio da ga izruči.

Isti onaj čijem se skorom suđenju pred Specijalnim sudom za zločine bivše OVK u Hagu nada pretežna Srbija. Isti onaj kog je Haški tribunal već oslobodio optužbi za ratne zločine. U nedostaku dokaza i naprasno "preminulih" i nestalih svedoka. I da, deluje kao slučaj komendijant, i tada je Ramuš Haradinaj u Hag otišao kao - premijer Kosova, tada istina bez podrše Beograda, odnosno političke opcije kosovskih Srba koja sledi zvanični Beograd.

Čemu fascinacija "oslikanom" kravom samo dan pre nego što će se posle duge pauze u sedištu Evropske unije sresti predsednici Srbije i Kosova Aleksandar Vučić i Hašim Tači, da pod budnim pogledom visoke predstavnice EU za spoljnu politiku Frederike Mogerini dogovore nastavak zakočenog briselskog dijaloga o normalizaciji odnosa. Srbije i Kosova. Kada će Vučić, kako je najavio, zbog uhapšenog Mitrovića, "njima" reći baš sve stvari od kojih "ima da ih boli glava". Što može značiti i poruku Tačiju da će i on kad-tad u Hag.

Napokon, zar je jedna crno-bela krava sa dodatom šarom važnija od tzv. unutrašnjeg dijaloga o Kosovu, koji je Vučić otvorio javnim pozivom pre nekoliko sedmica kao najvažni korak u razmrsivanju zapetljanog kosovskog čvora i postizanju konsenzusa o konačnom rešenju?

Ako se malo s juga Srbije pomaknemo na sever možemo kao top storiju ispripovedati kako gradonačelnik Subotice Bogdan Laban vodi "dijalog" sa sugrađaninom, uz to i partijskim kolegom (u predsednikovoj Srpskoj naprednoj stranci), docentom Vladimirom Polovinom, koji ga je navodno povredio nekakvim plakatima. Rečit "dijalog" je snimljen mobilnim telefonom, a u njemu se sem psovki, koje nisu za osetljive uši, i šamara čuje i "kolegijalno" pominjanje betonskih cipela! Onih poznatih svim ljubiteljima filmova o svetu mafije.

Posle ubeđivanja napadnuti je priveden i pritvoren, gradonačelnik se izvinio građanima Subotice, a SNS saopštio da ga je neko primoravao da krade, uz navođenje bivšeg ombudsmana i predsedničkog kandidata, vođe Pokreta slobodnih građana Saše Jankovića i Demokratske stranke! Sreća po samog Labana, SNS, napadnutog Polovinu, obeđenog Jankovića i DS, da je posredi unutarstranački dijalog, pa su betonske cilepe i koješta još ostale samo verbalna, maltene nužna odbrana! Do daljeg.

Nije, naravno, jadna krava važnija od svega toga što se ljudima dešava i na jugu i na severu, sem kao vrlo metaforičan vid sva tri ta dijaloga, i briselskog i unutrašnjeg i unutarstranačkog. Ne krava sama po sebi, nego kao pokretna poruka. Žigosanjem, doduše sprejom ne gvožđem, obeležena je teritorija, obnarodovana ideja i namera; ako bude zgode svi ti dijalozi okončaće se "preobraženjem" sveg albanskog u sve srpsko.

To što su nazovičetnici bili trešteni pijani nije nikakav izgovor; očito su u rat s albanskom kravom pošli dobro opremljeni. A da čitava stvar nije degutantna, bilo bi zgodno saznati kako su prepoznali da je krava "njihova"? Da možda nije mukala na albanskom i izazivala ih crveno-crnom maramom, plazila prošarani jezik?

No, manimo se šale gde joj nije mesto i vratimo se zbilji: "četnici" su, dabome, znali da krava pripada albanskom čobaninu. Baš kao što su dobro znali da albanski i srpski čobani na Mokroj gori ne žive paralelno, u ovom što se zove suživot, nego prosto žive komšijski, bez trzavica, sem uobičajenih ljudskih. Njima nisu potrebni briselski, unutrašnji i unutarstranački dijalog za napasanje goveda na istim pašnjacima.

I zato su im umišljeni četnici s viškom maligana i lažnog patriotizma i ocila na kravama teret koji im može zagorčati život. Baš kao što bi to učinio i crveno-crni orao oslikan na "srpskoj" kravi. Mada bi se, vrlo verovatno, ta jadnica volšebno našla na naslovnim stranama svih srpskih tabloida kao nepobitan dokaz velikoalbanskih pretenzija i nastranosti, u najmanju ruku bi bila opasna kao onaj dron s velikoalbanskom zastavom koji je pre nekoliko godina aterirao na stadion Partizana tokom fudbalske utakmice između Srbije i Albanije.

Ili kao onaj oslikani voz koji je pre nekoliko meseci krenuo iz Beograda da pokaže da je "Kosovo srce Srbije", pa se zaustavio u Raškoj. Ne samo zbog toga što su taj pokretni ikonopis s one strane granice, koja se s ove strane zove administrativna linija, čekale kosovske specijalne jedinice ROSU. Inače mirno stacionirane kad voz bez napadnih obeležja saobraća.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije