Može li Vlada Republike Srpske preživjeti bez aranžmana sa MMF-om pitanje je koje se sve češće i sve glasnije čuje i na ulici i u kafani, ali i na zvaničnim sastancima političara.
Vlada će, naravno, preživjeti prevarantski potez Denisa Zvizdića i Fadila Novalića, ali je ovo posljednji trenutak da premijerka sama, ili sa svih 16 ministara zajedno, stavi prst na čelo i upita se: može li se u ovom sastavu i ovakvim radom dalje. Tu je odgovor veoma kratak i veoma jednostavan - ne može.
Kada MMF dođe u neku malu zemlju, kao što je BiH ili RS, svejedno, onda to znači da je njena vlada izgubila kontrolu nad svojim budžetom i platnim bilansom. Zato i jeste najbolja ona vlada kojoj ne treba MMF. Ali kada već dođe, kao što je kod nas slučaj, onda je ključno pitanje na koje Željka Cvijanović i njeni ministri moraju dati jasan odgovor: zašto je nastala kriza i ko se njome okoristio. Bez odgovora na to pitanje Republika Srpska neće moći dalje, jer ona godinama tone u talasima pljačkaške privatizacije, blokade računa, stečajeva, korupcije i pod teretom nerazumnog birokratskog i poreskog opterećenja. Ekonomisti su izračunali da privreda ima 367 fiskalnih i parafiskalnih nameta.
Kod nas nije problem što je država na ivici ponora i propasti, nego je problem što je propalo društvo, a društvo pravi državu. U RS je problem što se mladi pitaju ima li smisla ići u školu kad je polovina diploma lažna i ima li smisla biti najbolji đak kad se najbolji obično ne mogu zaposliti, a država im šalje poruku, na svim nivoima, da se učlane u partiju kako bi mogli da dobiju radno mjesto.
Ova vlada, nažalost, ovako kako je do sada radila, nije u stanju da mobiliše naciju, pa koristi instrumente moći koje ima, formalne i neformalne, da zamijeni teze i prikaže se kao uspješna vlada, "vlada koja izvršava sve svoje budžetske obaveze". Pritom, ne pominje pet najvažnijih mjernih kategorija koje ima svaka vlada svijeta: posao, pravda, stabilnost, rast i antikorupcijska deratizacija. Za početak, Vlada bi morala odmah da počne da naplaćuje poreze i od svojih miljenika jer je dug narastao na vrtoglavih 1,5 milijardi KM. Očigledno je da budžet više ne puni realni sektor, što bi trebalo da je prirodno, nego građani potrošnjom u marketima. Bude li Ministarstvo finansija radilo svoj posao, onda nam zaista ne treba MMF, a još manje nam treba nekontrolisano štampanje obveznica.
Vlada RS ima podršku i moć da sprovede neophodne promjene, dobila ih je na izborima, ali treba da sa više pažnje osluškuje kritično mišljenje, a ne da samo okuplja istomišljenike. Te promjene nemoguće su bez novih ljudi, ali sposobnih, ljudi sa integritetom koji se godinama povlače pred hordama partijskih poslušnika, ali i bez dobrih javnih servisa. Nije sporno da medije svuda u svijetu, pa i u RS, uređuju ključni monopolisti, bilo da je to država ili korporacija. Mediji, dakle, rade kao propagandna mašinerija, jednih ili drugih, ali ovo što sada radi Vlada RS, a ponajviše premijerka, u zaštiti ovakvog RTRS i ovakve Srne, direktno vodi njihovoj eutanaziji, a RS će, nastavi li se ovakav rad javnih servisa kojim se razdražuje javno mnjenje, postati država sa uočljivim nedostacima.
U odabiru kadrova, od nekih ministara, a pogotovo preko njihovih pomoćnika i načelnika, zatim do direktora javnih preduzeća, potpuno su zanemareni vrijednosni kriterijumi. Većini onih, čija smo imena prvi put čuli tek u rubrikama "postavljeni su" i "imenovani su", teško bi bilo napisati i pristojan nekrolog, bude li, ne daj bože, zatrebao. Željka Cvijanović tačno zna koliko malo vrijede ljudi kojima povjerava najznačajnije srpske institucije ili poslove. To je, nerijetko, uvreda i ponižavanje svega mislećeg u RS i cjelokupnog duhovnog nasljeđa Srba koji su za takve važne poslove, tokom istorije, birali najsposobnije i najuglednije. A Vlada sve vrijeme ima arogantan stav prema nekim važnim opomenama koje su stizale iz određenih dijelova društva, posebno medija, ne samo o korupciji u javnim preduzećima, nego i u samoj vladi, na primjer, u nekim važnim ministarstvima.
Nije sporno da partije koje su na izborima dobile povjerenje birača imaju legitimno pravo da postavljaju svoje ljude na čelne pozicije, ali je za zdrav razum nevjerovatno da je ovo što je sada na sceni najbolje što SNSD, DNS i SP RS u ovom trenutku imaju. Partokratija misli da su i država i društvo njeno vlasništvo, pa nije ni čudo što je razorila Republiku Srpsku i sada tu smrtnu egzekuciju privodi kraju. Zato premijerka mora, odmah i bez odlaganja, da reaguje jer smo došli do tačke gdje prestaje volja, a počinje prinuda. Ne treba da je zavaraju ni koalicioni partneri, ni nova imena na izbornim listama pred lokalne izbore.
Jer, kvazijapijevski pristup mladih politici, gdje sve to izgleda, od fizičkog dotjerivanja pa do načina kako se izgovaraju riječi, dosta dobro upakovano, ali nekako teško možete da naslutite neku novu ideju koja iza tog dobro upakovanog proizvoda stoji.
Oklijevanje u sprovođenju temeljnih promjena geometrijskom progresijom uvećava naše teškoće i produžava potrebno vrijeme za izlazak iz krize, iz koje bismo i sa mnogo manje pameti i sposobnosti od ovih koje sada imamo na raspolaganju, a ne koristimo ih, ali zato sa više čestitosti već davno izašli. To, a i mnoge činjenice o zloupotrebama i bezakonju, koji se posljednjih mjeseci i godina mogu naći u svim medijima, najbolje govori da se promjene neće moći uspješno izvesti bez krupnih kadrovskih promjena. Jer, oni koji su iz postojećeg stanja, koje više nikog ne zadovoljava, imali koristi - neće izvršiti promjene.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.