Kolumne

Voda nešto nosi

Naslov je pozajmljen od Zilahija; stvarnost je mnogo surovija od kultne knjige. Četiri meseca posle katastrofalnih poplava koje su direktno ili indiretno odnele 57 života u Srbiji i nanele materijalnu štetu koja se meri, opet direktno ili indirektno, sa dve milijarde evra, deo Srbije ponovo je pod teškom bujičnom vodom.

U trenutku kada ovaj zapis nastaje voda je u istočnoj Srbiji kod Kladova već odnela jedan život, a još troje ljudi je nestalo. U Borskom okrugu evakuisano je više stotina ljudi, nekoliko većih naselja poput Tekije i Grabovca praktično je odsečeno od sveta. Voda je pokrenula klizišta, čitava brda se pomeraju, kuće sa okućnicama su nagnute, a najslabije padaju kao kule od karata. Voda je prodrla u hidroelektranu "Đerdap 2", energetski bastion koji je preživeo majski potop. Za razliku od kolubarskih kopova, koji su još pod tom prolećnom vodom.

Nešto slično stihiji na istoku desilo se pre dva meseca na zapadu, kada su čitava sela oko Kosjerića i Koceljeve gotovo izbrisana sa mape, na sreću bez ljudskih žrtava. Stradale su maline, usevi, stoka, živina, kućni ljubimci, divlje životinje; kuće su se nakretale i padale, šume su se pomerile, pašnjaci urušili, putevi pretvorili u kratere. Ono što je izbeglo majsku vodu, nije julsku i septembarsku.

Ipak, statistika će jednog dana pomalo hladno beležiti da su u Srbiji 2014. tokom proleća i leta na svaka dva meseca u samo nekoliko dana padale višemesečne kiše. One su leti obično presahle potočiće i plitke hladne planinske rečice pretvarale u desetine srpskih Žutih reka, bujice pune mulja, granja, šaša i smeća, čiji su novi tokovi bili i 70 metara široki. A povremeno su ličili na čudna pokretna jezera. U međuvremenu, mesecima između potopa, padale su obične kiše, zadržavajući vlagu i onemogućavajući suncu da osuši zemlju i zidove.

Ipak, statistika će jednog dana pomalo hladno beležiti da su u Srbiji 2014. tokom proleća i leta na svaka dva meseca u samo nekoliko dana padale višemesečne kiše

Maj je, na sreću, nesamerljiv. To veoma dobro zna čitav region, jer su velike vode tada nanele ogromnu štetu Republici Srpskoj i Hrvatskoj, uzele danak u životima i imovini. U manjoj meri čine to i sada. Ali, ovaj lament nad vodom može biti mnogo duži, a može biti i u nastavcima jer Sava raste, Dunav duž smederevskog puta liči na malo more, Pek postaje ozbiljna reka, bujice se ne povlače dovoljno brzo i dalje drže okovana naselja... A jesen tek stiže.

Meterolozi i hidrometerolozi su nemoćni; kao i uvek na vreme upozoravaju na promene, prognoziraju povećane padavine, ali nikako da "pogode" meru koja će se sručiti iz oblaka. Zato se u maju pomalo preterano govorilo o hiljadugodišnjim vodama; preterano jer je to teško utvrditi naprosto zato što su merenja znatno mlađa. Ima umetničkih zapisa, poput Andrićevih o povodnjima, naučnih je malo, ali da ne sitničarimo, dovoljno je da su te kiše bile stogodišnje pa i višedecenijske.

I važno je znati dve stvari: ako hoćemo koliko-toliko mirne dane i noći, majska voda je sada reper odbrane. I to od naših kiša, onih koje na Srbiju padnu sa neba iznad nje, a ne stižu velikim tokovima. Onda se milioni kapi palih nad nekim brdom sjure u rekordnom roku, usput probude ponornice i načine bujuce. I pokrenu klizišta. Zato stručnjaci govore da nisu Sava, Dunav, Drina prva opasnost, nego baš te male vode koje podivljaju s vremena na vreme. I što kiša više bude, više će divljati, a na količinu kiša se ne može uticati, bar ne preknoć i pojedinačno, već samo globalno, kao deo napora velikog šara da klimi vrati primat.

Nije loše imati na umu i jednu gotovo anegdotsku opomenu: nevelika čačanska Čemernica 15. maja 1964. načinila je nezapamćenu pustoš. Nezapamćenu ne prenosno, nego stvarno zaboravljenu, pa se 15. maja 2014, tačno četiri decenije kasnije, izlila na isti način i načinila istu pustoš. Mora biti da se ne zove zalud Čemernica i da njeno ime nosi kod razaranja! Ko zna koliko je puta nekog drugog 15. maja, jula, septembra plavila i donosila čemer.

Ono što ipak ne izmiče merenju jesu godine nemara. Srbija se u maju od voda branila džakovima sa peskom, a džak protiv bujice nema šanse; može biti dobar na velikim regulisanim tokovima, vodama koje sporije teku između utvrđenih obala, znanim dolinama. Tu džakovi podižu nivo sigurnosti na manje branjenim mestima, tamo gde su nasipi nedovoljno visoki ili nagriženi zubom vremena. Na toku Save kroz Srbiju takvih je dvadesetak kilometara, kada se oni saniraju ta divna reka biće ono što i jeste, izvor života i uživanja. Naravno, sve dok njen sada uobičajeni vodostaj ne bude na novoj, višoj koti, ali to se ne dešava iznenada, reka raste dovoljno sporo da omogući novo utvrđivanje.

Protiv bujica nema takvog logičnog spasa, od njih se brani ustavima, branama, akumulacijama, planskim ispustima za vodu, retenzijama. I pre svega uređenim vodotokovima, čak i kada su vidljivi tek kao vijugave duge jaruge bez kapi vode. Stari šporet "odložen" u godinama presahli tok - znate, da se nađe i podloži kad dođe sezona letnjih i jesenjih radova ili zimnice - nemarno bačena plastična vreća, neuklonjeno palo drvo ili, daleko bilo, lešina uginule životinje dovoljni su da naglu vodu, bujicu preusmere, rašire, odvedu tamo gde nikome nikada ne bi palo napamet da će ići. Vrtoglavno će puniti duge rečice i reke, koje će se izlivati, razlivati, strmoglavo dalje. Zato ta koritanca i korita valja čistiti, na mestima gde je šteta najmanja dozvoljavati im da se razliju, pa ih vraćati, branama usporavati, akumulacijama zadržavati.

Nema tu preterane mudrosti, stručnjaci sve znaju. I računaju na vreme. Sigurno je da će i ekonomisti vrlo brzo izračunati da su i nasipi, brane i akumulacije manji ceh od onog koji samo jedan potop nosi. Primerice, na zvaničnim objektima "Srbijavoda", onima koji služe za odbranu, majske kiše nanele su štetu od dve milijarde dinara ili dvedesetak miliona evra. I to je moralo odmah da se popravi da bi štete od novih voda bile donekle sprečene. Za zaista uređen sistem odbrane od poplava potrebno je neuporedivo više novca, ali svaki dinar višestruko se isplati.

Prozivke vlasti nema prosto zato što je svaka garnitura tokom ovih decenija bila podjednako neodgovorna; zakidala je vodoprivredi na budžetu, elektroprivredi na osiguranju, podsticala nelegalnu gradnju, smejala se ćišćenju reka

Srbija, međutim, dve-tri decenije ne ulaže u svoj odbrambeni sistem od voda. Svojih voda, jer za međunarodne reke mora da ne bi plaćala štetu izavanu neuređenim tokom na svojoj teritoriji. "Lokala" što se tiče, stvari su tragične: tri velike akumulacije čija je gradnja počela pre nekoliko decenije progutale su stotine miliona evra, a sada su novi Skadri na Bojani koji traže još stotinak miliona evra za završetak. A, te bi tri akumulacije u mirnim danima obezbeđivale pijaću i industrijsku vodu, a u danima povodnja smirivale bujice, štitile ljude i imovinu.

Tokom istih tih decenija Srbija nije obnavljala Titove objekte, kako se sa sve više nostalgije zove vodna infrastruktura izgrađena u vreme Jugoslavije. Zato sada akumulacije "propuštaju" alge i otrovna crvolika stvorenjca, pa Užice mesecima nema vodu, Zrenjanin godinama... Dodamo li tu već napisanu storiju o nelegalnoj gradnji, kućama, pa i čitavim naseljima podignutim na mestima gde bi nagle vode trebalo da se šire, izlokane puteve koji ni letnji pljusak ne mogu da izdrže, a kamoli da budu siguran izlaz za ugorožene ili ulaz za pomoć... O kopovima, termoelektranama i hidroelektranama ovog puta nećemo. Ide zima, biće vremena da se nadolazeći kolaps energetskog sistema raščlanjuje. Zato samo opaska - novac koji Srbija već daje, a tek će davati za uvoz struje, uglja i gasa za ovu sezonu bio bi odlična investicija da je uložen u odbranu sistema. O unapređenju ne vredi govoriti.

Prozivke vlasti nema prosto zato što je svaka garnitura tokom ovih decenija bila podjednako neodgovorna; zakidala je vodoprivredi na budžetu, elektroprivredi na osiguranju, podsticala nelegalnu gradnju, smejala se ćišćenju reka; ovoj je zapala velika kiša pa prethodne kudi, zaboravi na to da sama vlada više od dve godine!

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije