Kolumne

Živku ni EU ne može ništa

Dragan Jerinić
Dragan Jerinić

Prošle sedmice veoma optimistično završen je briselski dijalog na kojem su pala obećanja i dogovoreni rokovi do kada bi BiH, jednim iskoordinisanim glasom, trebalo da podnese zahtjev za kandidaturu u Evropskoj uniji.

To bi, prema Štefanu Fileu, trebalo da se desi do kraja godine, do kada bi politički lideri trebalo da dogovore i institucionalno provedu nekoliko pitanja iz sasvim nove, ali skraćene "mape puta" u kojoj dominira pitanje provođenja presude "Sejdić i Finci", te iz oblasti javnih nabavki i zaštite životne sredine.

Ova nova briselska praksa, taj dijalog na visokom nivou, na kojem bi lideri vladajućih stranaka direktno dobijali dva-tri pitanja i rokove do kojih se to treba riješiti predstavlja novi instrument, kaže File, a BiH je prva koja će od njega imati benefit.

"Nije potreban nikakav prenos nadležnosti entiteta na državni nivo, već treba stvoriti mehanizam u kojem će koordinisati entitetski predstavnici BiH, a rezultat te koordinacije treba da bude sposobnost da se govori jednim glasom. Iza ove fraze ne stoje vještačka nametanja EU, niti neki dodatni nivo odlučivanja koji bi mogao oduzeti nadležnosti entiteta, što su politički lideri jasno razumjeli", pojasnio je File taj novi recept koji je osmišljen za BiH.

Ovakav jasan stav evropskog komesara pozitivno je prihvaćen u Banjaluci, što se moglo vidjeti i iz izjave predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika da je sastanak bio dobar, pa čak i iznad njegovih očekivanja, ali i da dalje nije optimista kako će se riješiti stvari unutar BiH.

"Konačno se vidjela Evropa u pravom smislu, onome u kome ona poštuje unutrašnju organizaciju svake zemlje, pa i BiH, i za koju je jedino relevantno da jedan glas iz BiH na njenom evropskom putu bude usaglašen glas, a ne, kako je to do sada bio slučaj, samo glas iz Sarajeva. Rečeno je da se usaglasi i promoviše proces koordinacije na način da svi budu uključeni, a ne da se ide u ime svog naroda i partije, a da to ostali osporavaju", prokomentarisao je Dodik, koji je u Brisel otišao s puno nepovjerenja, imajući u vidu dosadašnju praksu pritisaka na Republiku Srpsku da pristane na proces centralizacije, a sve pod maskom evropskih integracija.

Dodik smatra da ukoliko, pak, BiH i postigne potrebni dogovor može računati na to da će krajem godine aplicirati za članstvo u EU i dobiti kandidatski status, te da je interes i Republike Srpske da se dobije taj status.

Kako je provođenje presude "Sejdić i Finci" ključ briselske "mape puta" ni drugi učesnici sastanka poput Zlatka Lagumdžije nisu zaostajali u optimizmu za Štefanom Fileom, pa je lider SDP-a poručio kako je u suštini sa predsjednikom HDZ-a Draganom Čovićem gotovo usaglašeno rješenje izbora članova Predsjedništva BiH iz Federacije i da je, eto, ostalo tehnički da se to provede.

I tu bi negdje i završio evropski prošlosedmični optimizam... Odgovor za provođenje presude "Sejdić i Finci" stigao je iz SDA Sulejmana Tihića, iz koje su cinično upitali Lagumdžiju i Čovića "ako imaju rješenje šta čekaju sa provođenjem".

Drugim riječima SDA se već sada nudi da svim svojim kapacitetom blokira bilo kakav dogovor koji bi mogao u Briselu biti shvaćen kao korak naprijed, ljuta jer je Lagumdžija politički sasvim ispravno pokrenuo proces njenog izbacivanja iz vlasti, kako iz Savjeta ministara, tako i iz federalne i kantonalnih vlada.

Strategija SDA, po kojoj su željeli biti dio vlasti a ponašati se kao opozicija, što se vidjelo prilikom glasanja za budžet zajedničkih institucija, jednostavno nije mogla biti prihvaćena od njihovih federalnih partnera, prvenstveno SDP-a, koji takođe mora do vodi računa o političkom rejtingu. Da takvoj politici SDA ništa nije sveto pokazuje i nedavno saopštenje Udruženja "Majke enklava Srebrenica i Žepa", koje se protive smjeni ministra Sadika Ahmetovića.

S druge strane, na federalnom nivou SDA ima čvrstog saveznika u predsjedniku FBiH Živku Budimiru, koji je spreman na sve osim da dozvoli novim koalicionim partnerima SDP-a, stranci Fahrudina Radončića i HDZ-ovima, da u nekoj normalnoj, demokratskoj proceduri preuzmu vlast. Budimir je spreman, kaže, na raspuštanje parlamenta FBiH i raspisivanje prijevremenih izbora kako bi se stvari u Federaciji vratile u ustavne okvire. Možda bi taj penzionisani general i bio u pravu da nova koalicija nema većinu u parlamentu, ali stvari su ovdje poprilično jasne.

Živku Budimiru ne pada na pamet da bi on kao predsjednik Federacije trebalo da ispoštuje minimum demokratske kulture i prihvati novu političku realnost. To što partija iz koje on dolazi HSP ispada iz vladajuće koalicije ne može, niti smije biti jedini uslov da se ponaša kao predsjednik.

Sličan izbor imao je Dragan Čavić kao predsjednik Republike Srpske 2006. godine, kada je njegova tadašnja stranka SDS ostala bez podrške koalicionog partnera PDP-a, što je dovelo do pada Vlade Pere Bukejlovića. Čavić je tada mogao da bira između političke i institucionalne krize u Republici ili da da mandat tadašnjem lideru opozicije Miloradu Dodiku. Odlučio je potpuno ispravno, državnički, a ne stranački i politikantski, mada ga je to kasnije koštalo i članstva u matičnoj stranci.

Živko Budimir se, eto, odlučio za suprotno, za politiku "što gore - to bolje". Uvešće Federaciju, a samim tim i BiH u višemjesečno institucionalno mrcvarenje, blokiraće izbor vlasti na svakom koraku, što će direktno usporiti i dogovor u vezi sa ona tri-četiri evropska pitanja.

Možda bi Štefan File za njega nasamo trebalo da organizuje poseban brifing u Briselu?

Izdvojeno
Najčitanije