Kolumne

Život nakon potopa

Emina Bašić iz Maglaja sa svojom djecom preživjela je poplavu. Kaže da je ta spoznaja sad održava u životu, ali ne zna do kada će.

"Voda mi je odnijela stan kupljen na kredit, auto kupljen na kredit, moj gazda je ostao bez firme pa ću i ja ostati bez posla. Humanitarna pomoć će prestati dolaziti. Šta ću onda sa djecom? Početi žaliti što voda i mene nije odnijela?! Nemam snage da ponovo počinjem od nule, ni od rata se nisam oporavila", reče nam Emina.

Ona je dio statističke procjene koja govori da je, direktno ili indirektno, oko milion i po ljudi u BiH pogođeno prirodnom nesrećom.

Razmjere katastrofe, koja je napravila beskućnike od stanovnika Maglaja, Doboja, Orašja, Šamca, Odžaka, Bijeljine..., tek će stručnjaci početi procjenjivati. Podaci o šteti samo će dodatno učvrstiti BiH na vrhu crne liste - i prije poplava bili smo najsiromašnija evropska zemlja.

Evropljani, Amerikanci i ostali prijatelji iz svijeta zaklinju se da će nam opet pomoći. Istina, pomagali su i nakon rata okončanog prije 19 godina; slile su se milijarde maraka, ali poslate donacije nisu baš iskorištene za šta su bile namijenjene. Da jesu, podivljale rijeke ovog maja ne bi plavile i kolektivne centre u kojima su do izbijanja poplava živjele izbjeglice iz proteklog rata. Cinici kažu da nas čeka sličan scenarij i da ćemo nakon ratnih, sada dobiti poplavne profitere. Budući da već sada mnogi pokušavaju politički i materijalno profitirati, očigledno nam nesreća nije zajednička ma koliko iz potopljenih gradova i sela stizale priče kako unesrećenim ljudima pomažu njihove komšije sa druge strane entitetske granice. Neko iz Tešnja šalje vruće bureke gladnim Dobojlijama. Ovaj naslov u medijima je objavljen sa tri upitnika. Bio je to, valjda, znak čuđenja što sit čovjek pomaže gladnom, a i podozrenja: da se ipak donirane pite dobro provjere, ko zna šta je u njima. Rafteri iz "srpske" Foče spasavali su od davljenja Bošnjake u Janji. "Bošnjački" rafteri iz Bihaća čamcima su dopremali hranu i vodu Srbima u poplavljenom Doboju. Hercegovci, i Bošnjaci i Hrvati, nakon Maglaja, takođe su priskočili u pomoć Dobojlijama.

U ovoj zemlji žive ljudi - prije svega. Nesavršeni. Zavađeni. Siromašni. Povrijeđeni. Podijeljeni. Više puta unesrećeni, ali ipak dovoljno živi da bi mislili, osjećali i reagovali kao ljudska bića

Tako je, otprilike, nepatvorena humanost i solidarnost građana BiH predstavljena u izvještajima pa nije ni čudo što su se i političari javno šokirali kad su vidjeli da u ovoj zemlji žive ljudi - prije svega. Nesavršeni. Zavađeni. Siromašni. Povrijeđeni. Podijeljeni. Više puta unesrećeni, ali ipak dovoljno živi da bi mislili, osjećali i reagovali kao ljudska bića. Razlikuju se po mnogo čemu; ne samo po imenima, kantonima i entitetima u kojima žive. Kad bismo iz stvarnog života nakratko mogli izmjestiti politiku, znali bismo da su među tim ljudima (i među onima iz istih nacionalnih i vjerskih kolektiviteta) ogromni animoziteti zbog navijanja za različite sportske klubove, zbog geografskog porijekla, nivoa obrazovanja ili imovinskog stanja. Identiteti su višestruki pa je nepravedno pojednostavljivati stvari i iskazanu ljudskost spasilaca dobrovoljaca iz cijele BiH svoditi na to da su, eto, pomagali davljenicima "iako su oni druge vjere i nacije". Uvredljivo je to i za žrtve kojima je pomoć pružena i za one što su, instinktivno, ne čekajući da proradi sistem zaštite i spasavanja, potrčali tamo gdje je nesreća. Nevoljnika je previše da bismo njihove patnje, prije nego što utvrdimo i konačan broj žrtava, stavljali u politički okvir. Pomažu oni koji su dovoljno ljudi da prepoznaju tuđu nesreću. Oni su, što je najvažnije, tu "nesreću napali i rukama i nogama, a ne ustima". Zato u poplavljenim naseljima nije poginulo više ljudi, zato u prihvatnim centrima djeca uz hranu i pitku vodu imaju i igračke, a teško bolesni nisu ostali bez lijekova ili hemodijalize koja ih održava u životu.

Nekoliko javnih ličnosti što "nesreću napadaju samo ustima" od prvog dana je počelo zloupotrebljavati suze Posavaca, Semberaca, Dobojlija i Maglajlija... Dok se čekalo da sistem profunkcioniše i raftere prebaci u poplavljena područja, neki "uglednici" su održavali vanredne konferencije za novinare u Sarajevu da bi se obračunavali sa političkim protivnicima. Drugi su vlastiti nerad na zbrinjavanju stanovnika svog grada skrivali držanjem predavanja kako ih je entitetska vlast zapostavila samo zato što "zagovaraju ulazak BiH u EU i NATO i vode probosansku politiku". Treći svjesno ignorišu herojski posao koji su uradili pripadnici Oružanih snaga BiH i pozivaju birače da se odupru unitarističkoj politici skrivenoj valjda u kamionima humanitarne pomoći i helikopterima koji dovoze pumpe za isušivanje vlažnih stanova.

Izbori su blizu, pa bi to u svoj svojoj nesreći trebalo da imaju na umu i stanovnici raseljeni poplavama. Politika od njih očekuje da nekako prežive do izbornog dana 12. oktobra, a za sve nakon toga nema nikakvih garancija.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije