Nezavisni stav

Amandmani

Dejan Šajinović
Dejan Šajinović

Priča o famoznom aprilskom paketu ustavnih promjena iz 2006. godine može biti odlično štivo današnjim bošnjačkim političkim liderima.

Ako se sjećate, tada je SBiH odbila paket amandmana na Ustav BiH kojim bi bilo umanjeno entitetsko glasanje, odobren indirektni izbor članova Predsjedništva BiH, entiteti oslabljeni, a država BiH dobila moći koje sad može samo da sanja. Haris Silajdžić, predsjednik SBiH, rekao je da su promjene nedovoljne i da će prihvatanje paketa značiti smrt države i davanje entitetima državnih prerogativa. Sulejman Tihić, lider SDA, koji je imao potpuno isti stav kao Silajdžić, ipak je odlučio da paket prihvati jer je pametno zaključio da je to maksimum koji se može dobiti i da bi odbijanje dovelo do onog do čega je i dovelo - šestogodišnje stagnacije, trovanja političke atmosfere i daljeg propadanja i "voljene" države i "nevoljenih" entiteta. Bošnjacima je, kao mudrom i pragmatičnom narodu, sve bilo jasno. Silajdžić je zbrisan sa političke scene, a član Predsjedništva BiH postao je kandidat SDA Bakir Izetbegović, koji ništa manje ne voli BiH od Silajdžića. Bošnjaci su prozreli svu šupljinu Silajdžićeve priče i okrenuli se realnoj politici pragmatičnosti koju je tada vodila SDA.

U međuvremenu, proteklo je Savom dosta vode. Danas je SDA ta koja "brine" kako "država slabi". Odbijaju sve, čak i one nikom sporne i već dogovorene amandmane na Ustav RS. Zatežu u vezi s budžetom BiH. "Brinu" se za snagu institucija, rivale optužuju da su za ministarsko mjesto "izdali državu"....

Zvuči li ovo sve poznato? Politika se najbolje definiše kao iznalaženje realnog i ostvarivanje mogućeg. Sve ostalo je politikanstvo. Ko se danas bavi politikom, a ko politikanstvom, možda najbolje zna Haris Silajdžić. Ako Tihiću nije jasno, neka ga pita. Ili Lagumdžiju.

Izdvojeno
Najčitanije