Automobili parkirani na trotoare, zelene površine, pješačke prelaze i rampe za invalide dio su naše svakodnevice.
Koliko često ste morali da siđete sa trotoara da biste obišli auto koji vam prepriječi put ili, u najboljem slučaju, da se jedva provučete pokraj njega? Koliko često majke sa bebama u šetnji moraju da siđu na kolovoz da bi zaobišle prepreku, rizikujući i svoj i djetetov život?
Zamislite sada da vam je jedini način kretanja u invalidskim kolicima, a da vam na putu stoji "bijesan" auto koji zauzima cijeli trotoar.
Da biste prošli ovu prepreku primorani ste sići na kolovoznu traku, što vas dovodi do sljedećeg problema - nepostojanja rampe u vašoj blizini. Morate se vratiti, nerijetko duži dio puta, da biste svoje dalje kretanje nastavili pored automobila koji jure ulicom, što vas dovodi u opasnost da vas neko od njih udari, što se nekada i desi.
Nemoćni da bilo šta promijene, ljudi koji svakodnevno koriste invalidska kolica moraju da čekaju na samilost drugih učesnika u saobraćaju da bi se kući vratili nepovrijeđeni.
Kada su uhvaćeni na djelu, neki bahati vozači će se izviniti, a neki će iznervirano reći osobi u invalidskim kolicima da ga sačeka koji minut dok on obavi svoje dužnosti, kao da ona nema pametnijeg posla nego da čeka na ulici da se on pomjeri.
Osobe u invalidskim kolicima ne traže mnogo, kažu dovoljno im je oko 60 centimetara slobodnog prostora na trotoaru, tek toliko da se provuku pokraj auta. Traže da ostali građani shvate da svakodnevno nailaze na milion prepreka dok se kreću kroz grad i da je za njih zbog toga rizičan svaki izlazak iz kuće.
Kazne za neodgovorne vozače koji svoje mezimce parkiraju gdje god stignu i ne obraćajući pažnju da smetaju drugima i ugrožavaju im živote, očigledno nisu dovoljno stroge. Čini se da ništa nisu naučili, još naše društvo nije razvilo visok stepen saobraćajne kulture. A možda bi ih visoke kazne opametile.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.