Staviti bilo kakvu pametnu misao na papir povodom najnovijeg uspjeha Ženskog kamernog hora "Banjalučanke" iz Banjaluke i osvajanja još jedne zlatne medalje na takmičenju u Kalamati, u Grčkoj, bio je teži posao nego što bi se to moglo zamisliti.
Supruge, majke, kćerke, sestre i drugarice, jedne od nas... A opet, kada obuku svoje predivne haljine ili narodnu nošnju, stanu pred umjetničkog rukovodioca Mladena Matovića i puste glasove da poje, izvajaju najljepše emocije koje ih dovode do medalje.
Navikle su nas "Banjalučanke" na medalje, i to već 10 godina zaredom, kao od šale, svake godine po jednu... Malo li je? Navikle su nas i na sjajne koncerte, koje čini pažljivo odabran repertoar, a sve to redovno ne promiče ni pažnji internacionalne javnosti i žirija.
Nastupe ovih djevojaka, predvođenih Matovićem, kao žilom kucavicom, teško je opisati, treba ih vidjeti i doživjeti, jer količina energije, ljepote i jedinstva glasova koje emituju na publiku ne sreće se često ili gotovo nikako.
Kada su prije tri godine osvojile olimpijsko zlato na Svjetskoj horskoj olimpijadi u Rigi, a dvije godine kasnije ga i odbranile u Sočiju, bilo je jasno da ove djevojke kroje istoriju prema sebi. Ne haju za to što BiH ne podržava svoje kulturnjake, ne haju za to što nema dovoljno novca u budžetu, što trebaju dozvole za ovo i ono... Jednostavno rade na onome za šta su talentovane i taj rad se višestruko isplati, ako ne ovdje, a ono tamo negdje gdje uviđaju veličinu ovog hora.
Volimo i mi naše "Banjalučanke", ali da li im se na adekvatan način odužujemo za ono što rade za Republiku Srpsku i Bosnu i Hercegovinu u domenu kulture teško je reći. U svakom slučaju, za one koji razumiju, one su ponos i dika i zato, "Banjalučanke", kapa dolje!
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.